Sve je izgledalo dogovoreno, riješeno, kraj rata u Ukrajini izgledao je blizu. Utanačiti je preostalo samo točan datum kad će se naći u Budimpešti. A onda - Trump je naprasno otkazao sve. Od samita u Budimpešti neće btii ništa, barem zasad. Rusija očito nije bila spremna napraviti ustupke koje je tražio trump da rat prestane odmah. Nije neka šteta, rekli bi zlobnici, bio bi to ionako prvi svečani stol u povijesti za kojim nitko ne bi ništa jeo niti pio. Od straha da jedni druge ne otruju - recimo čajem s radioaktivnim polonijem iz Urala.
Kako sukob između Rusije i Ukrajine ulazi u novo poglavlje mogućih pregovora i diplomatskog pritiska, pitanje granica - kakve bi trebale biti, tko ih predlaže i pod kojim uvjetima - vratilo se u središte međunarodne rasprave. I oko toga zasad nema dogovora. A bez toga Trump ne želi u Budimpeštu.
- Ne želim besmislen samit , ne želim gubiti vrijeme dok ne vidim što će se dogoditi - rekao je američki predsjednik.
Moskva je u 2025. izgubila sto tisuća vojnika
U Ukrajini, kao i u Gazi, Trump kraj rata vidi prvenstveno kao komercijalnu priliku, dobre poslove za svoju obitelj i svoje prijatelje, kao i odlučan korak prema Nobelovoj nagradi za mir, što je postala prava opsesija, piše Corriere della Sera. Ali u ovom slučaju, za razliku od Bliskog istoka, američki tajkun ima daleko manji utjecaj i poluge. Iz dva različita i gotovo suprotna razloga. Prvi je - navodi Corriere - da nije istina da je Zelenski iscrpljen. Počevši od rastuće podrške njegovih europskih saveznika, toliko ocrnjene koalicije voljnih, sada je konačno blizu odluke da iskoristi dio ruskih sredstava zamrznutih sankcijama za pokretanje zajma Ukrajini od 140 milijardi eura za financiranje kupnje oružja. To bi Kijevu omogućilo da dugo održava ratne napore. Zelenskijevi aduti uključuju i rastuću sposobnost Kijeva da dronovima napada rafinerije i tvornice oružja u Rusiji te probleme Moskve s regrutiranjem, koja je samo u 2025. izgubila 100.000 vojnika, prema podacima Economista , što je šest puta više od ukupnog broja žrtava u SSSR-u u deset godina rata u Afganistanu.
Drugi razlog vodi nas na skliskiji teren: misterij Trumpovog neprozirnog odnosa s Putinom. Što američkog predsjednika čini toliko sigurnim da ruski autokrat pobjeđuje? I zašto Putin uvijek pronalazi prave riječi da promijeni mišljenje, čak i privremeno? Stara teorija predlaže "pratiti novac", podsjećajući da su od 2000-ih privatni ruski fondovi ulazili u poslove s nekretninama i imovinu Trumpove grupe.
Zatim postoji psihološko objašnjenje: Donald Trump obožava i vjerojatno zavidi moćnicima, autoritarnim vođama, predatorima bez ograničenja, citirajući Giuliana da Empolija: u veljači 2022., kada je Putin napao Ukrajinu, nazvao ga je "genijem". Ali možda bi trebalo dodati i književno objašnjenje: Putin zna čekati, vjeran Kutuzovljevoj maksimi u Ratu i miru, koji je "vrijeme i strpljenje" definirao kao svoje najbolje "ratno oružje". Trump, s druge strane, ima malo ili nimalo strpljenja; Hiperaktivan je, puca jednog za drugim, želi sve odmah. Ali pritom ne shvaća da je, među rijetkim Putinovim adutima, on jedan od njih.
Koji su točno planovi za mir?
Moskva je tijekom 2024. i 2025. godine iznosila jasne i ponovljene zahtjeve: Rusija zahtijeva da se priznaju "teritorijalne realnosti" stvorene invazijom i da se Ukrajina definitivno odrekne članstva u NATO-u. Konkretno, predsjednik Putin pozvao je na priznavanje (barem de facto) teritorija koje Moskva kontrolira ili na koje polaže pravo - Krima (anektiranog 2014.) i dijelova Donjecka, Luhanska, Zaporožja i Hersona - kao i niz sigurnosnih jamstava kako bi se spriječilo širenje Atlantskog saveza prema istoku.
Špekulira se da bi Moskva vrlo vjerojatno bila spremna "zamrznuti" crte bojišnice u određenim područjima u zamjenu za povlačenje Ukrajine iz dijelova Donbasa i druge političke ustupke. No kijevski analitičari upozoravaju da bi prihvaćanje uvjete kako ih formulira Kremlj značilo veliku političku pobjedu za Moskvu i težak poraz za ukrajinski suverenitet.
Plan koji je kružio u proljeće 2025. uključio je de jure priznanje Krima kao područja pod kontrolom Moskve i oblik de facto priznanja ruske ruske kontrole nad dijelovima Luganska, Donjecka, Zaporožja i Hersona, uz jamstva da Ako Ukrajina neće biti u NATO-U. Trump je, međutim, demantirao izvješća Washington Posta da on i Vladimir Putin nisu razgovarali o Donjecku te je ponovio svoju želju da Rusija i Ukrajina "stanu". "Pa 78% teritorija je okupirano od strane Rusije", rekao je predsjednik u vezi s Donjeckom.
U međuvremenu, Europljani žure u pomoć Vladimiru Zelenskom - kao što su to učinili nakon summita Putina i Trumpa na Aljasci - i ujedinjuju se. Bloomberg je objavio plan kojim se opisuju moguće granice mira nakon prestanka neprijateljstava. To bi zapravo bilo "zamrzavanje stanja na bojišnici" i "zaustavljanje borbe".
U Ukrajini, kao i u Gazi, Trump kraj rata vidi prvenstveno kao komercijalnu priliku, dobre poslove za svoju obitelj i svoje prijatelje, kao i odlučan korak prema Nobelovoj nagradi za mir, što je postala prava opsesija. Ali u ovom slučaju, za razliku od Bliskog istoka, američki tajkun ima daleko manji utjecaj i poluge . Iz dva različita i gotovo suprotna razloga. Prvi je da nije istina da je Zelenski iscrpljen. Počevši od rastuće podrške njegovih europskih saveznika, toliko ocrnjene koalicije voljnih, sada je konačno blizu odluke da iskoristi dio ruskih sredstava zamrznutih sankcijama za pokretanje zajma Ukrajini od 140 milijardi eura za financiranje kupnje oružja. To bi Kijevu omogućilo da dugo održava ratne napore.
Zelenskijevi aduti uključuju i rastuću sposobnost Kijeva da dronovima napada rafinerije i tvornice oružja u Rusiji te probleme Moskve s regrutiranjem, koja je samo u 2025. izgubila 100.000 vojnika, prema podacima Economista , što je šest puta više od ukupnog broja žrtava u SSSR-u u deset godina rata u Afganistanu.
Drugi razlog vodi nas na skliskiji teren: misterij Trumpovog neprozirnog odnosa s Putinom . Što američkog predsjednika čini toliko sigurnim da ruski autokrat pobjeđuje? I zašto Putin uvijek pronalazi prave riječi da promijeni mišljenje, čak i privremeno? Stara teorija, nikad potvrđena, tvrdi da čovjek iz Kremlja ima dovoljno seksualnih "kompromita" da "ucjenjuje" Donalda. Druga predlaže "pratiti novac", podsjećajući da su od 2000-ih privatni ruski fondovi ulazili u poslove s nekretninama i imovinu Trumpove grupe.
Zatim postoji psihološko objašnjenje: Trump obožava i vjerojatno zavidi moćnicima, autoritarnim vođama, predatorima bez ograničenja, citirajući Giuliana da Empolija: u veljači 2022., kada je Putin napao Ukrajinu, nazvao ga je "genijem". Ali možda bi trebalo dodati i književno objašnjenje: Putin zna čekati, vjeran Kutuzovljevoj maksimi u Ratu i miru, koji je "vrijeme i strpljenje" definirao kao svoje najbolje "ratno oružje". Trump, s druge strane, ima malo ili nimalo strpljenja; Hiperaktivan je, puca jednog za drugim, želi sve odmah. Ali pritom ne shvaća da je, među rijetkim Putinovim adutima, on jedan od njih.
