• Politika i društvo
5223 prikaza

Sin milijardera nestao je u džungli. Jesu li ga domoroci ubili i pojeli?

1/4
TopFoto
Prije točno 65 godina, 19. studenog 1961., mladi Rockefeller nestao je u vodama Nove Gvineje. Tijelo nikad nije pronađeno, a tajni izvještaji misionara upućuju na stravičan kraj

Jesu li ga ubili i pojeli kanibali? Ili pak rastrgali morski psi? Ili je samo nestao negdje u moru, plivajući prema obali Nove Gvineje? Priča o nestanku mladog Michaela Rockefellera i nekoliko desetljeća poslije nema konačan odgovor, već samo dosta teorija o tome kako je bogati pustolov i istraživač na kraju skončao. Michael Clark Rockefeller imao je 23 godine kada je 19. studenoga 1961. zadnji put viđen. Na jednoj od ekspedicija doživio je brodolom. Njegov katamaran se prevrnuo, a on i nizozemski antropolog René Wassing ostali su uz trup čekajući pomoć. Rockefeller je zaključio da čekanje postaje opasnije od plivanja. "Mislim da mogu uspjeti", navodno su bile njegove posljednje riječi, prema novinaru Carlu Hoffmanu koji je godinama istraživao misterij nestanka, piše NPR. Rockefeller je zaplivao prema obali Nove Gvineje, oslanjajući se na dva prazna kanistra za gorivo. 

 | Author: Wikipedia Michael Rockefeller imao je samo 23 godine Wikipedia

Michael je bio sin Nelsona Rockefellera, tadašnjeg guvernera države New York i budućeg američkog potpredsjednika, te praunuk Johna D. Rockefellera, osnivača Standard Oila. Umjesto pripreme za obiteljske poslovne ili političke dužnosti, nakon diplome na Harvardu 1960. otišao je fotografirati, snimati zvuk i skupljati umjetnine na  zapadnom dijelu Nove Gvineje, koji je tada bio pod nizozemskom kolonijalnom upravom . Nestanak bogatog nasljednika među primitivnim narodima bila je svjetska medijska senzacija.  Posljednje putovanje vodilo ga je među Asmate na južnoj obali Nizozemske Nove Gvineje. S Wassingom se kretao plovilom sastavljenim od dvaju kanua, spojenih platformom i opremljenih izvanbrodskim motorom. U čamcu su bila i dvojica lokalnih mladića. Pri prelasku ušća rijeke Betsj valovi su onesposobili motor, a zatim prevrnuli plovilo. Mladići su otplivali po pomoć. Rockefeller i Wassing ostali su uz trup, piše Smithsonian.

Do jutra 19. studenoga plovilo je bilo još dalje od kopna. Obalu su još mogli razaznati, ali Wassing je smatrao da nije dovoljno dobar plivač da je pokuša dosegnuti. Rockefeller je odlučio krenuti, privezao je prazne kanistre za pojas i ušao u vodu. Wassing je poslije spašen. Njegovo je svjedočanstvo ostalo temelj rekonstrukcije posljednjih poznatih Rockefellerovih postupaka. Nije mogao reći je li njegov suputnik stigao do obale. Nizozemske kolonijalne vlasti pokrenule su potragu u kojoj su sudjelovali brodovi nizozemske ratne mornarice, australski vojni zrakoplovi i helikopteri te lokalno stanovništvo. Otac Nelson i Michaelova sestra blizanka Mary doputovali su u Novu Gvineju. Novinski izvještaji iz studenoga 1961. pratili su pretraživanje obale, pronalazak kanistara i sve slabije izglede za spašavanje. Daily Iowan je 29. studenog izvijestio da se potraga nastavlja, iako se otac već vraćao kući. 

 | Author: Wikimedia CC Nelson Rockefeller Wikimedia CC

Najjednostavnije objašnjenje bilo je da se utopio, a to je postalo i službeno objašnjenje smrti. Pojavile su se i priče da su ga napali morski psi ili krokodil, da je otet, da je dobrovoljno ostao živjeti među lokalnim stanovništvom ili da je ubijen nakon dolaska na kopno. Najviše se pozornosti vezalo uz tvrdnju da su ga pripadnici Asmata ubili i pojeli. No ni za jednu verziju nije bilo tijela ni konačnog materijalnog dokaza.

Associated Press je već u ožujku 1962. prenio tvrdnje o ubojstvu i kanibalizmu, na temelju pisma neimenovanog nizozemskog svećenika s asmatskog područja koje je on poslao svojim roditeljima, podsjeća Smithsonian. Prema istraživanju novinara Hoffmana, dvojica drugih misionara prikupila su lokalne iskaze i slala izvještaje crkvenim i kolonijalnim vlastima. Hoffman je desetljećima poslije pronašao tu korespondenciju i razgovarao s ljudima u regiji. U knjizi "Savage Harvest" iz 2014. iznio je zaključak da je Rockefeller preživio plivanje, ali potom naišao na muškarce iz sela Otsjanep. Njihov navodni motiv povezao je s ranijim nasiljem nizozemske kolonijalne ophodnje, u kojem su ubijeni važni članovi zajednice. U razgovoru za NPR novinar je opisao kako su svećenici u izvještajima bilježili imena ljudi koji su navodno sudjelovali u ubojstvu. Tvrdio je i da nizozemskim vlastima, usred spora o budućnosti kolonije, nije odgovaralo objavljivanje takve priče. Hoffmanov zaključak nije potvrđen identificiranim posmrtnim ostacima. Outside opisuje i glasine da je Rockefeller sam organizirao nestanak ili završio kao zarobljenik u udaljenom selu. Nijedna takva priča nije dokazana.

 | Author: Wikipedia Wikipedia

Rockefeller je na Novu Gvineju došao s konkretnim zadacima. Prema harvardskom muzeju Peabody, u prvom je dijelu 1961., na ekspediciji koja je prethodila onoj na kojoj je nestao, Rockefeller bio fotograf i snimatelj zvuka. Ekspediciju je vodio redatelj Robert Gardner. U ekipi je bio i pisac Peter Matthiessen. U dolini Baliem dokumentirali su život naroda koji se u tadašnjim publikacijama uglavnom nazivao Dani, a koji se danas naziva i Hubula. Iz ekspedicije su nastali Gardnerov film "Dead Birds", Matthiessenova publicistička knjiga "Under the Mountain Wall", disertacije i fotografske publikacije. Peabody danas čuva više od 4000 Rockefellerovih crno-bijelih negativa. Nakon prvog boravka bogati nasljednik kratko se vratio u Sjedinjene Države, s Gardnerom pregledavao fotografije i dogovarao knjigu, a zatim ponovno otišao među Asmate.

Njegov otac je 1957. u New Yorku otvorio Museum of Primitive Art, posvećen umjetnosti Afrike, Oceanije i drevnih Amerika. S vremenom je postao prevelik pa je 1969. Nelson dogovorio da Metropolitan preuzme cjelokupnu muzejsku zbirku, knjižnicu i osoblje. Museum of Primitive Art zatvoren je 1974., a njegova zbirka od približno 3500 djela postala je temelj novog krila Metropolitana. Otvoreno 1982., krilo je nazvano po Michaelu.

Michael je za taj muzej skupljao asmatske rezbarije i druge predmete, a njegova je zbirka obuhvaćala više od 600 djela. Predmete je nabavljao razmjenjujući duhan, metalne sjekire, noževe i drugu uvezenu robu. U dnevniku je zapisivao što je za pojedinu umjetninu dao, ali i ime njezina autora. Na posljednjem putovanju s Renéom Wassingom i dvojicom asmatskih mladića tijekom tri tjedna obišao je 13 sela, prikupljajući bubnjeve, zdjele, koplja, vesla i štitove. Sredinom studenoga vratili su se u Agats po zalihe. Namjeravali su putovati još mjesec dana, prije nego se plovilo prevrnulo.

257479228 | Author: Profimedia Michael Rockefeller Profimedia

Tijekom ranije ekspedicije među Hubulama u dolini Baliem Michael je snimio zvučne zapise koji će desetljećima poslije postati osnova dokumentarca. Snimke je sačuvala Rockefellerova obitelj. Prema intervjuu objavljenom na stranicama Open City Documentary Festivala, sestra Mary darovala ih je 2006. muzeju Peabody. Digitalizirao ih je Arhiv tradicijske glazbe Sveučilišta Indiana. Snimkama se najprije počeo baviti stručnjak za zvuk Ernst Karel, a 2015. na suradnju je pozvao indonezijsku antropologinju Veroniku Kusumaryati. Njihov je "Expedition Content" premijerno prikazan 2020. u programu Forum Expanded Berlinalea.

Arhiv obuhvaća snimke nastale od travnja do kolovoza 1961. Ukupno je riječ o 123 vrpce i oko 37 sati materijala. Rockefeller je bilježio svakodnevne aktivnosti, obrede, glazbu, izvedbe i ratovanje. Za novi film odabrano je 78 minuta. Zvučni sadržaj na engleskom, nizozemskom i jeziku Hubula prati uglavnom tamno platno, uz titlove, objašnjenja i kratak filmski prizor.

Rockefeller je snimanje tada tek učio. Nije snimao zvuk sinkroniziran s Gardnerovom slikom kao današnja filmska ekipa. Kamera je tada bila toliko glasna da bi ometala snimku, pa je s mikrofonom tražio druge situacije. U snimkama su ostali i vjetar, šumovi opreme te njegovi pokušaji da odredi što vrijedi zabilježiti. Na vrpcama se čuju razgovori između istraživača i stanovnika, a neki Rockefellera oslovljavaju s "Mike". On najavljuje i razvrstava sadržaj, nastojeći ga rasporediti u kategorije za buduću uporabu. Čuju se i žene koje razgovaraju, smiju se i rade, nasuprot muškarcima koji govore o ratovanju. 

U dokumentarcu je i dio kad Rockefeller ljudima plaća da pjevaju i sviraju u njihovom šatoru. Jednom žena i dijete traže da i on zapjeva. "Ja? Da pjevam?", iznenađeno odgovara pa počinje "Blue Tail Fly", pjesmu populariziranu u američkim predstavama 19. stoljeća u kojima su bijeli izvođači zacrnjenih lica karikirali Afroamerikance. Na drugim snimkama čuju se kukci, voda, dolazak zrakoplova DC-3 i radijski prijenosi, piše časopis MAST.

 | Author: TopFoto Nelson Rockefeller s kćeri Mary TopFoto

Najneugodniji dio arhiva potajno je snimljena rođendanska zabava za Matthiessena i Rockefellera. Prema Karelovu i Kusumaryatinu opisu, Matthiessen govori o jazz-glazbenicima oponašajući afroamerički govor. Rockefeller zatim pripovijeda rasističku šalu. U pozadini se čuju stanovnici doline. Snimka je uključena u film pa se uz formalni rad ekspedicije može čuti i ono što su njezini članovi govorili kada nisu nastupali kao autori znanstvenih izvještaja.

Iz njegovih putovanja sežu i druge anegdote. Antropolog Karl Heider, koji je s njim dijelio šator tijekom ranije ekspedicije u unutrašnjosti otoka, prisjetio se da je Michael bio tih i skroman. Posebno ga je iznenađivalo što je nasljednik obiteljskog bogatstva sam krpao čarape. Drugi članovi ekspedicije također su ga opisivali kao iznimno tihu, skromnu, radišnu i prizemljenu osobu, potpuno drugačiju od stereotipa razmaženog bogataša.

Nažalost, na snimljenim vrpcama nema dokaza o tome kako je umro. Snimljene su prije posljednjeg putovanja, među drugom zajednicom. Sačuvale su njegov glas, glasove istraživača i razgovore stanovnika.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.