Neki sufijski mudrac (islamski mistik, recimo to tako) jednom je na svojem kolegiju suradnicima postavio pitanje: “Koliko zuba ima konj?”. Učenjaci su počeli raspravljati - tražili su referencije u starim knjigama, spekulirali o anatomiji životinja, koristili logičke zaključke..., ali nitko nije otišao do konja, otvorio mu usta i prebrojio zube! Otprilike se to dogodilo kod nas, s Koncertom.
Koncert je pokazao da je Hrvatska pukla kao jabuka, raspala se na dvije konfrontirane skupine, na dva entiteta koja mogu spojiti samo sportaši i Milanović.
Zašto je pola milijuna (uglavnom mladih) ljudi došlo na Hipodrom? Svi su nagađali - zbog “vjere, ljubavi i domovine”, “zbog ustašluka”, “zbog strasti i energije”, “u znak prosvjeda”, “zbog radoznalosti”, “zato što svi idu”... Zapravo, malo je tko rekao “zbog muzike”. Pa nije li onda bilo logično osmisliti sociološko istraživanje, formulirati upitnik, poslati sto anketara na prostor između savskog mosta, Avenije Dubrovnik, Kajzerice i Hipodroma, pa ispitati 5000-6000 ljudi o kompleksu motiva koji ih je tamo doveo?
Svirka, naravno, nije dovela do ovog događaja koji je ušao u Guinnessa i na Wikipediju. Nešto se događa u dubini “nacionalne duše”, da upotrijebimo izraz koji zvuči pomalo ruski. Negdje dolje, duboko, u litosferi kolektivne metafizike, pomiču se i sudaraju tektonske ploče. Koncert se odigrao iznad idejnog rasjeda i doveo do ideološkog potresa od osam stupnjeva. Što je, dakle, moglo dovesti svu tu publiku?
Ako je suditi prema komentarima Thompsonovih obožavatelja, dovelo ih je čvrsto zbijanje uz njegovu viziju hrvatstva. On pjeva o hrvatskim Nibelunzima - kralju Dmitru Zvonimiru, Tomislavu, Ratnicima svjetla..., ali o zadnjem Nibelungu šuti. S njim samo “koketira”, koristi njegov “stari pozdrav”.
Glorifikatori kulta nacionalnog junaštva o svom omiljenom junaku neće reći ni riječ. U Hrvatskoj se na prste jedne ruke mogu nabrojiti ljudi koji će o Njemu otvoreno reći nešto pozitivno - Ante Prkačin, Bujanec, Skejo. Već Hasanbegović neće. Ali kako bi rekao Šutej: “Zna se”.
Ikonografija koncerta može se svesti na tri detalja - križ, mač i pozdrav “Za dom spremni”. Kolegicu Sanju Modrić, koja je o Koncertu pisala kritički, zasuli su komentari fanova. Evo nekoliko reprezentativnih.
“Mrš gaduro prodana, jugookote, treba te protjerati iz Hrvatske, fuj protuho.
Marš u pi... materinu tifusarsku. Stara kuja komunistička retardirana. Crkni što prije, kravooo. Ma krepaj. Crkni jugo okote. Sanja Modrić, voliš li ti pu.... kitu? Koja junetina od žene.”
Možemo samo zamisliti što bi Isus rekao na ovo, ali dobro. Valjalo bi - vratimo se na temu, zašto nitko nije proveo sociološko istraživanje - ipak ustanoviti o čemu je tu riječ.
Je li ovo i prosvjed protiv brutalnog i stresnoga kapitalizma, povratak u izmišljenu junačku pastoralu? Taj je motiv mogao dovesti stotinu tisuća ljudi i na Prijine koncerte u Arenu. Je li masa osjetila da nacija propada, da je korupcija uništava, da nadiru Drugi? Ako su to motivi, lijek je gori od bolesti.
Koliko je tu stvarno filoustaša? Pavelić je sa Sušaka u Zagreb došao s 450 ljudi, pod okriljem noći. Na ta i druga pitanja trebalo bi, dakle, znanstveno odgovoriti. Prilika za popravni bila je u Sinju.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Gospodine Raseta pitam se kako će na ovu dasnicarsku revoluciju odgovoriti demokratski izabrana vlast u Hrvatskoj.
Gospodo, nadam se da je konačno jasno kao dan,ovo nisu nikakve kvazi ustaške priredbe,ovo je organizirani protuustavni napad na demokratsku vlast u Republici Hrvatskoj, ovo je pokušaj da se sruši Republika Hrvatska,i da se izvrši DRŽAVNI UDAR u Lijepoj Našoj.
Za vrijeme Tita stradavali su samo oni koji su se ogriješili. Tako je to u svakoj normalnoj državi. Za vrijeme Pavelića, stradavali su oni koji nisu bili ništa krivi. Za vrijeme Tita, tih par svećenika koji su stradali, da nisu ... prikaži još! pomagali ustašama, ne bi stadali. Više crkava se napravilo i obnovilo u socijalizmu nego za vrijeme Tuđmana. Nijemcima je najveća uvreda nazvat ih nacistima, a naši glupi hrvati se ponose ustaštvom. A Thompson je našao lijep način zarade, od kada je bio krezub do sada.