Vijest o smrti Kolje Družića bila je, čini se, zanimljiva jedino nakladnicima koji objavljuju osmrtnice - ni jedan hrvatski medij nije je objavio, premda je riječ o jednom od najmoćnijih ljudi u Zagrebu, a samim time i u Hrvatskoj, osamdesetih godina.
Kolja Družić bio je šef zagrebačke Službe državne sigurnosti (SDS RSUP SRH) i polubrat Ive Družića, čovjeka koji je u natjecanju za šefa Saveza komunista izgubio bitku od Ivice Račana. Družić je, kažu upućeni u partijsku ezoteriju, bio ljeviji i više jugoslavenski raspoložen od Račana. “Kadrovi odlučuju sve”, taj stari politički aksiom na ovom bi se primjeru gotovo sigurno dao dokazivati. Račan je s hrvatskom delegacijom napustio famozni XX. kongres Partije u Beogradu. Bi li ga Družić napustio i dogovorio se s Miloševićem? Ante Marković u to je vrijeme vjerovao da je Jugoslavija održiva bez Partije. Pokazalo se da nije...
“Kolja Družić bio je u politici do 1987 godine. Partijska grupa Mike Špiljka ga je te godine instalirala za načelnika Centra Službe državne sigurnosti Zagreb. Svaku značajniju informaciju odmah bi mimo procedura proslijedio u Centralni komitet i Vojnoj bezbednosti JNA. Nikad nije shvatio što je Služba niti kako se usmjerava rad službe. Teško je uspostavljao prisnije kontakte u Centru”, rekao nam je dobro upućeni izvor.
Današnja publika teško može razumjeti koliko je Partija bila podijeljena na dvije struje - koje su bile zavađenije nego danas SDP i HDZ. Obično ih se nazivalo “špiljakovcima” i “šuvarovcima”. Marković je tih godina bio suvereni “Gazda” Hrvatske - stvorio je veliki, moćni Končar, a nakon vođenja Republike prešao u Savezno izvršno vijeće (tako se onda zvala Vlada), odakle je Hrvatskom vladao preko Stanka Stojčevića, prvog Srbina na čelu hrvatske Partije nakon Rade Končara. O Kolji Družiću ni na internetu nema većih tragova. Samo ga je jednom spomenuo Željko Kekić, bivši djelatnik Službe. “Izjavili ste da je Perković skrojio odijelo hrvatske države”, upitao ga je novinar, na što je on dao odgovor: “Na taj je način upravo djelovao Perković, uz Manolića i Boljkovca. Jer da Perković, koji je bio šef službe u trenutku tranzicije, prilikom izbora u SDP-u nije kontrolirao da prođe Račan, nego da je pobijedio Družić, a njegov brat Kolja je u to vrijeme meni bio šef u službi, pitanje je bi li sve prošlo u miru. To je bila tvrđa struja koja je mogla zaustaviti demokraciju, izbore lažirati, maknuti aktere sa scene, zatvoriti ih... U tom smislu je Perković bio krojač hrvatske države”.
Nitko nije tako nijem kao stari komunisti, čak je i kamen razgovorljiviji. Kolja Družić nikad se nije pojavio u javnosti, nije napisao memoare, nije otkrio ni jednu tajnu. To je, bit će, zato što je želio umrijeti u krevetu, što mu je u 84. godini i uspjelo. Na njegov ispraćaj na Mirogoju došli su samo članovi obitelji i možda pokoji bivši suradnik.
