Donald Trump nakon teškog poraza republikanaca na izborima za Kongres nije odlučio ublažiti svoju politiku. Naprotiv, na jednu od najmoćnijih funkcija u Washingtonu postavio je Stephena Millera, ideologa radikalne desnice, arhitekta masovnih deportacija i čovjeka koji vjeruje da američki predsjednik treba vladati gotovo bez ograničenja. Njegovo imenovanje moglo bi označiti početak žestokog institucionalnog sukoba Bijele kuće i demokrata koji su preuzeli kontrolu nad Kongresom.
Očekivano, Trump nije čovjek koji na poraz odgovara povlačenjem. Nakon što su republikanci na međuizborima izgubili kontrolu nad oba doma Kongresa, američki predsjednik povukao je potez koji je u Washingtonu protumačen kao najava političkog obračuna. Umjesto umjerenijeg savjetnika, na čelo osoblja Bijele kuće postavio je 41-godišnjeg Stephena Millera, jednog od najradikalnijih, najutjecajnijih i najodanijih ljudi u svojem političkom okruženju.
Miller će 9. studenoga preuzeti dužnost predstojnika osoblja Bijele kuće, odnosno šefa predsjednikova kabineta, na kojoj će zamijeniti Susie Wiles, iskusnu republikansku operativku koja je godinama uspijevala održavati kakav-takav red u Trumpovu često kaotičnom političkom svijetu. Wiles odlazi u Trumpovu političku organizaciju, dok njezin nasljednik dobiva položaj koji mu omogućuje da nadzire rad predsjednikovih suradnika, koordinira provođenje politike i odlučuje tko će i kada imati pristup predsjedniku, javlja AP.
Kako piše talijanski Corriere della Sera, Millerovo imenovanje nije samo još jedna kadrovska promjena u Bijeloj kući. Ono otkriva kakvu strategiju Trump namjerava primijeniti tijekom posljednje dvije godine svojeg predsjedničkog mandata. Umjesto traženja kompromisa s demokratima, koji sada raspolažu većinom u Kongresu, predsjednik se priprema za otvoreni sukob, oslanjajući se na čovjeka koji je godinama zagovarao maksimalno širenje predsjedničkih ovlasti.
Čovjek koji je Trumpu napisao viziju američkog pokolja
Stephen Miller već je desetljeće jedna od najvažnijih figura trumpizma. Odrastao je u kalifornijskoj Santa Monici, liberalnom okruženju u kojemu je još kao tinejdžer svojim konzervativnim stavovima izazivao sukobe. Tijekom školovanja na Sveučilištu Duke uređivao je konzervativne studentske publikacije, a političku karijeru nastavio je kao suradnik republikanskih kongresnika i senatora Jeffa Sessionsa, jednog od najglasnijih protivnika imigracije.
Trumpovu predsjedničkom pohodu pridružio se 2016. godine. Brzo je postao jedan od njegovih najvažnijih pisaca govora, savjetnika i političkih stratega. Upravo je Miller pomogao oblikovati mračnu sliku Amerike koju je Trump predstavio u inauguracijskom govoru u siječnju 2017. godine, govoreći o „američkom pokolju“, zemlji koju razaraju kriminal, siromaštvo, nasilje i propadanje industrije.
Bila je to retorika koja će postati zaštitni znak trumpizma: Amerika je prikazana kao država na rubu propasti, a Trump kao jedini čovjek sposoban zaustaviti katastrofu. No Miller nije samo autor predsjednikovih govora. On je ideolog koji Trumpove političke instinkte pretvara u konkretne poteze državne administracije.
Tijekom prvog mandata bio je među glavnim zagovornicima zabrane ulaska u Sjedinjene Države državljanima nekoliko pretežno muslimanskih zemalja. Imao je ključnu ulogu i u oblikovanju politike razdvajanja migrantske djece od roditelja na američko-meksičkoj granici, jedne od najkontroverznijih mjera prve Trumpove administracije.
Politički protivnici nazivaju ga "ideologom otimanja djece latinoameričkim migrantima” zato što je bio jedan od glavnih zagovornika politike sustavnog razdvajanja migrantskih obitelji na američko-meksičkoj granici tijekom prvog mandata Donalda Trumpa, osobito 2018. Riječ je o politici poznatoj kao Zero Tolerance (nulta tolerancija), čiji je cilj bio odvratiti migrante od ulaska u SAD, uključujući roditelje koji su putovali s maloljetnom djecom.
Kako je to funkcioniralo? Kada bi obitelj bila uhvaćena pri nezakonitom prelasku granice, roditelji su upućivani na kazneni progon, a djeca odvajana od njih i smještana u državne ustanove ili kod privremenih skrbnika. Mnogi su dolazili iz Gvatemale, Hondurasa i Salvadora, bježeći od siromaštva, nasilja i kriminalnih skupina.
Prema izvješću američkog Ministarstva domovinske sigurnosti, tijekom provedbe politike nulte tolerancije od obitelji je odvojeno najmanje oko 3000 djece. Zbog nedostatka evidencije i organizacijskog kaosa vlasti u pojedinim slučajevima nisu znale gdje su roditelji, a gdje djeca. Neka razdvajanja trajala su godinama.
Nakon Trumpova povratka u Bijelu kuću 2025. godine Millerov utjecaj dodatno je porastao. Kao zamjenik šefa kabineta zadužen za politiku i savjetnik za unutarnju sigurnost postao je glavni arhitekt kampanje masovnih deportacija i strožeg postupanja prema ilegalnim migrantima. Njegovi prijedlozi uključivali su snažnije ovlasti federalnih službi, intenzivnije imigracijske racije i korištenje izvanrednih predsjedničkih ovlasti.
Čovjek koji vjeruje samo u silu
Millerova politička filozofija ne završava na američkim granicama. Njegov pogled na međunarodne odnose temelji se na uvjerenju da velike sile imaju pravo nametati svoju volju slabijima ako je to u njihovu nacionalnom interesu.
Početkom 2026., kada je Trump ponovno otvorio pitanje američkog preuzimanja Grenlanda, Miller je u televizijskom nastupu otvoreno dovodio u pitanje tradicionalna pravila međunarodnih odnosa. Tvrdio je da stvarni svijet funkcionira prema odnosima moći i sile te da se nitko neće usuditi vojno suprotstaviti Sjedinjenim Državama zbog Grenlanda.
Takav pristup izazvao je nelagodu čak i među američkim saveznicima. Miller ne vidi međunarodne institucije, diplomatske sporazume i ustaljena pravila kao nužne granice američke moći, nego kao prepreke koje Washington može pokušati zaobići.
Njegova razmišljanja uklapaju se u širu Trumpovu vanjskopolitičku strategiju, od pritiska na europske saveznike do vojne uporabe sile i prijetnji Iranu. Miller je podržavao i američke napade na plovila za koja administracija tvrdi da su povezana s krijumčarenjem droge, iako su takve operacije otvorile ozbiljna pravna pitanja.
Posebno osjetljivo pitanje bit će djelovanje imigracijske službe ICE. Trumpova politika masovnih deportacija bila je jedno od središnjih predizbornih obećanja, ali je istodobno izazvala snažan otpor dijela američke javnosti. Prema podacima koje prenosi Associated Press, otprilike šest od deset birača na međuizborima smatralo je da je provođenje imigracijskih mjera otišlo predaleko.
Demokrati najavljuju preispitivanje rada imigracijskih službi, postupanja federalnih agenata i zakonitosti pojedinih odluka administracije.
Miller bi se tako mogao naći u paradoksalnoj situaciji: politike kojima je godinama pomagao Trumpu osvajati glasove sada postaju jedan od glavnih razloga političkog otpora njegovoj administraciji.
Od sivog ideologa do najmoćnijeg čovjeka iza predsjednika
Millerov uspon posebno je zanimljiv jer se nije dogodio zahvaljujući popularnosti u biračkom tijelu, izbornoj pobjedi ili snažnoj potpori unutar Republikanske stranke. Njegova moć proizlazi iz osobnog odnosa s Trumpom i iz činjenice da je jedan od rijetkih ljudi koji su ostali uz njega tijekom gotovo svih političkih kriza proteklog desetljeća.
Bio je uz Trumpa tijekom prvog predsjedničkog mandata, nakon poraza 2020. godine, tijekom političkog oporavka i povratka na vlast. U tom je razdoblju izgradio reputaciju čovjeka koji ne dovodi u pitanje temeljne predsjednikove političke instinkte, nego traži načine kako ih provesti.
Za razliku od tradicionalnih savjetnika, koji predsjedniku često iznose različite opcije i upozoravaju na pravne ili političke prepreke, Miller je poznat po tome što zagovara najodlučnije moguće poteze.
Njegovi protivnici smatraju ga jednim od glavnih promotora ksenofobne i autoritarne politike. Pristaše u njemu vide beskompromisnog borca protiv ilegalne imigracije i birokratskog sustava koji, prema njihovu uvjerenju, desetljećima ograničava djelovanje izabranih predsjednika.
Demokratski čelnik Hakeem Jeffries već je oštro osudio Millerovo imenovanje, nazivajući ga opasnim ekstremistom. Takva reakcija pokazuje koliko će odnosi između novog vodstva Kongresa i Bijele kuće biti napeti, piše talijanska La Reppublica.
Posljednje dvije godine Trumpova mandata
Trumpu nakon ovih izbora ostaju još nešto više od dvije godine u Bijeloj kući. Američki Ustav zabranjuje mu kandidaturu za treći predsjednički mandat, a republikanci će se prije izbora 2028. morati suočiti s pitanjem tko će naslijediti njegov politički pokret. No imenovanje Millera pokazuje da Trump zasad ne namjerava razmišljati o povlačenju u političku pozadinu.
Dapače, moguće je da se priprema za razdoblje u kojemu će pokušati političku slabost u Kongresu nadoknaditi snažnijim korištenjem izvršnih ovlasti. Takva strategija nosi velike rizike. Demokrati mogu pokretati istrage, sudovi ograničavati pojedine odluke, a unutarnji sukobi dodatno opterećivati administraciju.
Istodobno, sukob s Kongresom Trumpu može poslužiti kao političko oružje. Pred svojim biračima moći će tvrditi da ga demokrati, pravosuđe i washingtonski establišment pokušavaju spriječiti u ispunjavanju predizbornih obećanja.
U takvoj strategiji Stephen Miller nije samo novi predstojnik osoblja Bijele kuće. On je čovjek koji će odlučivati kako se predsjednikove političke namjere pretvaraju u konkretne odluke, koliko daleko administracija može ići u njihovoj provedbi i kada sukob s drugim institucijama postaje neizbježan.
Trump je nakon izbornog poraza mogao posegnuti za kompromisom. Umjesto toga izabrao je čovjeka koji je cijelu karijeru izgradio na uvjerenju da se političke bitke ne dobivaju popuštanjem. S Millerom na čelu svojeg kabineta pokazuje da je spreman voditi rat za svaku preostalu predsjedničku ovlast, ako je već izgubio Kongres.
