Glavna opasnost za Srbiju bila je u scenariju koji se vidio u Rusiji - da ljudi iz Državne sigurnosti i mafije, koji su radili prljave poslove za komunistički režim, samo preko noći postanu dioničari, vlasnici i medijski divovi i da se samo osobno premještaju s jednog broda koji tone na drugi, te da istu mrežu ucjena, odanosti i obiteljskih i kumovskih dugova premještaju u nove uvjete, tako da su sada elita nove Srbije. Iz osobnih mreža koje povezuju, iz posljedica u javnom mnijenju, iz priča koje kruže, vidim da je to vrlo konzistentan sustav.
Opasne mreže tajnih službi
Očito je, međutim, da je SDB kao služba uzdrmana. Čak i unutar te službe postoje podjele i osobne mreže. To su vrlo opasne mreže. Koliko su opasne, pokazat će se kada se otkriju kriminalne aktivnosti koje se provode putem službe. Ovo je bila ratna zona, a mnogima ljudski život vrijedi koliko i popušena cigareta. Srećom, opće stanje društva je takvo da su sada pasivni, iako nitko nije zaštićen i nitko se ne sudi. Ali njihov je koncept zaustaviti sve pravne postupke protiv onih koji su krivi, bilo iz SPS-a ili iz gospodarstva, da sve to tutnji po medijima, da je narodu dosta toga, da nakon nekog vremena zavlada apatija u kojoj će oni opet imati glavnu riječ. Ta strategija podrazumijeva i da me eliminiraju, kako bi se onda, ako je moguće, lakše pridružili strankama i vladi. Čini mi se da u posljednje vrijeme počinju računati da će čak i ostati na svojim pozicijama i da se od 1945. do 2045. nikada neće postavljati pitanje djelovanja specijalnih službi Državne sigurnosti, političkih ubojstava, ogromnih transfera...
Ti ljudi su milijunaši, njihovi poslovni prijatelji grade im kuće od 1000 do 2000 četvornih metara na Dedinju, imaju desetke milijuna maraka od šverca cigareta, nafte i prljavih poslova koje rade već deset godina. Znam mehaniku tih poslova. Financiranje posebnih aktivnosti tih službi i nabava posebne opreme zahtijevala je gotovinu koja se nije mogla nabaviti iz proračuna, jer se mogla kontrolirati. Zatim su određenim ljudima dali pravo da švercaju naftu ili cigarete, a zauzvrat su očekivali određenu količinu gotovine. Svi poslovi koji su donosili novac bili su dopušteni uz toleranciju državnih vlasti, a zauzvrat se naplaćivao određeni reket. Tako se nabavljala posebna oprema za specijalne jedinice na Kosovu . Budući da se nije mogla nabaviti legalno jer je pod embargom, kupovala se tajnim kanalima, za novac koji se nosio u vrećama. A taj je novac dobiven tako što je netko uvezao 50 ili 100 cisterni nafte preko granice, donio pet milijuna maraka u nečiji džep, a onda može dva milijuna maraka staviti u svoju ladicu, a za tri mili
Dokazi su počeli pristizati.
U 12 sati noću Nebojša Čović i ja otišli smo u Glavni stožer na sastanak s Nebojšom Pavkovićem. Inače, svi važniji sastanci održavali su se u ponoć ili poslije ponoći. Razgovor s Pavkovićem bio je izrazito opušten. Čim smo ušli, gotovo s vrata, rekao je da je pogriješio, da ga socijalisti stalno vode po općinama gdje su jaki JUL i SPS i da uopće ne zna pravu situaciju. Zatim nam je ispričao kako je Rade Marković 5. listopada spavao u Glavnom stožeru, jer je bio prestravljen zbog događaja na ulicama i koliko je bio ljut na njega što mu je stalno davao krive informacije o stanju u gradu, kako bi ga natjerao da intervenira...
Sljedećeg dana sam sreo Radeta Markovića. Vidio sam ga prvi put u životu. Bio sam iznenađen, jer je on, zapravo, zgodan. Mislio sam da je to pravi policajac, a pojavio se u vrlo elegantnom i skupom odijelu, sa zalizanom frizurom. Nismo vodili žustru raspravu, osim što je rekao da su prestali prisluškivati nas. To, međutim, nije bila istina. Na tu primjedbu odgovorio je da postoje razne službe koje mogu prisluškivati. Predložio je da surađujemo. Ali cijelo vrijeme imao sam dojam da razgovaram s nekom vrpoljećom jeguljom. Tijekom našeg razgovora ustao je, otišao do telefona i nazvao Koštunicu . Dobio je svoju tajnicu i rekao da bi želio kratko razgovarati s predsjednikom. To je, očito, bila demonstracija. Htio nam je pokazati da on, zapravo, nema s nama što razgovarati jer ima izravan kontakt s predsjednikom SRJ. I tu mi je odmah kliknula strategija SPS-a - Koštunica je dobar, a mi iz DOS-a smo ekstremisti. Čak je i vizualno bilo jasno da postoji strategija okupacije Koštunice, a nas prikazivanja kao vječnih
Bio sam na putu kad sam čuo da je Vuk Drašković zatražio da se u sporazum sa SPS-om uključi zahtjev za smjenu Rade Markovića. Zanimljivo je da čim je Marković označen i čim je postalo jasno da je meta, ljudi iz službe su nam se počeli javljati s dokazima protiv njega, koje će predočiti čim napusti tajnu policiju. Tako su me, dan nakon zahtjeva za njegovu smjenu, ljudi iz službe kontaktirali i pratili mene, kao i Ćuruviju. Rekli su: ako Rade Marković bude smijenjen, spremni su svjedočiti o tome, kao i da su imali naredbu da ubiju Vuka Draškovića i mene u slučaju da dođe do narodnog ustanka tijekom bombardiranja. Plan je bio ubiti Vuka i mene kao potencijalne organizatore demonstracija. Rekli su mi da su, kako bi pratili Vuka Draškovića, iznajmili kuću preko puta njegove, koja je u vlasništvu Đorđa Nicovića. Iz te kuće su ga pratili tijekom cijelog rata. I pratili su me sve dok nisam otišao u Crnu Goru. Scenarij je bio potpuno pripremljen i bilo je samo pitanje tko će biti prvi, Ćuruvija , Vuk ili ja. Ti dužno
Usluga kao usluga plaćenih ubojica
Pitali su zašto nitko nije pitao SDB je li Stambolić bio praćen na isti način kao i Ćuruvija, koliko je dugo bio praćen, kada je praćenje prekinuto i tko je dao nalog za prekid praćenja. Kad smo sve to saznali, imali smo potpuno drugačiji pristup smjeni Rade Markovića. Napad na njega više nije bio napad na osobnost, već pokušaj da se skine čep i pokuša ukloniti sva prljavština. Rekli su nam: ako skinete tu kapu, saznat ćete tko je ubio Arkana, a tko Ćuruviju... Za kratko vrijeme će se javiti svi koji su u tome sudjelovali, jer su samo profesionalno radili svoj posao, nisu ih ubili. Ubojica je netko koga ne poznaju, ali znaju da su gradili slučaj dok nije sazrelo vrijeme da taj ubojica dođe. I točno je znao je li žrtva bila naoružana, je li imao osiguranje, čime je osiguranje bilo naoružano, kakve su mu bile navike.
Tada sam shvatio da se služba koristila i kao služba za plaćene ubojice. I da je šef te službe žrtvu predavao plaćenom ubojici, praktički, kao na pladnju. Tri puta sam bio u nalogu za izvršenje, ali, srećom, nije bilo prilike da se to izvrši.
Bilo je jasno da ozdravljenje društva može početi samo od tih najbolnijih mjesta. Ne možemo zamijeniti Dušanku Đogo iz Upravnog odbora plivačkog kluba "Partizan", već šefa Državne sigurnosti. Ta priča, nažalost, nije završila do danas. Zbog blokade u republičkom parlamentu i zbog vještine i upornosti tih ljudi, koji su uspjeli pronaći saveznike na raznim stranama, sada je to pat pozicija. Međutim, pod ledom teče mnogo vode. I osim što još uvijek postoji opasnost za fizičku egzistenciju nekih ljudi, jer nije isključeno da se eskadroni smrti konsolidiraju i ponovno pronađu nekoliko ubojica da obave još neki posao, siguran sam da je kretanje društva nezaustavljivo...
Upletenost političara u korupciju
Ljudi iz službe za gospodarski kriminal odmah su me kontaktirali i ispričali mi strašne priče o umiješanosti svih ljudi iz establišmenta u prljave poslove. Primjerice, novac namijenjen lijekovima za djecu oboljelu od raka iz Onkološke klinike završio je u "Kosavi" za kupnju televizijske opreme. Novac koji je uglavnom išao na lijekove završio je u JUL- u preko Zdravstvenog fonda. Ispričali su mi o umiješanosti sinova raznih dužnosnika i ministara u kriminalne financijske transakcije. Bilo je šokantno saznati da je tijekom noći 5. ili 6. listopada netko praktički uništio bazu podataka o gospodarskom kriminalu, u kojoj su se pohranjivale i informacije o zločinima nekih političara ili njima bliskih osoba. Politički cenzori mogli su zaustaviti sudske postupke ako bi se otkrilo ime zaštićenog političara, ali su svi podaci kojima je služba pristupila sačuvani. Srećom, puno tih podataka pohranjeno je i na drugim disketama, tako da se većina dokaza o kriminalnim aktivnostima u gospodarstvu nalazi u privatnom vlasništ
Čim se represivni režim počeo povlačiti, otvorila se mreža zapleta i veza između političara, kriminalaca i policajaca koja je spriječila njihovo otkrivanje. Zato je buduća vlada ključna. Ona mora biti čista. U njoj ne smije biti nikoga tko može zaustaviti postupak telefonskim pozivom. Drugo, važno je i da pravosuđe bude čisto i da u njemu rade ljudi s kredibilitetom. Treće, važno je javno mnijenje koje mora javno objaviti svaku zlouporabu. Nikada se više ne smije dogoditi da se u novinama pojavi optužba da je netko zloupotrijebio svoj položaj, a da se ne pojavi javni tužitelj koji će reći je li to istina ili ne. To je trokut koji mora funkcionirati. Neki će proći kroz tu mrežu, ali najveća riba mora ostati u mreži. Siguran sam da će nakon 23. prosinca, barem za najveće ribe i barem za najveće zlouporabe, biti niz sudskih postupaka.
Dobili smo mandat za promjene.
Naš program za Srbiju je uvođenje reda. A red je kada se prava u zemlji točno znaju. Što se tiče DOS-a, čini mi se da smo nakon listopadskih događaja pomalo izgubili osnovnu ideju. Na sastancima sam često ponavljao da smo dobili mandat za promjene, a ne za vršenje vlasti. Moramo imati koncepciju promjene. Oni impliciraju da djelomično hodamo po rubu zakona, jer ne možemo mijenjati pravni sustav koristeći samo sredstva tog pravnog sustava. Možemo poštovati ne samo zakon, već i pravdu. Ako je neki sustav bio utemeljen na nepravdi, onda je njegov zakon formatiran na način da prikriva nepravdu i opravdava je. A pravda je i zadovoljstvo ljudi da je netko odgovoran za nesreću koja im je nanesena. Ne možemo se ponašati kao da smo Švicarska koja ima zakone za sve. Imamo neki pravni okvir, ali osjećaj za pravdu je platforma s koje se može dovesti u pitanje neko pravo.
Drugo, nismo dobili podršku da upravljamo trenutnom situacijom, već da je promijenimo... Ulaskom u saveznu i republičku vladu izgubili smo svoj revolucionarni zamah ne samo de facto, već i politički, jer smo prestali govoriti o programima i promjenama, a počeli govoriti o nedostacima i praktično pokazivati da ćemo učiniti malo bolje nego što su socijalisti učinili ono što su učinili, popraviti i popuniti iz šupljine u prazno. Srećom, to je prijelazna faza…
Prva promjena mora biti čišćenje Srbije od kriminala. Ne da se poslije kaže: revolucija je gotova, sada je vrijeme za evoluciju, već da je prvi zadatak vlade suzbijanje kriminala, korupcije i zloupotreba, kako od strane prethodnih političkih grupacija, sadašnjih, tako i budućih... Ovo nisu bili izbori na kojima smo promijenili predsjednika i nakon toga radili svoj posao kao svaka normalna vlada. Ovo će praktički biti revolucionarna vlada još dvije ili tri godine, jer mora nadoknaditi gubitak od 12 godina, a možda i 100 godina.
Protraćili smo cijelo stoljeće.
Čvrsto sam uvjeren da smo mi kao narod protraćili 20. stoljeće. Izgubili smo ga, zabavljeni pogrešnim eksperimentima. Jedan eksperiment je bila Jugoslavija, drugi komunizam. Praktički smo izgubili vrijeme od 1914. do 2000. U tom razdoblju nismo se bavili poboljšanjem našeg naroda, već organizacijskim oblicima koji su nas, svakih dvadeset godina, bacali u novi rat i vraćali 100 godina unatrag. Zato se ne možemo ponašati kao da normalno nastavljamo život. 5. listopada se odlučio za ubrzanje povijesti, a ne za ideju jednostavnog diskontinuiteta.
I apsolutno je jasno, gdje god krenemo, čim povučemo jednu nit, izaći će cijela mreža i svi koji su u njoj bili povezani. U bilo kojoj banci ili tvrtki, gdje god se postavi pitanje tko je kupio devize po tečaju koji je deset puta niži od stvarnog, tko je dobio povlaštene dozvole za uvoz, bit će ih deset na toj udici. Kad otvorimo jednu od njih, pojavit će se sljedećih deset. I samo je pitanje gdje ćemo stati i reći - ovo je već sitni kriminal. Siguran sam da će se mreža kriminala i mreža JUL-a poklopiti. Ali nema kompromisa. Čišćenje mora biti temeljito kako bi se na tom zemljištu stvorila nova pravna država. Ako u toj novogradnji budu trule daske, opet ćemo imati sličnu situaciju kao s Miloševićem...
Moja je projekcija sljedeća: u sljedeće dvije godine morate dati narodu ili puno novca da zaboravi bijedu i jad, ili puno entuzijazma, idealizma i osjećaja da izgradi nešto važno. Budući da nema novca, ako potonjeg nema, upasti ćemo u emocionalnu rupu i u nihilizam. To znači da se mora stvoriti osjećaj izgradnje nečeg novog. A jedina važna nova stvar je nekorumpirana vlada. Od nje se mora napraviti nacionalni projekt. Ako sve bude išlo kao prije, onda se komunisti mogu ponovno vratiti, kao što se dogodilo u drugim tranzicijskim zemljama.
Sve nove vlade istočne Europe suočile su se s dva problema, s aferama i nesposobnošću. Tu su sve zakazale. Afere su se pojavile u privatizaciji i nesposobnost u vođenju gospodarstva. Istovremeno, nesposobnost se opraštala ako nije bilo korupcije, ali nažalost, uvijek se radilo o kombinaciji. Uzimajući u obzir iskustvo istočnoeuropskih zemalja, točno znamo gdje nas čeka zamka. Ako je ne izbjegnemo, onda ne zaslužujemo bolju sudbinu od njihove...
Čeka nas rat protiv kriminala i korupcije
U ovoj zemlji se mora uvesti red. Prije svega, treba uvesti red u vlast, da se ona definira kao služba, a ne kao interesna skupina koja šiša stanovništvo i koja kao okupator samo gleda gdje može nešto uzeti za sebe. Bit će ogroman problem mentalno redefinirati odnos vlasti i naroda. Računam na neovisne medije i demokratsko javno mnijenje.
Drugo, pred nama je rat protiv kriminala i mafije, koji će biti pravi rat, jer mafija zarađuje najmanje milijardu maraka od šverca duhana i benzina u Srbiji. Treće, potrebna nam je jasna definicija prava.
Sljedeće godine moramo započeti najopsežniji proces modernizacije naše zemlje od vremena kada je knez Mihailo ubijen upravo zato što je to htio, zato što je htio dovesti strance, dovesti naše ljude iz Beča i Budimpešte i modernizirati orijentalnu zemlju poput tadašnje Srbije, koja je počivala na osobnim vezama, na klanovima, na interesima. Njegova je ideja bila modernizirati srpsku upravu, po uzoru na tadašnju naprednu austrougarsku upravu. I jedan od razloga zašto je bio nevoljen i ubijen bio je upravo to. Od tada do danas nismo započeli sveobuhvatan proces modernizacije srpske države. Sada je vrijeme za to.
