DOBIO NALOG OD STALJINA - UBIJ TITA
O Stevi Krajačiću postoji bezbroj legendi. Najpoznatija je ona kako je od Staljina dobio naređenje da 1948. ubije Tita, a on je tu naredbu odlučio ne izvršiti. Priznao je, navodno, Josipu Brozu o čemu je riječ. Priča kaže kako su išli u Samobor pa je Tito zaustavio automobil i rekao Stevi da zna za Staljinovo naređenje. Stevo je rekao kako ga ne namjerava ubiti i tu je njihovo prijeratno prijateljstvo zacementirano. Dokumentirana priča, pak, kaže kako je baš Stevo ugradio Titu prislušne uređaje u rezidenciju u Beogradu već 1945.
“Mislim kako je Krajačić bio vrlo privržen Titu. Znam to po mnogim stvarima. Pitala sam ga čak i to je li on bio atentator Kominterne, poslan da ubije Tita. To mi je demantirao”, rekla je Titova omiljena novinarka i Stevina prijateljica Dara Janeković u intervjuu Globusu.
Tito je Staljinu, to tvrde čak i ozbiljni povjesničari poput Roja Medvedeva, poslao poruku: “Slao si više atentatora na mene, ja ću tebi poslati samo jednog”. No ta priča nije nigdje dokumentirana.
CINKARIO GOLUBIĆA
Iduća legenda kaže kako se baš on pobrinuo da Gestapo u okupiranom Beogradu uhiti Mustafu Golubića, Staljinova egzekutora, vrhunskog špijuna Moskve. Navodno je baš on otkucao Nijemcima Hertu Haas, Titovu suprugu, majku Miše Broza, jer je nije podnosio. Ni Herta nije podnosila Krajačića. Zamalo su završili pred sudom (Krajačić se dosta potezao po sudovima), ali je režim, da izbjegne skandal, organizirao pomirenje. Branko Broz potvrđuje takvu priču. No Stevo se tijekom rata u Zagrebu brinuo o Titovu sinu Miši.
POKUPIO ARHIVU SA SAVSKE CESTE
Prema nekim pretpostavkama, Stevo Krajačić prvi je pokupio ustašku arhivu u tek oslobođenom Zagrebu. Jasno je da je u njoj bila masa materijala s kojima je mogao pritisnuti brojne drugove koji su se na policiji slabo držali.
OŽENIO TITA I JOVANKU
Josip Broz Tito je sve do 1952. bio - momak. Zbog međudržavnih susreta to se pokazalo prilično neprikladnim pa se odlučio oženiti, samo - s kim? Bilo je jasno da drugarica mora biti provjerena, a provjere te vrste radila su dvojica suradnika - Ranković i Krajačić.
“Mislim da je Jovanku Titu podmetnuo Stevo Krajačić. Ne tvrdim da je bila njegov špijun na Titovu dvoru, no znamo da je bila u stalnom kontaktu s njim te da mu je telefonirala i po nekoliko puta na dan. Naravno da mu je govorila o tome što se događa oko Tita. Jovanka je, po Dedijeru, pohađala i jedan kurs NKVD-a u Moskvi, a to Tito nije znao. Mislim da je Tito i sam shvaćao da Jovanka nije za njega. Bili su zajedno od 1946., a oženio ju je tek 1953. godine”, misli Titov biograf Joža Pirjevec.
STRADAO ZBOG JASENOVCA ILI MONOGRAFIJE
Đuro Zagorac precizno je opisao prijelomni skandal Krajačićeve karijere. To je sukob s delegacijom srpskog SUBNOR-a oko Jasenovca. Raja Nedeljković, šef boračke organizacije Srbije, u svojim memoarima pod naslovom “Gluve godine” piše: “Tri dana poslije Brijunskog plenuma (1966.) predvodio sam izaslanstvo Srbije na otkrivanje spomenika Jasenovcu. Za stolom nađoh se točno preko puta Steve Krajačića. U jednom trenutku Krajačić se povišenim glasom obrati Marku Beliniću: “Je li ti, Marko, jesam li ja tebi naredio da ti glasaš za ovog našeg Đuru Pucara, koji je ostao bez posla, da on postane predsjednik Saveza boraca Jugoslavije? A ti glasao za Aleksandra Rankovića”. Marko se vrpolji i šuti, a Stevo se obrati Džemalu Bijediću i prekori ga zašto oni tvrde da su podigli husinske rudare na ustanak, a trebalo bi da znaju da je to uradio on, Stevo Krajačić, i drugi drugovi iz Hrvatske. Svoje otrovne strijele Krajačić uperi prema meni: “A vi, gegule i reponje? Seljačine, Srbi? Hoćete da podižete rafinerije u Novom Sadu i Pančevu? Što vi znate što su rafinerije? U to se mi razumijemo, a vi znate samo svinje da tovite. I puno vas je ostalo, da znaš”. Htio je reći - puno vas je preživjelo Jasenovac.
“Deset dana poslije upalim televizor i vidim svečani doček nekog stranog šefa države. Mislim da je to bio finski predsjednik Kekonen. Na aerodromu u Puli postrojeni gardisti, crveni tepih, a na tepihu ispred aviona stoji predsjednik Josip Broz Tito. Pored njega - Stevo Krajačić!”
METALCI HRVATSKE
Političku karijeru, nakon afere s Jasenovcem, Krajačić je okončao u ekonomskoj aferi novohrvatskog tipa. Stanoviti Emanuel Mičković s izdavačkim je poduzećem Republika dogovorio izdavanje luksuzne knjige “Metalci Jugoslavije”. Krajačić je nagovorio mnoge utjecajne političare Jugoslavije, metalske radnike - a bilo ih je puno - da, počevši od Tita, daju priloge za ovu knjigu. Sva su metalska poduzeća dobila nalog da kupe po deset primjeraka knjige. Izdavače je primio i Tito, kojemu je Mičković darovao lovačku pušku. Knjiga je zaradila golemi novac, autori dobili goleme honorare, no nakon brojnih pritužbi na malverzacije - započele su istrage. Epilog: Stevo Krajačić isključen je iz CK SKH, a Emanuel Mićković pobjegao je iz Jugoslavije. Bio je uhapšen, ali je uspio pobjeći iz zatvora nakon samo tri dana. Navodno u bijegu iz zemlje sve do granice nigdje nije bio zaustavljen. Čak je i Tito morao vratiti pušku koju je dobio na dar.
DJED HRVATSKE DRŽAVE
Krajačić je utemeljio neformalni kružok državotvoraca u svom susjedstvu, na Pantovčaku, i uz Titov blagoslov te uz pomoć svog učenika Josipa Manolića, Franje Tuđmana i Josipa Boljkovca počeo rad na emancipaciji Hrvatske od Jugoslavije, koji je na kraju rezultirao osamostaljenjem. Priča se da je nekoliko mjeseci prije smrti Antunu Duhačeku, svom antagonistu i biografu, rekao: “Nema partija, ne postoje različita mišljenja, nema svađe u Hrvatskoj. Postoji samo jedno: jedna čista Hrvatska. Na tome se trebaju ujediniti sve snage”.
KUPAO SE U BAZENU S MORSKOM VODOM
“U nižim razredima osnovne škole išao sam u razred s Ognjenom Krajačićem, mlađim sinom spominjanog Steve. Bili smo si vrlo dobri, bio mi je najbolji prijatelj u razredu. Omiljeno mjesto bila nam je zimska bašta u razizemlju, velika prostorija u staklu u kojoj je Ognjenova majka uzgajala ukrasne kućne biljke. Posred prostorije bio je poveliki bazen, uvijek prazan. Na njegovu praznom dnu nas dvojica igrali smo nogomet ili stolni tenis. Ipak, ako smo ih ičim gnjavili, onda su to bile česte opetovane molbe da napokon barem jednom napune taj bazen da možemo i plivati.
Oni su bili rezolutni - ni govora! Napuniti bazen vodom je preskupo i oni si to ne mogu dopustiti. U vrijeme kad su se svi javni bazeni u Zagrebu mogli izbrojiti na prste jedne ruke, lako je moguće da je smatrao nedopustivo nemoralnim da se njegova djeca kupaju u privatnom bazenu”, objavio je na blogu Pero Kvesić.
