Zsolt Hernadi, izvršni direktor MOL-a, jedan je od onih koji će se najviše znojiti sad kad su vlast izgubili Fidesz i Viktor Orban. Hoće li ga izručiti Hrvatskoj sad kad se promijenila vlast? Makar, prema prvim izjavama šefa Tisze, teško.
"Imao sam sreće susresti se i razgovarati s gospodinom Plenkovićem. INA-MOL je dugačka priča i imamo lekcije koje treba naučiti. Recimo, platiti sve one naknade štete na međunarodnoj razini koje su dosuđene. Moram provjeriti, znam samo da nije slučajnost da Hernadi nije izručen. Proces Sanaderu nije bio objektivan (...) To su vrlo povjerljive informacije koje meni nisu poznate, no čim počnemo s radom ja ću se tome posvetiti", rekao je - između ostalog - Peter Magyar prvi dan nakon što je pobijedio na parlamentarnim izborima u Mađarskoj.
Podsjetimo, Orbanu bliskog Hernadija hrvatski sud u odsutnosti je pravomoćno osudio na dvije godine zatvora zaključivši da je Ivi Sanaderu, tadašnjem premijeru i šefu HDZ-a, dao mito za ugovore zaključene 2009. između Vlade RH i MOL-a čime je mađarska tvrtka stekla kontrolu nad hrvatskom naftnom kompanijom INA. Put u Azerbajdžan, u Baku 2024. bilo je Hernadijevo prvo službeno najavljeno inozemno poslovno putovanje otkako su ga hrvatske vlasti sumnjičile za plaćanje korupcijskog novca u vezi s akvizicijom Ine. Po savjetu odvjetnika, uglavnom se držao Mađarske i nije putovao u zemlje Europske unije, pisao je 24.hu.
Hrvatski Uskok još od 2011. traži izručenje Hernadija. Domaće vlasti odbile su izručenje, pozivajući se, između ostalog, na pravomoćnu oslobađajuću presudu direktora tvrtke u Mađarskoj prije deset godina.
Pa gdje su ti HDZ-ovi lopovi? Zašto nisu u zatvoru? Nije valjda da ih nema, vikao je Ivo Sanader na predizbornom skupu HDZ-a 2008. Samo godinu ddana kasnije susret njega i Hernadija u tada poznatom zagrebačkom restoranu Marcellino snimile su kamere. I tu je pao. Snimka je bila dokaz na suđenju za korupciju. Sanader je osuđen na šest, Hernadi na dvije godine.
Sama snimka čini se isprva poprilično benigna, pisao je Express 2019. godine. Bez zvuka, relativno loše kvalitete, kakve su uostalom i sve snimke nadzornih kamera, nastala je 2009. godine i pokazuje Sanadera i Hernadija kako ćaskaju uz ručak. Međutim, u jednom trenutku se mijenja atmosfera sastanka. Obojica vade mobitele i čupaju baterije iz mobitela valjda kako bi bili sigurni da ih se ne prisluškuje. Razmjenjuju papiriće na kojima nešto piše.
"To je zanimljivo zato što s bivšim premijerom razgovara šef najveće kompanije u regiji. Zastupnik najvećeg investitora u Hrvatskoj. Mi razgovaramo, a bivši premijer me nešto upita. Ja vadim telefon, uključujem ga, čekam malo jer iziskuje nešto vremena dok se telefon uključi, provjeravam nešto, zatražim komadić papira jer ga nisam imao, a nemam ni sada. Nemam ni olovku. Ali kakve to veze ima s kriminalom? Neka mi to netko objasni. A ako to netko želi podastrijeti kao dokaz, ja mogu samo raširiti ruke i reći: Bože moj, gdje mi to živimo!? Sanader je od mene tražio telefonski broj jedne mađarske javne osobe jer ju je htio nazvati. Ja sam rekao kako ću provjeriti imam li njen broj i provjerio sam u telefonu. Imao sam broj i napisao sam ga na komadiću papira. Nemojmo zaboraviti da tada Sanader već 3-4 mjeseca više nije bio predsjednik vlade. Više nije imao ono staro tajništvo, lako pokretljive ekipe koje je imao dok je bio premijer. To je bila jednostavna molba, s jednostavnim odgovorom. Napisao sam telefonski broj i spremio svoj telefon", ustvrdio je Hernadi.
Posljedice afere su najprije zakačile Marija Čerhaka, vlasnika restorana i Marcellino je došao na loš glas.
Čerhak je na sudu svjedočio:
"Robert Ježić, koji je uvijek bio besprijekorno poslovno odjeven, taj dan došao je u nekoj jaknici sav zgužvan. Da ga nismo poznavali ne bismo ga ni pustili. Konspirativno je prošao kroz restoran i zatražio stol. Sanader i Ježić naručili su neko jako skupo vino, a Hernadi čaj. Pili su vino Grand Latour koje je koštalo 4200 kuna. Sanader je signalizirao da bi još jednu butelju, Ježić mu je na to odgovorio da mu je dosta. U jednom trenutku konobari su mi rekli "šefe, skidaju baterije". Nakon ručka Ježić je otišao, a Sanader i Hernadi su ostali. Kasnije se Ježić vratio, Hernadi je otišao, a Ježić i Sanader su ostali još neko vrijeme."
Neke snimke s nadzornih kamera Marcellina su međutim izbrisane, za to ga je pitala Sanaderova obrana.
"Ako je korisno što su neki snimci izbrisani to koristi Sanaderu jer dolazili su neki dečki koji su bili opušteni, iz drugog miljea, znate...- rekao je svjedok, misleći valjda na pripadnike krim miljea.
Iznerviran pitanjima obrane o brisanju snimki rekao je: "Da sam ostavio sve snimke lošije bi vam bilo za Sanadera".
Dodao je kako na snimci od četiri minute nema Ježića jer tada najvjerojatnije nije bio tamo.
"Sanader je uvijek imao više mobitela koje su mu na njegov poziv dostavljali iz njegova osiguranja. Tada su konobari rekli da vade baterije."
Marcellino je zatvoren nakon što su bogati gosti shvatili da ih se snima, iako je restoran otprije uredno bio oblijepljen natpisima s upozorenjima o videonadzoru.
"Sanaderovo osiguranje znalo je za snimanje... Posvuda su istaknute obavijesti o videonadzoru", izjavio je svojevremeno Čerhak.
Hernadi je međutim znao da neće biti izručen, barem ne dok je Orban na vlasti. Zaštitnički stav temelji se na isprepletenoj mreži bliskih osobnih odnosa, nacionalnih interesa i pravnih bitaka koje sežu daleko izvan granica dviju država.
Odnos između mađarskog premijera Viktora Orbana i Zsolta Hernadija opisan je kao izrazito blizak, kako na osobnoj tako i na profesionalnoj razini. Orban je u više navrata javno isticao MOL kao "glavni brod" mađarske industrije i stratešku nacionalnu kompaniju.
- Ponosni smo na MOL, cijenimo ga i, ako treba, branit ćemo ga - izjavio je Orban još 2013. godine, naglašavajući da veza vlade s kompanijom nije samo ekonomska, već predstavlja i "nacionalnu emocionalnu sponu".
Ta bliskost nije ostala samo na riječima. Mađarski su mediji izvještavali o Orbanovim posjetima Hernádijevoj vikendici, a MOL je pod Hernadijevim vodstvom bio izdašan sponzor projekata bliskih premijeru, poput nogometne akademije Puskás, koju je osnovao sam Orban. Hernadi je, sa svoje strane, javno branio vladine poteze, uključujući i uvođenje posebnih poreza, tvrdeći da su za MOL još uvijek povoljniji od onih za vrijeme prethodnih vlada.
Ključni pravni argument mađarskih sudova bio je princip ne bis in idem, odnosno zabrana dvostrukog suđenja za isto kazneno djelo. Naime, mađarsko tužiteljstvo provelo je istragu o istim optužbama, no obustavilo ju je zbog, kako su naveli, nedostatka dokaza. Iako je Hernadi u tom postupku ispitan samo kao svjedok, mađarski su sudovi taj argument koristili kao temelj za odbijanje izručenja.
Dodatni, a možda i presudan razlog za odbijanje suradnje, jest uvjerenje mađarskog pravosuđa da Hernadiju u Hrvatskoj ne bi bilo zajamčeno pošteno suđenje. Ta je teza dobila na snazi nakon što je i hrvatski Ustavni sud ukinuo prvu presudu Sanaderu zbog proceduralnih pogrešaka. Mađarski je sudac 2018. godine zaključio: ako Hrvatska nije osigurala pošteno suđenje vlastitom državljaninu, teško je očekivati da bi ga osigurala mađarskom.
Konačna potvrda takvog stava stigla je u ožujku ove godine, kada je Sud u Budimpešti donio pravomoćnu odluku kojom odbija priznati i izvršiti hrvatsku presudu. Sud je u obrazloženju naveo čak desetak točaka u kojima su, prema njihovoj ocjeni, tijekom postupka u Hrvatskoj prekršena Hernadijeva temeljna prava, uključujući pravo na nepristranog suca, pravo na obranu i pravo na korištenje materinjeg jezika. U međuvremenu, MOL je dobio i nekoliko međunarodnih arbitražnih sporova protiv Hrvatske u kojima je utvrđeno da korupcija nije dokazana.
I dok Magyar kaže da bi najprije morao proučiti tajne spise vezane za njegov slučaj, sam Hernadi je, komentirajući program stranke TISZA, izjavio kako ga smatra više "izbornom komunikacijom" nego konkretnim programom, dodavši da se s Magyarom nije sastao otkako je ovaj ušao u politiku. Svoju je poziciju jasno definirao kratkom izjavom.
- Ostanimo kod činjenica, a činjenica je da se mađarski premijer zove Viktor Orban.
To je bilo, više nije. Hernadi možda neće preživjeti Magyarovu "sječu" Orbanovih kadrova, ali - hoće li biti izručen Hrvatskoj? Odgovor na to pitanje krije se negdje u tajnim dokumentima o slučaju INA-MOL koji će dočekati Petera Magyara na stolu.
