Smrznute svinjske nogice. Brokula. Sladoled. Hobotnica. Smrznuti oslić. Nema ničega na policama. Milijuni pakiranja zaleđenih proizvoda idu u smeće zbog neviđenog hakerskog napada u Francuskoj. Stvar je ozbiljna. U jeku tih društvenih nemira vlasti istražuju neviđeni, bizaran kibernetički napad koji je onesposobio hladnjake u stotinama supermarketa. Ova dva naizgled nepovezana događaja stvaraju sliku kaosa u zemlji koja se polako priprema za nadolazeće predsjedničke izbore.
Dok policija pokušava smiriti vatrene ulice, zemlju je šokirao misteriozan udar na opskrbu hranom. Tijekom noći na ponedjeljak nepoznati su hakeri preuzeli kontrolu nad rashladnim sustavima u stotinama trgovina i natjerali ih na prisilno odmrzavanje. Pogođeni su veliki trgovački lanci - Intermarche, Cooperative U i E. Leclerc.
Nezabilježeno u povijesti: Hakeri napali frižidere!
Pariško tužiteljstvo odmah je otvorilo istragu zbog sumnje u ugrožavanje nacionalne opskrbe hranom. Stručnjaci za kibernetičku sigurnost otkrili su da su napadači iskoristili ranjivosti u zastarjelom softveru danske tvrtke Danfoss, koji upravlja sustavima hlađenja.
- Ciljanje opreme bitne za očuvanje svježih proizvoda i opskrbu Francuza hranom iznimno je ozbiljno i bez presedana - poručio je putem društvenih mreža Dominique Schelcher, šef lanca Cooperative U.
Trenutačno nema direktnih dokaza o tome tko stoji iza udara na frižidere, no incident se uklapa u širu sliku straha od hibridnih napada. Predsjednik Emmanuel Macron još je prošlog mjeseca zatražio dodatne mjere zaštite ključne državne infrastrukture od potencijalnih ruskih prijetnji. Slične sigurnosne probleme s računarnim mrežama u isto vrijeme prijavile su i trgovine u Nizozemskoj.
Iako blokade škola i uništena hrana u trgovinama tehnički nisu povezani, oni zajedno pojačavaju dojam ozbiljne krize u državi. Građani su istovremeno pritisnuti svakodnevnim prosvjedima koji paraliziraju promet i strahom za osnovnu prehrambenu sigurnost.
Prosvjedi koji su počeli zbog nedostatka nastavnika i loših uvjeta u školama pretvorili su se u val nasilja koji potresa Francusku. Deseci tisuća mladih, najavljeno je, izlaze i danas na ulice, škole su zatvorene, a snimke napada, paleža i prijetnji policiji šire se društvenim mrežama. Iza svega se, međutim, nazire puno dublja kriza francuskog društva.
Francuska se ponovno suočava s valom nasilja koji je zahvatio škole, gradske ulice i čitave četvrti. Ono što je sredinom rujna započelo kao pobuna učenika i nastavnika zbog nedostatka osoblja i novca za obrazovanje pretvorilo se u jedan od najozbiljnijih izazova za francuske vlasti. Na ulicama više nisu samo transparenti sa zahtjevima za boljim školstvom. Gorjeli su školski objekti, napadani policajci, prosvjednici otvoreno pozivali na nasilje. Sve je više pitanja imaju li prosvjedi uopće još veze s obrazovanjem ili su postali izraz mnogo šireg nezadovoljstva državom i društvom.
Ne radi više od tisuću škola
Sve je počelo 17. rujna u Créteilu, predgrađu Pariza, gdje su nastavnici jedne srednje škole stupili u štrajk zbog nepopunjenih radnih mjesta i nedovoljnog financiranja. Drugi učenici su im se pridružili jer - zašto ne, a zatim se prosvjed počeo širiti na druge škole. Društvene mreže dodatno su ubrzale mobilizaciju. Snimke prosvjeda, blokada i sukoba počele su kružiti među učenicima, koji su se organizirali putem internetskih grupa i aplikacija za dopisivanje. Prema podacima koje je objavio Le Monde, do 1. listopada poremećena je nastava u gotovo trećini od približno 3700 francuskih srednjih škola. Na velikim demonstracijama početkom listopada okupilo se, prema procjenama navedenima u medijima, čak 250.000 ljudi u četrdesetak gradova.
Zahtjevi prosvjednika u početku su bili prilično konkretni. Tražili su zapošljavanje dodatnih nastavnika i stručnog osoblja, manje učenika u razredima, obnovu školskih zgrada i ravnopravnije uvjete obrazovanja za djecu iz siromašnih i bogatih sredina. Jedan od njihovih zahtjeva bilo je i ukidanje Parcoursupa, digitalnog sustava za upis na francuska sveučilišta, koji kritičari smatraju nepravednim jer, prema njihovim tvrdnjama, dodatno produbljuje društvene razlike i stvara snažan pritisak na učenike. Međutim, dok su jedni pokušavali upozoriti na stvarne probleme obrazovnog sustava, drugi su prosvjede pretvorili u priliku za obračun s policijom i uništavanje imovine.
Pisac i komentator "The Atlantica" Thomas Chatterton Williams upozorava da sadašnje nasilje nije moguće objasniti samo nezadovoljstvom francuskim školstvom. Prema njegovoj analizi, Francuska već godinama živi u stanju duboke društvene frustracije, a svaki novi povod za prosvjede oslobađa nezadovoljstvo koje se dugo gomilalo. Dio mladih, smatra autor, više ne vjeruje da će živjeti bolje od svojih roditelja, niti da država može ispuniti obećanja o društvenom napretku. U takvoj atmosferi prosvjed prestaje biti samo sredstvo za postizanje konkretnih promjena i postaje izraz bijesa prema društvu u cjelini.
La fin justifie les moyen!
Posebno su zabrinjavajuće snimke nasilja koje su se proširile internetom. U Marseilleu je petnaestogodišnjak odjeven u crnu odjeću i s maskom na licu prišao ženi te je napao improviziranim bacačem plamena. Žena je zadobila opekline prvog stupnja. U Nantesu je požar zahvatio predvorje srednje škole Nelson Mandela, obrazovne ustanove čija je izgradnja 2014. godine stajala približno 75 milijuna eura. U Parizu je jedan tinejdžer, komentirajući napad na policajku koju su mladi prosvjednici progonili i srušili, pred kamerom opravdavao nasilje tvrdnjom da cilj opravdava sredstva - La fin justifie les moyen!
Još je više uznemirujuća snimka skupine mladih koji su okružili automobil na kojem je stajao maskirani tinejdžer. Dok su učenici podizali mobitele i snimali prizor, mladić je prebrojavao policajce i okupljene pozivao da ih ubiju, pritom zazivajući Alaha. Okupljeni su njegove riječi dočekali - odobravanjem?! U dolini Loire druga skupina tinejdžera snimljena je kako pjeva pjesmu koja se referira na teroristički napad na parišku koncertnu dvoranu Bataclan 2015. godine, u kojem je ubijeno 90 ljudi. Takve scene potaknule su raspravu o tome gdje završava mladenačka pobuna, a počinje otvoreno veličanje nasilja.
No nasilje nije dolazilo samo od prosvjednika. Tijekom policijskih intervencija zabilježeni su slučajevi u kojima su teško ozlijeđeni maloljetnici. Jednom tinejdžeru policajac je pogotkom projektila sa suzavcem izbio većinu zuba, dok je drugi, 15-godišnjak ostao bez šake nakon uporabe policijske šok-granate. Ti su događaji dodatno zaoštrili sukobe i otvorili pitanje razmjernosti policijske sile. Vlasti se tako nalaze pred dvostrukim problemom: moraju spriječiti napade i palež, ali istodobno izbjeći intervencije koje bi mogle izazvati još veći bijes među mladima.
Politika iza prosvjeda: Kome odgovara kaos?
Nasilni prizori brzo su dobili i političku dimenziju. Dio desnice počeo je odgovornost pripisivati imigraciji i neuspješnoj integraciji muslimanskog stanovništva. Američki predsjednik Donald Trump također se uključio u raspravu, tvrdeći na svojoj društvenoj mreži Truth Social da zbivanja u Francuskoj nisu posljedica problema u školama, nego nekontroliranih migracija i pokušaja islamizacije zemlje. Međutim, takvo tumačenje zanemaruje činjenicu da među prosvjednicima ima mladih različitog podrijetla, uključujući i one iz većinske francuske populacije. U jednom slučaju skupina djevojaka snimila se unutar katoličke crkve dok je pjevala istu pjesmu koja veliča terorističko nasilje.
Francuska pritom ima dugu povijest masovnih pobuna, od revolucije 1789. do studentskih prosvjeda u svibnju 1968. godine. U novijoj povijesti posebno su se istaknuli neredi 2005., potaknuti smrću dvojice mladića koji su bježali od policije. Tijekom tri tjedna nasilja zapaljene su tisuće automobila i uništena brojna javna dobra. Kasnije su uslijedili prosvjedi zbog vjerskih obilježja, društvenih reformi, cijena goriva i mirovinskog sustava. Francuska kultura političkog otpora duboko je ukorijenjena, ali sve se češće postavlja pitanje može li država uopće provoditi reforme bez opasnosti od novih uličnih sukoba.
Velik dio tog problema obilježio je predsjedništvo Emmanuela Macrona. Nakon njegova dolaska na vlast 2017. zemlju je potresao niz masovnih prosvjeda. Pokret žutih prsluka, koji je 2018. započeo protiv povećanja poreza na gorivo, vrlo se brzo pretvorio u pobunu protiv gospodarskih nejednakosti i predsjednikove politike. Uslijedili su sukobi zbog mirovinske reforme, policijskog nasilja, poljoprivredne politike i drugih pitanja. Godine 2023. smrt tinejdžera kojeg je tijekom prometne kontrole ubio policajac izazvala je nove nerede diljem zemlje. Svaka nova kriza dodatno je oslabila povjerenje građana u političke institucije i sposobnost vlasti da upravlja državom.
Nikad se nije radilo samo o školama
U takvim okolnostima sve više prostora dobivaju političke snage koje obećavaju radikalan zaokret. Krajnje desno Nacionalno okupljanje nastoji se predstaviti kao jedina snaga sposobna vratiti red i sigurnost. Njegovi predstavnici traže strože zakone protiv nasilnih prosvjednika i optužuju radikalnu ljevicu za poticanje nereda. S druge strane, Nepokorena Francuska Jean-Luca Mélenchona nastoji pridobiti nezadovoljne mlade birače i politički kapitalizirati pobunu. Tako se sukob oko školstva pretvara u još jednu bitku između dvaju političkih polova, dok Macronov politički centar sve teže pronalazi prostor za djelovanje.
O političkoj instrumentalizaciji prosvjeda piše i The Atlantic, izdvajajući ponašanje pojedinih političara radikalne ljevice. Bally Bagayoko, gradonačelnik Saint-Denisa i član Nepokorene Francuske, 28. rujna pridružio se učenicima ispred škole Paul Éluard te plesao i pjevao francusku himnu pokraj zapaljene barikade. Sljedećeg dana izjavio je da nasilje u određenom trenutku može biti legitimno. U drugom slučaju jedan od mladih prosvjednika snimljen je kako tijekom demonstracija prilazi Mélenchonu i ljubi ga u glavu, što je političar dočekao s osmijehom. Za Williamsa su takvi prizori dokaz koliko su pojedini politički akteri spremni tolerirati, pa čak i ohrabrivati radikalizaciju mladih ako u njoj vide priliku za vlastiti politički uspjeh.
Kriza koja je počela u školskim učionicama tako sve više otkriva probleme koji nadilaze obrazovanje. Francuska se suočava s dubokim nepovjerenjem prema institucijama, osjećajem gospodarske nesigurnosti i političkom polarizacijom koja otežava gotovo svaku ozbiljniju reformu. Za dio mladih škola je samo prvo mjesto na kojem osjećaju nejednakost i nedostatak perspektive. Za druge su demonstracije postale prilika za nasilje, provokaciju i privlačenje pozornosti na društvenim mrežama. Upravo ta kombinacija stvarnih društvenih problema i radikaliziranog ponašanja čini sadašnji val prosvjeda posebno opasnim. Nikad se nije ni radilo o školama, zaključuje The Atlantic.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Svima je jasno od kuda vjetar puše, samo se šuti zbog tzv. političke korektnosti.