Kad se Donald Trump prvi put kandidirao za predsjednika 2016., obećao je Amerikancima da će se pod njegovim vodstvom toliko naviknuti na pobjede da će im one dosaditi. To se pretjerivanje tad činilo smiješnim, ali desetljeće kasnije jasno je da je privid pobjede, bez obzira na to je li utemeljen u stvarnosti ili nije, egzistencijalna psihološka potreba za predsjednika Trumpa. Prošloga se tjedna hvalio “pobjedom” na još jednom golf turniru, što se čini da se često događa u golf odmaralištima koja su u njegovu vlasništvu. Nakon toga je na društvenim mrežama podbadao svoje suparnike napisavši: “To se zove TALENT, i ja ga imam, a oni nemaju”. U ovom je slučaju hvalisanje možda bilo protuteža općoj percipiranoj slici da sustavno vara u golfu, sportu koji stavlja jedinstveni naglasak na poštenje. No Trumpa zapravo nije briga jesu li njegovi navodni uspjesi u bilo kojem području zasluženi ili barem imalo istiniti. Mora pod svaku cijenu održavati fasadu nepobjedivosti. I uživa u svojoj moći da bez srama prilagođava stvarnost po svojoj volji. Trumpov demagoški talent očito može imati ozbiljne posljedice, čemu svjedoči MAGA rulja koja je jurišala na američki Capitol u siječnju 2021. i činjenica da većina republikanaca i dalje vjeruje u izmišljotinu da je pobijedio na predsjedničkim izborima 2020.
No njegovo neprestano laganje može se pretvoriti i u farsu, kao kad je tijekom svog prvog mandata osobno izmijenio službenu vremensku prognozu kako bi putanja očekivanog uragana odgovarala netočnom smjeru koji je sam predvidio. Nešto slično dogodilo se prošlog tjedna u vezi s bazenom Lincoln Memorial Reflecting Pool u Washingtonu, jednim od kultnih mjesta u glavnom gradu. Kao dio predsjednikove preobrazbe grada kojom se stalno hvali, naredio je da se bazen preuredi i oboji u kontroverznu novu boju. Projekt je brzo napredovao bez standardnog nadzora - ugovor je navodno dodijeljen insajderima - i završio je katastrofalno kad se površinski premaz raspao, a bazen preplavile alge. Suočen s poniženjem, Trump je apsurdno okrivio vandalizam za ovaj fijasko. Prolaznici su uhićeni zbog umakanja ruku u bazen, a jedan je optužen za kazneno djelo. Farsa je završila prošloga tjedna kad je lokalni tužitelj - pomno odabrani, dugogodišnji Trumpov prijatelj i ekstremni lojalist - odbacio tužbu i okrivio izvođače radova za njihov traljavi posao. Naravno, predsjednik se držao svoje izmišljotine i osudio tužitelja. Nažalost, za gospodina Trumpa njegova sposobnost iskrivljavanja stvarnosti ne seže daleko izvan vjernih pristaša pokreta MAGA u SAD-u, a uopće se ne proteže na inozemstvo, gdje je kumulativni učinak njegove planine neistina, proturječnih izjava i stalno promjenjivih stavova doveo do potpunog gubitka vjerodostojnosti.
Prijatelji i saveznici Sjedinjenih Američkih Država ne mogu vjerovati njegovim obećanjima. Protivnici imaju sve manje razloga bojati se njegovih prijetnji. Stoga nije ni čudo što mu je teško pobjeći iz rata s Iranom. S jedne strane, iranski čelnici ne vjeruju da će Trump poštovati bilo kakve sporazume i stoga zahtijevaju teške ustupke od SAD-a s trenutačnim učinkom - ukidanje sankcija i povratak zamrznute imovine - kao dio svakog dogovora. S druge strane, upoznali su se s Trumpovim obrascem upućivanja ozbiljnih prijetnji nakon kojih slijedi povlačenje, i naučili su obraćati pozornost ne na svijet fantazije koji on stalno pokušava dočarati, nego na stvarnost - stvarnost propadanja potpore ratu u SAD-u i sve manjih zaliha američkog streljiva. U proteklom tjednu možda najviše iznenađuje što se čini da se predsjednik Trump barem privremeno prilagodio stvarnosti.
Prema medijskim izvješćima, njegovi su ga najviši vojni savjetnici upozorili da američke snage na Bliskom istoku nemaju dovoljno projektila za obranu sebe ili saveznika u Zaljevu na svim lokacijama. Saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman također je navodno pozvao Trumpa da odustane od eskalacije iz straha da bi Iran mogao uzvratiti uništavanjem civilne i energetske infrastrukture diljem regije. Kao posljedica toga, Trump je nedavno počeo nagovještavati da se odlučuje za strpljivi pristup, oslanjajući se na američku blokadu Irana kako bi ugušio njegovo gospodarstvo i prisilio režim na pregovore o prihvatljivom sporazumu. U ovim okolnostima, to je razuman pristup. Iransko gospodarstvo doista je u teškoj situaciji i ne može unedogled preživjeti bez prihoda od nafte. No nitko ne može predvidjeti kako će tvrdolinijaško vodstvo u Teheranu reagirati pod pritiskom: hoće li pregovarati ili će eskalirati sukob zbog percipirane slabosti SAD-a?
Akutni nedostatak naprednog naoružanja u američkom arsenalu problem je koji je nastajao desetljećima, ali je doista dosegao krizne razmjere kao posljedica rata u Iranu. Kao i uvijek, Trump je identificirao žrtvenog jarca, optužujući predsjednika Bidena da je navodno obasipao Ukrajinu oskudnim oružjem. Istina je da je nepromišljeno napao Iran unatoč upozorenjima o ozbiljnim rizicima. Prema jednoj objavljenoj analizi, “globalne zalihe presretačkih projektila sustava Patriot pale su s 2200 prije rata na manje od 827”. Došlo je i do dramatičnog iscrpljivanja presretača sustava THAAD, kao i ključnog ofenzivnog naoružanja, osobito krstarećih projektila Tomahawk. Kao posljedica toga, Pentagon žurno mobilizira američku obrambenu industriju kako bi ubrzao proizvodnju ovih naprednih naslijeđenih sustava, kao i jeftinog bespilotnog oružja u kojem je Ukrajina bila pionir. No mogle bi proći godine da se obnove iscrpljene zalihe, a to znači da se suparnicima na Zapadu trenutačno otvara prostor za djelovanje. Tajvan se iznenada našao u izrazito ranjivom položaju u odnosu na Kinu, saveznici poput Japana, Južne Koreje i Filipina, koji su već imali razloga sumnjati u Trumpovu predanost njihovoj sigurnosti, osjećat će se još nervoznije. U Europi je napad dronom u Leipzigu prošloga tjedna naglasio izvješća o upozorenjima američkih obavještajnih službi da se Rusija možda priprema za opasan izazov NATO-u u nadolazećim mjesecima. Unutar Sjedinjenih Američkih Država pažnja se okreće izborima za kontrolu nad Kongresom, do kojih je ostalo manje od tri mjeseca.
Povijest pokazuje da stranka koja drži Bijelu kuću obično loše prolazi na takozvanim međuizborima, a u ovom slučaju više čimbenika upućuje na moguću veliku pobjedu demokrata u studenom - nepopularan rat, visoki troškovi života (uzrokovani ratom) i nizak rejting popularnosti predsjednika. Trump je već počeo prebacivati krivnju za moguće gubitke u studenom pozivajući se na povijesni obrazac koji ide u korist oporbenoj stranci. No on također neumorno sije sumnju u poštenje izbora, vjerojatno pripremajući teren za osporavanje nepovoljnih rezultata, što bi moglo izazvati ustavnu krizu. Demokrati su u međuvremenu zapeli u borbi između centrista i progresivaca te su nominirali neke kandidate izvan glavne struje, koji bi ih u konačnici mogli stajati većine u američkom Senatu. Imaju veće šanse za preuzimanje kontrole nad Zastupničkim domom, ali možda će biti potrebna pobjeda s neupitnom razlikom kako bi se nadjačao izmišljeni narativ koji će Trump vjerojatno plasirati kako bi proglasio pobjedu svoje strane.
