U nekim su to gradovima tornjevi, neboderi, slavoluci ili mostovi - reprezentativni elementi, orijentiri u prostoru, identitet u jednoj slici. Pitanje prepoznatljivosti i identiteta Zagreba otvara višestruke rasprave, pogotovo unazad nekoliko godina i uslijed uzastopne degradacije urbanističkog i graditeljskog nasljeđa, no jedno je sigurno: ono što čini grad jedinstvenim nije neko ambiciozno arhitektonsko ostvarenje, ništa što se mjeri u stotinama metara visine (pa čak ni novopostavljena skela oko zvonika Katedrale) niti je objekt ikakve izravne spomeničke vrijednosti. Ono najvrednije u Zagrebu je njegova najpoznatija praznina. Naš "Gustave Eiffel" tako bi bio Milan Lenuci, često istaknut kao glavni autor parkovnog poteza Zelene, odnosno Lenucijeve potkove u središtu glavnoga grada, jedinstvenog urbanističkog ostvarenja visokog historicizma. Uređenje parkova Donjega grada započinje urbanističkim i hortikulturnim rješenjem današnjeg Trga Nikole Šubića Zrinskog - Zrinjevca, koji je kao perivoj prvi put otvoren građanima 16. lipnja 1873. godine. 150 godina kasnije i dalje je ono najbolje od Zagreba. Prva zagrebačka razglednica, okosnica donjogradskog života, mjesto okupljanja, zeleno utočište u svakako preizgrađenom gradu, korak bliže srednjoeuropskom dojmu kojemu toliko težimo - podsjetnik na to što nam je grad nekad bio i što je ipak mogao biti.
1764
prikaza
150 godina od otvaranja Zrinjevca, Zagreb i dalje čeka svoje parkove
1/7
Dok smo u 19. stoljeću ne samo pratili europske urbanističke tendencije, nego i prednjačili u njima, danas se čini da se od toga nismo gotovo ni odmaknuli
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
