Priča nije Hrvatska, ali po svemu kao da je naša. Mjesto radnje je tu, relativno blizu, tamo gdje je, kao nekad i ovdje, jednom himna bila “Hej Slaveni”. Uostalom, sve ove male, karikaturalne države, jedne na druge nalikuju više nego što mogu podnijeti njihovi građani, sudionici zbora bijednika iz opere katastrofa. Uglavnom, na tome mjestu radnje priče kao da je naša došlo je, sporo, kasno, jedva, do promjene vlasti. Ministar kulture postao je nestranački čovjek, relativno mlad, sigurno uspješan u poslu kojim se bavio i u kojem za preživjeti treba biti i lobist i ekonomist i mazohist. Tek što je ušao u ured, smjestio se i upoznao tajnicu, posjetili su ga idoli iz djetinjstva, veterani rada u kulturi, neosporno kvalitetni i utjecajni umjetnici čija je karijera zadnjih godina bila na bolovanju. Srdačno su se rukovali, naručili kave, sjeli za veliki stol i kratko razgovarali.
864
prikaza
A kako ćemo tek kad nam ‘scenski artisti’ banu na vrata?
Odlaganje resetiranja sustava omogućilo je konzervativnoj vlasti zakonski okvir u kojemu može, nekad iz čisto trgovačkih, a nekad iz isključivo ideoloških razloga, zauzimati i ona kazališna mjesta koja nisu u parteru i ložama
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
