Priča se o ostavkama svih članova Predsjedništava kao vid pritiska da se Bernardića prisili na raspisivanje izbora za sva stranačka tijela?
Članica sam Predsjedništva i nitko me nije zvao i rekao da bi se išlo na takav potez. S tom idejom se slažem, ako će ona donijeti rezultat. Bude li Glavni odbor ponovno glasao kao posljednji put, onda to nema smisla. Statut dopušta kooptiranje članova u Predsjedništvo, a time bi došli u situaciju da to tijelo nastavi raditi kao da ništa nije bilo. Treba napomenuti da u Predsjedništvu sjede ljudi, koji imaju lokalni utjecaj. Nije za očekivati da će, ako bi primjerice Zlatko Komadina tako dao ostavku, riječka ekipa i dalje glasati kako kaže predsjednik stranke. To bi onda vodilo novim izborima. Ne bježim od toga scenarija i ako je to rješenje ja sam za. U više navrata sam na stranačkim sastancima rekla kako sam spremna staviti svoju “glavu na panj” ako ne radim kako treba, jer ne bih dopustila da stranka zbog mojih grešaka tone.
Kada je krajnji rok do kada SDP mora riješiti probleme?
Krajnji rok je jučer. Pod hitno. Već kasnimo u tome. Ovih dana trebali smo krenuti punom parom s radom na pripremi izbora za Europski parlament. U ovakvim okolnostima taj posao ne možemo normalno odraditi. U koju bitku možeš ući s optimizmom i očekivati uspješan ishod, ako ti je vojska razbijena? Nikada nismo bili stranka s velikim brojem članova, za razliku od HDZ-a, ali mi smo zbijajući redove i držeći se zajedno i jedinstveno uspjeli ostvariti dobre rezultate. Kad smo gubili, gubili smo tijesno, kad smo pobjeđivali, dobivali smo izbore premoćno. Bilo bi važno da smo već sada ekipirani kako treba kako bi se uspješno organizirali za sve izazove koji nas čekaju u budućnosti. Europski izbori su prvi, odmah iza njih su predsjednički izbori.
Koliko mandata u ovakvoj situaciju možete dobiti? Očekujete li debakl na EU izborima, ako se u stranci hitno nešto ne promjeni, jer rejting neumoljivo pada?
Ako gledamo povijest SDP-a po logici stvari minimalno bi trebali očekivati pet zastupnika, ali ta logika u ovoj situaciji ne igra. Trenutno zaista ne mogu predvidjeti s kojim rezultatom možemo završiti. Ako gledamo ankete to je za sada jedva tri zastupnika u Europskom parlamentu.Stranački kolege priželjkuju da preuzmete stranku, a to je pokazalo i nedavno istraživanje. Vi ste nedavno poručili da o tome ne razmišljate. Zašto? Ne zanosim se lako i ne poletim lako u oblake. Meni je dragocjeno što ljudi prepoznaju moj rad u Europskom parlamentu. Misao vodilja i zadatak mi je da EU radi za ljude i kako Uniju iskoristiti da bude na usluzi tzv. „malom čovjeku”. Bavim se temama potrošača, zdravstvom i ravnopravnosti spolova. Moj zadatak je dignuti svoj glas protiv nejednakosti. Zainteresirani ste za drugi mandat u Bruxellesu? Sastavljanje lista ovisi o predsjedniku stranke. Meni je važno završiti posao koji sam započela. Voljela bih se “izvagati” na izborima i vidjeti koliko je to što radim ljudima bitno i je li imalo smisla.
Pet godina Hrvatska je članica EU. Imaju li građani dovoljno koristi?
Ne.
Tko je najodgovorniji za to i gdje se moglo više, a nije?
Uvijek je najodgovornija izvršna vlast odnosno Vlada, jer ona kupi i vrhnje, ako je sve dobro. Najvažniji dio su fondovi EU. Ljudi ne vide sve ono što smo propustili, ali kad se usporedi koliko je novca iz fondova Hrvatskoj bilo na raspolaganju i da smo povukli manje od deset posto, to je stvarno poražavajuće iako smo u plusu u odnosu na uplate u proračun EU. Europska unija pruža bezbroj mogućnosti, ali hoćete li ih kao država iskoristiti ili ne, to je na vama. Ništa nije na pladnju i za sve treba znanje, poštivanje određenih pravila i mi se tu jednostavno nismo dobro snašli. Nema dovoljno znanja i volje da se novac iskoristi. Sloboda kretanja jedna je od stvari koju ljudi u istraživanjima javnog mijenja ističu kao najpozitivniji dio našeg članstva u EU. Nažalost po Hrvatsku, građani vrlo izdašno koriste tu mogućnost i to je postao problem. Odlaze nam mladi ljudi i cijele obitelji sa željom da se više nikad ne vrate. To je ono gdje Vlada kiksa. Ljudima ne nudi perspektivu za ostanak. Rumunjska je imala sličan problem s iseljavanjem, ali su osmislili programe za povratak ljudi.
Treba li Hrvatska, kada je u pitanju problem iseljavanja, prepisati rumunjski model?
Ne treba otkrivati toplu vodu. Potrebno je vidjeti što su druge države napravile, a koje su duže od nas u EU, a to Vlada ne radi. Tu se ne snalazimo, ljudi odlaze, nema motiva da ljudi ostanu ili se vrate. Novac nije osnovni motiv odlaska. Razlozi su osjećaj nepravde, korumpiranosti i beznađa koje vlada.
Društvo nam je spremno za restart?
Apsolutno.
