Akademik Reiner protiv slobodnog mišljenja, Sorosa i ideje zdravog razuma

Bivši predsjednik Sabora, aktualni potpredsjednik Sabora, vitez i akademik – gordo zvuče ove titule. No kako to u hrvatskoj stvarnosti zvuči i izgleda, dovoljno je pogledati jedan od javnih nastupa Željka Reinera, kojeg su, kažu upućeni, na faksu od milja prozvali Kokica, koji u tridesetak minuta astmatičnog dahtanja ne uspijeva povezati konce i izreći nešto što ne bi izazvalo neskriveni prijezir dobrog dijela javnosti. 
Nakon što je izvanredni profesor na Katedri za ustavno pravo Pravnog sveučilišta u Zagrebu, Đorđe Gardašević, javno izrazio sumnju u ustavnu utemeljenost aktualnog načina rada Hrvatskog sabora te činjenicu da Vlada kao izvršna vlast eventualnim proglašenjem epidemije može bitno utjecati na (neovisni) rad Sabora, koji bi kao najviše političko tijelo u RH trebao nadzirati Vladu, reagirao je potpredsjednik Sabora Željko Reiner. Reineru se nimalo nije svidjela profesorova opaska te je u maniri pravog viteza spočitao kako je “profesor magistrirao na Sorosevom sveučilištu u Budimpešti te da nije dobro upoznat s funkcioniranjem Sabora”. Nije ovo jedina nebuloza koju je Reiner ponudio javnosti. Kada jedan vitez priča o licemjerju, dovoljno je reći da je tom vitezu prezime Reiner. No to što je Reiner vitez ne govori toliko o njemu koliko o vrijednosnom sudu onih koji su ga u takvu počast odlučili promovirati sebi na čast i diku. 

Reiner bi kao akademik prvi trebao biti za javnu i otvorenu raspravu, ali tko zna što bi sve iscurilo kada bi se počelo otvoreno komunicirati. Koliko god on puta puštao vodu, neke stvari uvijek iznova isplivaju na površinu. 
Reinerova ideja da 90-godišnji starac George Soros samostalno ruši države i vlasti nije ništa novo. Teorije zavjera o Sorosu su zapravo globalni fenomen i vječita izlika za legitimne obračune s ideološkim i političkim neistomišljenicima. Organizacija koju je osnovao ovaj amerikanizirani Mađar židovskog podrijetla – Fond za otvoreno društvo – pomagala je od početka devedesetih različite nevladine organizacije i neovisne medije u zemljama zapadnog Balkana. Nije nikakva tajna da Soroseva fondacija financira nebrojene organizacije diljem svijeta i to u najvećem postotku one koje se bore za ljudska prava i demokraciju. Pored toga, Fondacija financira i znanstvenike diljem svijeta – sram da ih bude. Uostalom, znanost se toliko dobro cijeni na zapadnom Balkanu da su znanstvenici prisiljeni tražiti vani podršku za svoja istraživanja. Nije ni čudo što je Balkan u samom vrhu po broju znanstvenika i stručnjaka koji su “strani plaćenici”, jer je valjda sasvim u redu biti “domaći plaćenik“ ili se uhljebiti negdje preko veze. 
No, nije ovdje riječ o Sorosu. Soros je samo jedan od mnogih koji stipendiraju nadarene i sposobne. Teorija zavjere o zlom Sorosu je plod idiotskog diskursa osmišljenog za idiote koji će u njega povjerovati. Dobar dio naših građana ne zna nažalost ništa o tome kako svijet funkcionira. Koncept stipendija im je nepoznat, o ljudskim pravima ne znaju gotovo ništa, a škola im je obaveza koju je potrebno čim prije staviti iza sebe. Kao posljedica toga, nijedna im teorija zavjere nije strana. Narod koji vjeruje da je propuh opasniji od bolesti  Covid-19 osuđen je vjerovati u takve diskurse.

Vitez je spomenuo Sorosa jer je Soros uvjereni zagovornik Popperova otvorenog društva i svega onoga čega se dični Vitez plaši. Vlastodršci ga se boje zato što bez pardona financira obrazovanje mlađe populacije te održavanje nezavisnih medija. Obrazovanje i slobodni mediji su oduvijek bili najveći bauk svih autoritarnih političara, jer obrazovanim i informiranim pojedincima je teško manipulirati.  Pored toga što su nevladine udruge de facto jedna od najneučinkovitijih poluga utjecaja na društvo u cjelini i što po svojoj samoj definiciji djeluju primarno na lokalnoj razini i u ograničenom interesnom području, Reineru i sličnim „vitezovima“ potreban je jedan takav mit o Georgeu Sorosu zato što se oni plaše svega. Plaše se čak i jedni drugih, plaše se i “svojih”. U postsocijalističkim društvima postoji jedan fenomen karakterističan za sve socijalističke diktature. Riječ je o fenomenu ketmana, koji je u poljski autor Česlav Miloš sjajno opisao u “Zarobljenom umu”. Riječ je o likovima koji rutinski izgovaraju rečenice u koje ne vjeruju, a za koje znaju da ih moraju izgovarati ako žele biti dio vodeće nomenklature. 
 
Iako ga javnost posprdno naziva vitezom, Reiner je utjelovljenje ketmana. Ketman potječe iz arapskog svijeta i označava osobu koja živi u konstantnom oprezu i strahu. On je podanik i jedno zaplašeno biće koje se boji iskazati vlastito mišljenje te ga radije skriva, sputava, mrcvari i razgrađuje. On šuti zato što se boji progovoriti, a strah, kao što to prikladno opisuje Albert Camus, doprinosi paralizi mišljenja. Ketman s vremenom navlači košuljicu konformističkog klauna te počinje javno hvaliti fantastične domete jedne vlade. Jer na koncu ništa mu drugo i ne preostaje.  Reineru je potreban jedan Soros kao izlika za mase. Svjestan je da ni stotina Sorosa i “soroševaca” ne mogu ni približno naškoditi Hrvatskoj kao jedan član njegove stranke.