Vatikan ne ubire poreze, već živi - uz prihode vatikanskih muzeja - uglavnom od američkih i njemačkih dobrotvornih priloga. A to može biti "tricky". Vrlo često su među bogatim donatorima, primjerice, američki konzervativci koji papu Franju baš i nisu voljeli. U očima svijeta vatikanska država simbol je luksuza i bogatstva, baš suprotno od crkve koju je propovijedao papa Franjo. Nije ni čudo pored biskupa i kardinala što šeću okolo sa zlatnim križevima u skupim mantijama. Izvana, Vatikan je zlatom optočeni, Michelangelovim freskama oslikani, bogati dom imućne katoličke crkve. No iznutra, stvarnost je nešto drukčija - rezanje plaća kardinalima, dug koji se mjeri milijardama... Vatikan je nakon desetljeća rastrošnosti u pravom financijskom kolapsu.
Stvar je ozbiljna. Jedan od sektora koji izaziva najveću zabrinutost je mirovinski sustav, a rizik je njegova neodrživost, pisao je Il Messagero. Ukratko, srednjoročno bi moglo doći do poteškoća u isplati mirovina onima koji na njih imaju pravo. Iz tog razloga, papa Franjo je napisao kardinalima Kardinalskog zbora i dužnosnicima kurije kako bi ih obavijestio o vrlo osjetljivom trenutku kroz koji prolaze financije preko Tibera te da je imenovao američkog kardinala Kevina Farrella odgovornim za mirovinsku reformu. Papa Franjo smanjio je i plaće kardinala, od studenog prošle godine, za nekoliko stotina eura manje. S tim da im je plaća gotovo pet tisuća eura!
Benedikt XVI. dao je 2013. ostavku na svoju ulogu Kristova namjesnika na Zemlji, ali i na ulogu poglavara vatikanske države usred financijske oluje. Vatikan je bio optužen od strane Moneyvala, europskog tijela za borbu protiv gospodarskog kriminala, da ne čini dovoljno protiv pranja novca) mjesec dana nakon odluke Banke Italije da blokira sve elektroničke platne sustave Papinske države: nijedan bankomat nije ostao aktivan. U Konklavi su konzervativni američki kardinali podržali progresivnog Bergoglia, nadajući se da energični i radikalni isusovac iz Amerike ima snage i odlučnosti stati na kraj degeneracijama koje asketski Ratzinger nije učinio, pisao je u velikoj analizi vatikanskih financija Corriere della Sera.
Franjo je pokušao uspostaviti red, nametnuo je više transparentnosti, ali je ostavio posao nedovršenim zbog otpora Kurije, a i zbog nekih vlastitih oklijevanja. U međuvremenu, uz financijske rupe, koje su donekle obuzdane, rasli su i drugi deficiti: prije svega deficit Vatikanskog mirovinskog fonda, ponor od nevjerojatnih dvije milijarde eura. Dnevni red Lava XIV., već pun teoloških obveza - to se odnosi na doktrinarne sporove između progresivaca i tradicionalista te prodor njemačke crkve - diplomatskih obaveza, prije svega revizija odnosa s Kinom i poziva na mir, u svijetu potresenom s tisuću sukoba, no jasno vidljiva financijska pitanja imaju prioritet za budućnost Crkve. Dvije milijarde eura?! Pa bankrotirat će ako ovako nastave.
Istina je, međutim, da je Franjo oklijevao kada su laici pozvani da uspostave red otkrili da je 40 godina nakon skandala Marcinkusovog IOR-a i financijskih eskapada Calvija i Sindone Vatikan ponovno skliznuo u financijsku krizu s operacijama poput neoprezno kupljenih nekretnina u Londonu, a to je transakcija na kojoj je sprženo oko 85 milijuna eura, te su ga zamolili da udari na visokorangirane prelate. Tek kasnije stigla su vatikanska suđenja s osudom kardinala Becciua. U svojoj autobiografiji, Bergoglio upravo ta financijska pitanja identificira kao glavni problem svog papinstva.
U pismu kardinalima par mjeseci prije smrti je napisao:
"Ovim pismom danas namjeravam skrenuti vašu pozornost na još jedno pitanje koje mi je danas posebno blisko srcu, jer se moramo pozabaviti ozbiljnim i složenim problemima koji riskiraju pogoršanje ako se ne riješe odmah. Mislim na upravljanje našim Mirovinskim fondom, koji se već smatra jednom od središnjih tema ekonomske reforme, a predstavlja temu u središtu 'brige' Papa koji su uspjeli od njegova osnutka. Konkretno, to znači da trenutni sustav nije u stanju jamčiti ispunjenje mirovinske obveze za buduće generacije u srednjoročnom razdoblju. Sada smo svi potpuno svjesni da su potrebne hitne strukturne mjere koje se više ne mogu odgađati kako bi se postigla održivost Mirovinskog fonda, u širem kontekstu ograničenih resursa dostupnih cijeloj organizaciji, i odgovarajuće mirovinsko pokriće za sadašnje i buduće zaposlenike, u perspektivi pravde i jednakosti između različitih generacija. Radi se o donošenju teških odluka koje će od svih zahtijevati posebnu osjetljivost, velikodušnost i spremnost na žrtvu.'
Franjina strogost
Suočen sa slikom rastućih proračunskih neravnoteža države koja živi uglavnom od američkih i njemačkih dobrotvornih priloga, Franjo je rješenja potražio u svom štedljivom mentalitetu: skromnija Crkva i smanjenje plaća kardinala. Tako je posijalo nezadovoljstvo i potaknulo kongregacije da traže donacije, ponekad ne i nesebično, bez stvarnog utjecaja na deficit. Konačno, nekoliko dana prije prijema u bolnicu Gemelli i smrti, papa je priznao da su u trošenju "teške" i bolne odluke sada neizbježne te je priznao potrebu da se više okrene donatorima - a to su opet oni američki konzervativci koji ga baš i nisu voljeli.
Vatikanski dug
Neki stručnjaci kažu da je dug ogroman s obzirom na malu veličinu Papinske države. Drugi kažu da je paradoksalno da organizacija koja posjeduje ogromnu količinu neprocjenjivih umjetničkih djela riskira bankrot za nekoliko milijardi. Michelangelo, Caravaggio, Leonardo... Samo nekoliko djela nagomilanih u vatikanskim podrumima vrijedi stotine milijuna eura. Ali to bi bio ponižavajući put kojim Crkva ne želi ići. Dakle, ostaju donatori. Oni s najdubljim džepovima su američki konzervativci iz Papinske zaklade i drugih filantropskih organizacija koji su se okupili u Rimu tijekom dana "sede vacante“ na godišnjem sastanku prikupljača sredstava pod nazivom "America Week“. Kako je pisao londonski Timesu, donatori papinske zaklade obećali su udvostručiti ovogodišnji fond na 30 milijuna dolara i prikupiti dodatnih 750 milijuna dolara u budućnosti, "pod uvjetom da se izabere pravi Papa“.
Konklava međutim nije prošla prema njihovim nadanjima, Prevost neće biti plameni mač konzervativaca. Ali, kao pragmatičan Amerikanac s iskustvom u upravljanju složenim organizacijama - augustinci - trebao bi znati gdje 'staviti ruke'. I trebao bi biti sposoban suprotstaviti se Kuriji koju dobro poznaje iz uloga koje je obnašao u Vatikanu, ali čiji nije dio. Dok bi se američki donatori koji su tražili veću transparentnost, kao i manje teoloških skokova naprijed, trebali osjećati dobro s Lavom XIV.
Što bi revizija mirovinskog sustava koju je u pismu kardinalima najavio i papa Franjo mogla podrazumijevati, nije dobro poznato, Makar kruže glasine o mogućem povjeravanju vatikanskog sustava velikoj talijanskoj osiguravajućoj kući. Slično je učinjeno Annonu, vatikanski supermarket, kojim će od sljedeće godine upravljati velika talijanska distribucijska tvrtka i plaćati najam Papi, uz uvjet održavanja "netaknute razine zaposlenosti". Reklo bi se, Vatikan je da bi srezao troškove neke svoje biznise 'outsorceao".
