Petnaest godina nakon što je 2001. kao 24-godišnjak nestao u bespućima Afganistana, ili možda Irana, pokazalo se da je bivši Australski vojnik Mathew Stewart živ i zdrav. Jedini je problem to što ga je nedavno prijatelj prepoznao u propagandnom videu iz Sirije, i to al-Kaidinom, odnosno al-Nusrinom, kao 39-godišnjeg vojnog instruktora tog terorističkog pokreta.
U travnju je policija napokon otkrila australskoj javnosti da su ga locirali u listopadu, te da pretpostavljaju da je u svijet militantnog džihada ušao nakon što je došao u doticaj s talibanima. A onda je jedno vodilo drugom. Njegovi prijatelji iz rodnog grada bili su šokirani shvativši da glas tog nevjerojatnog bradonje s al-Kaidinog videa pripada njihovom davnom prijatelju.
Doduše, nije da australske vlasti nisu mogle i puno ranije shvatiti što se dogodilo mladiću. Još 2005. prvi put su ga prepoznali u jednom od videa, ali nitko od nadležnih čini se da nije vjerovao o kome je bila riječ.
Bila je, naime, riječ o krajnje samoživom dečku, neobuzdanom surferu. Obožavao je partijati, i to tako žestoko da je tijekom stacioniranja u Istočnom Timoru 2000. imao stalnih problema s ovisnostima o drogama. Navodno je i put na Srednji Istok bio motiviran, barem djelomično, oduševljenosti drogama. A najbolje od svega je to što je, kako kažu, bio izrazito antimuslimanski nastrojen.
"Apsolutno je mrzio muslimane. Prezirao ih je", rekao je jedan od njegovih ranijih poznanika iz vojske. "Mrzim to što sada radi. Ali, kako bih mogao mrziti njega?", razmišljanja su nekih od njegovih prijatelja. No, o tome što bi bilo da se nađu na ratišu, u pravilu nema razlike. Svi bi ga smatrali neprijateljem.
Njegovi vojni kolege s početka stoljeća opisuju i to da je vojsku obožavao, da ju je smatrao načinom da dokaže svoju vrijednost. Međutim, opisuju i kako su ga nadređeni ponižavali, odnosili se prema njemu "kao prema govnu", a on je to sve skupa trpio.
