SpaceX je predvidio proračun za tri pokušaja lansiranja Falcona 1 u orbitu i svi su završili neuspješno. Suočen s osobnim bankrotom i s Teslom u teškoj financijskoj krizi, Musk je pokušavao pronaći sredstva za četvrti pokušaj lansiranja rakete. Pomoć je stigla s neočekivane strane, od njegovih kolega suosnivača PayPala, uključujući Petera Thiela i Maxa Levchina, dvojicu vodećih figura PayPala, koji su ga sedam-osam godina ranije smijenili s mjesta izvršnog direktora zajedničke kompanije. Thiel se udružio s još dvojicom bivših djelatnika PayPala, kako bi osnovao investicijski fond koji je uglavnom ulagao u internetske startupe.
Thielov fond nije želio ulagati u Teslu jer je Thiel bio skeptičan prema čistoj tehnologiji. Fond je uložio 20 milijuna dolara u SpaceX i Musk je započeo pripreme za četvrto lansiranje. Nametnuo je strože standarde kontrole kvalitete i postupke za smanjenje rizika, tako da su pripreme išle jako sporo, zbog čega je Musk zaigrao na sve ili ništa, po čemu je inače bio poznat: poništio je odredbe o kvaliteti i pripreme su se nastavile na uobičajeni način. Lansiranje je zakazano za 28. rujna 2008., a Musk ga je pratio iz zapovjednog kombija u sjedištu SpaceX-a u Los Angelesu.
Musk ima 500 zaposlenih. Boeing odjel s pedeset tisuća ljudi
Ovaj put je bilo uspješno i Falcon 1 ušao je u povijest kao prva privatno izgrađena raketa koja je lansirana sa Zemlje dosegnula orbitu. Musk i njegova ekipa od samo pet stotina zaposlenika, za usporedbu sličan Boeingov odjel imao je 50 tisuća zaposlenih, dizajnirali su sustav iz temelja i sami napravili svu potrebnu infrastrukturu za lansiranje. SpaceX je imao ugovore za obavljanje misija za američku svemirsku agenciju NASA i druge klijente, ali bi bili plaćeni samo po obavljenom poslu. Uspješno lansiranje Falcona dovelo je do velikih promjena u NASA-i, koja je najavila kraj programa Space Shuttlea, što je značilo da će Sjedinjene Američke Države u doglednoj budućnosti ostati bez kapaciteta za slanje posade ili tereta na Međunarodnu svemirsku postaju.
Stoga je agencija raspisala natječaj za ugovor za prijevoz tereta u orbitu. Musk je krajem 2008. sa svojim suradnicima odletio u Houston, gdje se sastao s predstavnicima NASA-e: “22. prosinca, kao da želi spustiti zavjesu na užasnu 2008. godinu, Musk je primio poziv na svoj mobitel. Šef NASA-e za svemirske letove Bill Gerstenmaier, koji će kasnije završiti u SpaceX-u, prenio mu je vijest: SpaceX-u će biti dodijeljen ugovor vrijedan 1,6 milijardi dolara za 12 povratnih putovanja do svemirske postaje”.
Na Badnjak, ni Musk ni Tesla nemaju za plaće...
Musk nije mogao uživati dugo u NASA-inu ugovoru jer je istovremeno Tesla klizio prema bankrotu: “Na Badnjak je trebao ostati bez novca. Ni tvrtka ni Musk osobno nisu imali dovoljno u banci da podmire sljedeću platnu listu”. Značajna sredstva za Teslu pristigla su u siječnju 2009. od Daimlera. Nekoliko mjeseci prije čelnici Daimlera posjetili su Muskove pogone jer su bili zainteresirani za stvaranje električnog automobila. Pozvali su Teslu da im pokaže prijedlog za električnu verziju Daimlerovog Smart automobila: “Kad su rukovoditelji Daimlera stigli u Teslu u siječnju 2009., činilo se da su iznervirani što su se trebali sastati s malom tvrtkom bez novca za koju su jedva čuli. ‘Sjećam se da su bili vrlo mrzovoljni i da su željeli izaći odatle što je prije moguće. Očekivali su neku jadnu PowerPoint prezentaciju’, kaže Musk. Tad ih je pitao žele li voziti auto. ‘Kako to misliš?’, upitao je jedan iz Daimlerova tima. Musk je objasnio da su stvorili radni model”.
Otišli su na parkiralište, gdje su rukovoditelji Daimlera napravili probnu vožnju. Automobil je u trenu krenuo naprijed i postigao brzinu od šezdeset milja na sat za oko četiri sekunde, nakon čega je Daimler sklopio ugovor s Teslom za baterije i pogonske sklopove za Smart automobile. Daimler je, također, uložio 50 milijuna dolara u Muskovu kompaniju. Pola godine kasnije Musk je dobio 465 milijuna dolara kamatnih zajmova iz programa Ministarstva energetike. Program zajma za proizvodnju vozila napredne tehnologije posuđivao je novac tvrtkama za proizvodnju električnih automobila ili automobila s učinkovitom potrošnjom goriva. Ford, Nissan i Fisker Automotive također su dobili kredite. Dobivena sredstva Musk je uložio u razvoj luksuznog električnog automobila s četvera vrata čija bi okvirna cijena iznosila oko 60 tisuća dolara i koji bi se masovno proizvodio, a postao je poznat kao Model S. Dizajniranje automobila Musk je povjerio Franzu von Holzhausenu, koji će postati njegov najvažniji suradnik u Tesli: “Na kraju su postali tim, poput Stevea Jobsa i Jonyja Ivea, što je jedan od rijetkih umirujućih i nedramatičnih odnosa koje je Musk imao u životu, i profesionalno i osobno”.
Kipari rade modele auta u punoj veličini
Dizajnerski studio je izgrađen u blizini Muskova ureda u SpaceX-u u Los Angelesu, a ne u Silicijskoj dolini, gdje je bilo sjedište Tesle. Musk je nakon toga kupio stari hangar za zrakoplove pored tvornice SpaceX, kako bi smjestio Von Holzhausena i njegov studio: “Svraćao bi gotovo svaki dan, a svakoga petka provodio bi sat ili dva na intenzivnoj sesiji pregleda dizajna. Postupno se oblikovala nova verzija Modela S. Nakon nekoliko mjeseci pokazivanja skica i specifikacija, Von Holzhausen je shvatio da je Musku najugodnije odgovarati na 3D modele. Stoga su on i Morris radili s nekoliko kipara kako bi napravili model u punoj veličini, koji su neprestano ažurirali. Petkom poslijepodne, kad bi Musk dolazio u posjete, gurali bi ‘manekenku’ iz studija na suncem obasjanu vanjsku terasu kako bi saznali njegove reakcije”.
Sljedeća faza razvoja Tesle bila je prilagodba baterije Von Holzhausenovu dizajnu, koja je morala biti što tanja: “To je zato što je želio da baterije budu ispod poda automobila, za razliku od Roadstera, koji je imao kutijastu bateriju iza svoja dva sjedala. Tako je automobil postao bolje upravljiv i smanjena je mogućnost prevrtanja”.
Za taj dio posla Musk je angažirao Drewa Baglina, koji je netom prije diplomirao na Stanfordu, dok je kao glavnog inženjera za Model S angažirao Petera Rawlinsona, “otmjenog Engleza koji je radio na karoserijama automobila za Lotus i Land Rover”.
Dizajneri razmišljaju kao inženjeri i inženjeri razmišljaju kao dizajneri
“Bio je to primjer Muskove politike da dizajneri koji skiciraju oblik automobila trebaju raditi ruku pod ruku s inženjerima koji su određivali kako će automobil biti izgrađen. ‘Na drugim mjestima gdje sam radio, dizajner je svoje ideje slao inženjeru, koji je sjedio u drugoj zgradi ili čak u drugoj zemlji’, kaže Von Holzhausen. Musk je stavio inženjere i dizajnere u istu prostoriju.
“Cilj je bio stvoriti stvoriti dizajnere koji razmišljaju kao inženjeri i inženjere koji razmišljaju kao dizajneri. To je slijedilo princip koji su Steve Jobs i Jony Ive usadili Appleu: dizajn nije samo estetika, pravi industrijski dizajn mora povezati izgled proizvoda s njegovim inženjeringom.”
Nakon što je SpaceX potpisao ugovor s NASA-om za slanje tereta na Međunarodnu svemirsku postaju, kompanija je morala razviti mnogo snažniju raketu od Falcona 1, koja je trebala imati devet motora, zbog čega je nazvana Falcon 9: “Osim nove rakete, trebala im je svemirska kapsula, modul smješten na vrhu rakete koji nosi teret (ili astronauta) u orbitu i može se spojiti sa svemirskom postajom te vratiti na Zemlju”.
Barack Obama uzeo je NASA-i da bi dao SpaceX-u
Veliku ulogu u daljnjoj ekspanziji Muskove raketne kompanije odigrao je tadašnji predsjednik Barack Obama, koji je odlučio NASA-in proračun preusmjeriti na komercijalni sektor, oko čega se vodila žustra rasprava u američkom Kongresu. Krajem 2009. Obama je otkazao NASA-in program Constellation nakon što je njegov znanstveni savjetnik i direktor proračuna rekao da je neizvediv: “NASA-ini tradicionalisti, uključujući cijenjenog astronauta Neila Armstronga, osudili su odluku. ‘Predsjednikovim predloženim NASA-inim proračunom započinje marš smrti za budućnost američkih svemirskih letova s ljudskom posadom’, rekao je senator Richard Shelby iz Alabame. Pogriješili su. Tijekom sljedećeg desetljeća, oslanjajući se uglavnom na SpaceX, SAD će poslati više astronauta, satelita i tereta u svemir nego bilo koja druga zemlja”.
Nakon prvih uspješnih lansiranja Falcona 9, uslijedila je najrizičnija faza u razvoju SpaceX-a: slanje ljudi u orbitu koja je, također, uspješno okončana.
Od 1980-ih u Sjedinjenim Američkim Državama prevladavao je trend globalizacije, “nemilosrdno vođen od strane izvršnih direktora i njihovih aktivističkih investitora kojim su željeli smanjiti troškove”. Američke tvrtke masovno su zatvarale domaće proizvodne pogone i proizvodnju premještale u inozemstvo. Trend se ubrzao početkom 2000-ih: “Između 2000. i 2010. SAD je izgubio trećinu radnih mjesta u proizvodnji. Slanjem svojih tvornica u inozemstvo, američke su tvrtke uštedjele troškove rada, ali su izgubile svakodnevni osjećaj za načine poboljšanja svojih proizvoda”.
Bankrotirana tvornica sad ima dvije tisuće zaposlenih
Musk se suprotstavio ovom trendu jer je želio imati punu kontrolu nad proizvodnim procesom. Izgradio je tvornicu u napuštenim postrojenjima Toyote u Fremontu, mjestu koje se nalazilo na rubu Silicijske doline, pola sata vožnje od Teslina sjedišta u Palo Altu: “Kad su prvi automobili Modela S sišli s proizvodne trake u Fremontu u lipnju 2012., stotine ljudi, uključujući guvernera Kalifornije Jerryja Browna, pojavile su se na proslavi. Mnogi radnici mahali su američkim zastavama. Neki su plakali. Ono što je nekoć bila bankrotirana tvornica koja je otpustila sve svoje radnike, sad je imala dvije tisuće zaposlenih i vodila je put prema budućnosti električnih vozila”.
Potvrda ispravnosti Muskove strategije stigla je krajem 2012., kad je poznati časopis “Motor Trend” odabrao Model S kao automobil godine. To je bio prvi put u povijesti da je nagrada za najbolji automobil dodijeljena električnom vozilu. Istovremeno, Musk je 2013. odlučio izgraditi gigantsku tvornicu baterija. Izgrađena je u Nevadi, uz partnerstvo s japanskim Panasonicom, koji je bio dobavljač baterijskih ćelija za Teslu. Tvornica je izgrađena na površini od 10 milijuna četvornih metara i stajala je pet milijardi dolara.
Na skupu 2012., koji je Peter Thiel održavao svake godine s čelnicima tvrtki koje je financirao njegov fond, Musk je upoznao Demisa Hassabisa, neuroznanstvenika, dizajnera videoigara i istraživača umjetne inteligencije, koji je u dobi od četiri godine bio šahovsko čudo od djeteta. Hassabis je bio suosnivač tvrtke pod nazivom DeepMind, koja je nastojala dizajnirati računalne neuronske mreže koje bi mogle postići umjetnu opću inteligenciju: “Drugim riječima, nastojao je napraviti strojeve koji bi mogli naučiti razmišljati poput ljudi”. Musk je pozvao Hassabisa u SpaceX: “Dok je sjedio u kantini s pogledom na proizvodne trake, Musk je objasnio da je njegov razlog za izgradnju raketa let na Mars, što bi mogao biti način očuvanja ljudske svijesti u slučaju svjetskog rata, udara asteroida ili kolapsa civilizacije. Hassabis je na popis dodao još jednu potencijalnu prijetnju: umjetnu inteligenciju. Strojevi bi mogli postati superinteligentni i nadmašiti nas obične smrtnike, možda čak i odlučiti da nas se riješe.
Google planiraju kupiti DeepMind, samo da zaustavi njegov rad
Musk je tiho zastao gotovo minutu dok je obrađivao ovu mogućnost. Odlučio je da bi Hassabis mogao biti u pravu u vezi opasnosti od umjetne inteligencije i uložio je pet milijuna dolara u DeepMind kao način praćenja onoga što tvrtka radi”. Nekoliko tjedana nakon razgovora s Hassabisom, Musk je opisao DeepMind Googleovu Larryju Pageu. Poznavali su se više od desetljeća, a Musk je često boravio u Pageovoj kući u Palo Altu. Potencijalne opasnosti umjetne inteligencije postale su tema koju je Musk postavljao, gotovo opsesivno, tijekom njihovih kasnonoćnih razgovora. Međutim, Page je bio suprotnog mišljenja. Smatrao je umjetnu inteligenciju novom fazom ljudske evolucije. Musk je smatrao da bi sustavi umjetne inteligencije mogli u budućnosti zamijeniti ljude, čineći našu vrstu nevažnom ili čak izumrlom: “Page je uzvratio. Zašto bi to bilo važno, pitao je. Što ako strojevi jednog dana nadmaše ljude u inteligenciji, pa čak i svijesti? To bi jednostavno bila sljedeća faza evolucije”.
Musk je zbog toga bio zaprepašten kad je krajem 2013. čuo da Page i Google planiraju kupiti DeepMind, zbog čega je pokušao prikupiti sredstva i kupiti DeepMind, samo da zaustavi njegov rad, u čemu nije uspio. U siječnju 2014. Google je kupio DeepMind: “Page je u početku pristao stvoriti ‘vijeće za sigurnost’, s Muskom kao članom. Prvi i jedini sastanak održan je u SpaceX-u, na kojem su prisustvovali Page, Hassabis i predsjednik Googlea Eric Schmidt”. Musk je nastavio javno upozoravati na opasnost od umjetne inteligencije.
Musk: Naša najveća egzistencijalna prijetnja vjerojatno je umjetna inteligencija
“Naša najveća egzistencijalna prijetnja...”, rekao je na simpoziju 2014. na MIT-u i nastavio: “...vjerojatno je umjetna inteligencija”. Kad je Amazon te godine najavio svog digitalnog asistenta za chatbot, Alexa, nakon čega je uslijedio sličan proizvod iz Googlea, Musk je počeo upozoravati na to što će se dogoditi kad ti sustavi postanu pametniji od ljudi: “Mogli bi nas nadmašiti i početi nas tretirati kao kućne ljubimce. Ne sviđa mi se ideja da budem kućna mačka”. Musk se zatim okrenuo softverskom poduzetniku Samu Altmanu: “Na maloj večeri u Palo Altu, Altman i Musk odlučili su osnovati neprofitni istraživački laboratorij za umjetnu inteligenciju, koji su nazvali OpenAI.
Planirali su razviti platformu s otvorenim kodom, da se tako suprotstave rastućoj Googleovoj dominaciji na tom polju: ‘Željeli smo imati nešto poput Linux verzije umjetne inteligencije koju ne kontrolira nijedna osoba ili korporacija’, izjavio je Musk. Cilj je bio povećati vjerojatnost da će se umjetna inteligencija razviti na siguran način koji bi bio koristan za čovječanstvo”.
Tesla je nastavio rasti. Godine 2018. Kina je dopustila Tesli da izgradi tvornicu u Kini, u Šangaju, bez ulaska u zajedničko ulaganje, što se nikad ranije nije dogodilo. Uslijedila je gradnja tvornice u Berlinu, te one u Austinu, u Teksasu, koja je dovršena 2021. godine. Ovu ekspanziju pratio je i proces koji je na prvi pogled nespojiv s teorijom velikih brojeva koja je pratila razvoj Tesle, a riječ je i deautomatizaciji.
Većinu zastoja uzrokuju roboti?! Izbaci ih van na parking
Musk je na posebno instaliranim senzorima opsesivno pratio proizvodnu traku koncentrirajući se na zastoje u proizvodnji. Nemalo se iznenadio kad je shvatio da većinu zastoja prouzrokuju roboti. Zbog toga je veći dio robota uklonjen iz Teslinih tvornica, koje je zamijenila ljudska radna snaga. Počeli su rezati robote s proizvodne trake i bacati ih na parkiralište: “Jednog vikenda marširali su kroz tvornicu označavajući strojeve koje treba odbaciti. ‘Napravili smo rupu na zgradi samo da što prije uklonimo svu tu opremu’, kaže Musk”. Dionice Tesle ubrzo su došle na rekordnu razinu: “Dionice Tesle kretale su se blizu svog najvišeg nivoa svih vremena početkom 2018., što ga je učinilo vrednijim od General Motorsa, iako je GM prodao deset milijuna automobila uz dobit od 12 milijardi dolara prethodne godine, dok je Tesla prodao 100.000 automobila i izgubio 2,2 milijarde dolara”.
Cijena dionice Tesle, koja je pala na 25 dolara početkom epidemije COVID-a, počela je rasti početkom 2020., da bi do početka 2021. dosegnula iznos od 260 dolara: “Tog dana Musk je postao najbogatija osoba na svijetu, sa 190 milijardi dolara, čime je nadmašio Jeffa Bezosa”. Prema posebnom ugovoru, Musk se u veljači 2018. godine, kad se Tesla našao u problemima zbog špekulacija na burzi, obvezao da neće uzeti zajamčenu plaću ako Tesla u određenom periodu ne poveća tržišnu vrijednost za čak deset puta, na 650 milijardi dolara: “U listopadu 2021. Tesla je postao šesta tvrtka u povijesti SAD-a koja vrijedi više od bilijun dolara. Njezina tržišna vrijednost bila je veća od njegovih pet najvećih rivala zajedno: Toyote, Volkswagena, Daimlera, Forda i GM-a.
Imovina 304 milijarde dolara, porez? 11 milijardi!
U travnju 2022. kompanija je imala dobit od pet milijardi dolara, a to je bilo povećanje od 81 posto u odnosu na prethodnu godinu. Muskova isplata iz ugovora o naknadi iz 2018. iznosila je oko 56 milijardi dolara, dok je njegova ukupna imovina porasla na 304 milijarde dolara”. Zanimljiv je podatak da je Musk poprilično imun na moć novca. Bio je ljutit zbog javnih napada zbog toga što je najbogatija osoba na svijetu, a ta osjetljivost je pogoršana činjenicom da njegova transrodna kći Jenna, gorljiva antikapitalistica, više nije htjela razgovarati s njim. Musk je zbog toga prodao sve svoje kuće jer je vjerovao da će ga manje kritizirati ako svoje bogatstvo zadrži u svojim tvrtkama, umjesto da ga troši na svoj životni stil. Uslijedile su kritike zbog toga što nije, ne primajući plaću i ostavljajući svoj novac uložen u tvrtku, imao nikakvu kapitalnu dobit te je platio malo poreza, zbog čega je u studenom proveo anketu na Twitteru kako bi vidio treba li prodati neke dionice Tesle kako bi ostvario dio kapitalne dobiti i platio porez na to: “Bilo je 3,5 milijuna glasova, a 58 posto glasalo je za. Kao što je već planirao učiniti, iskoristio je opcije koje su mu odobrene 2012. i koje su trebale isteći, zbog čega je platio najveći pojedinačni porezni račun u povijesti Sjedinjenih Američkih Država: 11 milijardi dolara”.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Radim u Tesli i veću budalaštinu i veću laž od ove objave nisam čuo. Jako mi je žao što su i Hrvati potpali pod trend pljuvanja i laži.