Elon Musk je u kolovozu 2021. godine prvi put objavio da je Walter Isaacson započeo pisati njegovu biografiju. Isaacson je pratio Muska sljedeće dvije godine, posjećujući njegove tvornice SpaceX i Tesla te prisustvujući sastancima odbora. Knjiga je rezultat višesatnih intervjua s Muskom i njegovom obitelji, prijateljima, kolegama i protivnicima.
Isaacson je bio prisutan i kad je Musk odlučio kupiti Twitter te voditi svoju novu AI tvrtku. Krajnji rezultat je poprilično sporan: Isaacson, zadivljen likom i djelom Elona Muska, napisao je hagiografiju Elona Muska koju bismo bez ikakvih ograda mogli nazvati Evanđeljem po Musku. Knjiga započinje citatom Steva Jobsa: "Ljudi koji su dovoljno ludi da misle da mogu promijeniti svijet su oni koji to i čine". Na sličan način, što se može shvatiti i kao neka vrsta opravdavanja Muska, knjiga i završava: "Ponekad su veliki inovatori muška djeca koja preuzimaju rizik i opiru se korištenju tute. Mogu biti nepromišljeni, jezivi, ponekad čak i otrovni. Mogu biti i ludi. Dovoljno ludi da misle da mogu promijeniti svijet".
Isaacson uspoređuje Muska sa Steveom Jobsom, kojega je njegov partner Steve Wozniak optuživao zbog grubosti i okrutnosti prema zaposlenicima Applea. Na početku Isaacson piše o jednoj epizodi iz Muskova djetinjstva. Kad je imao 12 godina, Elona Muska i mlađeg brata Kimbala autoritarni otac je poslao u dječji kamp za preživljavanje koji se nalazio u divljinama Južnoafričke Republike, koji je Musk, pozivajući se na roman britanskog nobelovca Williama Goldinga, opisao kao "paravojni Gospodar muha":
"Svatko od klinaca dobio je male obroke hrane i vode i bilo im je dopušteno - štoviše, ohrabrivani su u tom smjeru - da se bore oko njih. 'Zlostavljanje se smatralo vrlinom', kaže njegov mlađi brat Kimbal. Velika djeca brzo su naučila udarati male u lice i uzimati im stvari. (...) Pred kraj prvoga tjedna dječaci su podijeljeni u dvije grupe i rečeno im je da napadaju jedni druge. (...) Svakih nekoliko godina jedno bi dijete umrlo. Savjetnici bi prepričavali takve priče kao upozorenja".
Južna Afrika iz vremena Muskova odrastanja bila je nasilno mjesto: "Jednom, kad su Elon i Kimbal izašli iz vlaka na putu za glazbeni koncert protiv apartheida, morali su gaziti kroz lokvu krvi pored mrtve osobe kojoj je nož još virio iz mozga". Muskovo djetinjstvo obilježio je njegov autoritarni i karizmatični otac Errol, kojega Musk opisuje kao "inženjera i lupeža": "Kažu da ima Jekyll-and-Hyde narav. Jednog trenutka bio bi prijateljski nastrojen, a sljedećeg bi se upustio u sat ili više neumoljivog zlostavljanja. Svaku bi tiradu završavao govoreći Elonu koliko je jadan. Elon bi samo morao stajati tamo i nije mu bilo dopušteno otići".
Glavna osobina - nedostatak empatije
Errol je priznao Isaacsonu da je prema svojim sinovima provodio "iznimno strogu uličnu autokraciju": "Elon će kasnije tu istu strogu autokraciju primijeniti na sebe i druge". O ocu, mitskome mjestu Muskova djetinjstva, govorila je i prva Muskova supruga Justine, majka petero od desetero njegove preživjele djece: "Ako te tvoj otac uvijek naziva moronom i idiotom, možda je jedini odgovor isključiti sve emocije". Musk se, kaže ona, naučio nositi sa strahom, što je imalo svoju cijenu: "Ako isključite strah, onda možda morate isključiti i druge stvari, poput radosti ili empatije". Nedostatak empatije većina Muskovih poznanika navodi kao njegovu glavnu karakternu osobinu. Musk će kasnije govoriti o tome kako ima Aspergerov sindrom, poremećaj iz autističnog spektra koji može utjecati na društvene vještine, odnose i emocionalnu povezanost. "Nikad mu zapravo nije dijagnosticiran kao djetetu, ali on kaže da ima Aspergerov sindrom i sigurna sam da je u pravu", izjavila je njegova majka. Njegov brat Kimbal i sestra Tosca navode kako Musk nikad nije doveo prijatelje kući: "Želio je imati prijatelje, ali jednostavno nije znao kako".
Tijekom studija u Sjedinjenim Američkim Državama Musk se našao na životnoj prekretnici. Za ambiciozne studente postojale su dvije mogućnosti - otići na istok, "prema pozlaćenim carstvima bankarstva na Wall Streetu, ili na zapad prema tehnološkom utopizmu i poduzetničkom žaru Silicijske doline". Iako je imao ponude od nekih tvrtki s Wall Streeta, Musk se odlučio za Silicijsku dolinu:
"Smatrao je da bankari i odvjetnici ne pridonose puno društvu. Osim toga, nije volio studente koje je upoznao na poslovnim satima financijske industrije. Umjesto toga, privukla ga je Silicijska dolina. Bilo je to desetljeće racionalnog zanosa, kad se moglo samo utipkati '.com' na bilo koju fantaziju i pričekati da se grmljavina Porschea spusti sa Sand Hill Roada s rizičnim kapitalistima koji mašu čekovima". S bratom je Musk započeo s projektom koji su nazvali Zip2: "Ideja koju su Elon i Kimbal imali početkom 1995., baš kad je web počeo eksponencijalno rasti, bila je jednostavna: stavite pretraživi imenik tvrtki na internet i kombinirajte ga sa softverom za karte koji bi korisnicima dao upute do njih". U siječnju 1999. braća su prodala svoju tvrtku Compaq Computeru, koji je nastojao napuniti svoju tražilicu AltaVista sa što više podataka. Dobili su 307 milijuna dolara u gotovini. Braća su podijelila svojih 12 posto vlasničkog udjela u omjeru 60:40, tako da je Elon u dobi od 27 godina dobio 22, a Kimbal 15 milijuna dolara. Elon je bio zapanjen kad je dobio ček: "Moj bankovni račun porastao je s 5000 dolara na 22,005.000 dolara".
"X.com? Zvuči kao porno stranica"
Većinu sredstva dobivenih od projekta Zip2, Musk je uložio u X.com: "Njegov koncept za X.com bio je veličanstven. To bi bila trgovina na jednome mjestu za sve financijske potrebe: bankarstvo, digitalne kupnje, čekove, kreditne kartice, ulaganja i zajmove. Transakcije bi se obrađivale odmah, bez čekanja na poravnanje plaćanja". Neki od njegovih prijatelja bili su skeptični prema nazivu Muskove domene, tvrdeći kako zvuči kao porno stranica: "Ali Musk je volio ime X.com. (...) 'X' će postati njegovo omiljeno slovo za imenovanje stvari, od tvrtki do djece."
Nešto kasnije tvrtke su spojene s udjelom 50:50. Sustavi elektroničkog plaćanja obje tvrtke plasirani su na tržište pod robnom markom PayPal. To je postala primarna ponuda tvrtke i nastavila je brzo rasti:
"Musk je restrukturirao tvrtku tako da nije postojao zaseban inženjerski odjel. (...) Bila je to filozofija koju će prenijeti na Teslu, SpaceX, a zatim i na Twitter. Odvajanje dizajna proizvoda od njegova inženjeringa bio je recept za disfunkciju. (...) Takav pristup dobro je funkcionirao za rakete, ali manje za Twitter: inženjeri, a ne menadžeri proizvoda, trebali bi voditi tim". Musk, koji je bio sklon rizičnim operacijama, vrlo brzo je došao u sukob Thielom: "To je Muska učinilo bitno drugačijim od Thiela, koji se uvijek fokusirao na ograničavanje rizika. On i Hoffman jednom su planirali napisati knjigu o svom iskustvu u PayPalu. 'Čovjek koji nije razumio značenje riječi rizik' trebalo je biti poglavlje o Musku". PayPal je izašao na burzu početkom 2002. godine, a u srpnju ga je kupio eBay za 1,5 milijardi dolara. Muskova zarada iznosila je oko 250 milijuna dolara.
"U svojim Google pretraživanjima za više informacija slučajno je naišao na najavu za večeru u Silicijskoj dolini koju je organizirala organizacija pod nazivom Mars Society. 'To zvuči cool', rekao je Justine i kupio par ulaznica od 500 dolara". Na večeri je Justine sjela odmah do redatelja Jamesa Camerona: "Bilo je to veliko uzbuđenje za mene jer sam bila veliki njegov obožavatelj, ali on je uglavnom razgovarao s Elonom o Marsu i zašto bi ljudi bili osuđeni na propast ako ne koloniziraju druge planete".
Prvi susret s Rusima završio je žestokom pijankom
Taj događaj ponukao ga je na osnivanje raketne tvrtke. Početkom 2002. Musk je počeo okupljati raketne inženjere u hotelu u blizini zračne luke u Los Angelesu. "Moja početna misao nije bila stvoriti raketnu tvrtku, već imati filantropsku misiju koja bi nadahnula javnost i dovela do većeg financiranja NASA-e", izjavio je Musk. Njegov prvobitni plan bio je izgraditi malu raketu za slanje miševa na Mars: "Ali zabrinuo sam se da ćemo završiti s tragikomičnim videom miševa koji polako umiru na malenom svemirskom brodu".
Ideja se kasnije svela na slanje minijaturnog staklenika. Projekt je nazvao Mars Oasis, a procijenio je da bi ga mogao izvesti za manje od 30 milijuna dolara. Musk je nakon toga sa suradnicima otišao u Moskvu, gdje je planirao nabaviti dvije rabljene rakete iz ruskog svemirskog programa. Prvi susret s Rusima završio je žestokom pijankom. Uslijedio je drugi: "Te večeri, malo oporavljeni, Musk i njegovi suradnici susreli su se s drugom skupinom u Moskvi koja je navodno prodavala rakete koje su bile rashodovane. Taj se susret pokazao jednako bizarnim. Glavnom Rusu nedostajao je prednji zub, pa kad god je glasno govorio, što je bilo često, pljuvačka bi izletjela u Muskovu smjeru".
Musk se nekoliko mjeseci kasnije vratio u Moskvu s planom da kupi dvije rakete tipa Dnjepar. Nakon što je i taj pokušaj propao, odlučio je sam izgraditi vlastitu raketu. Osnovao je tvrtku Space Exploration Technologies u svibnju 2002., koju je nekoliko mjeseci kasnije preimenovao u SpaceX. Bio je usredotočen na održavanje niskih troškova izrade te je nastojao što više komponenti proizvoditi u vlastitim pogonima:
"U jednom trenutku SpaceX-u je trebao ventil, prisjeća se Mueller, a dobavljač je rekao da će to koštati 250.000 dolara. Musk je to proglasio ludim i rekao Muelleru da bi to trebali sami napraviti. (...) Musk je izjavio da ventil nije kompliciraniji od otvarača garažnih vrata i rekao je jednom od svojih inženjera da ga napravi za 5000 dolara. Jeremy Hollman, jedan od mladih inženjera koji je radio za Muellera, otkrio je da se ventil koji se koristi za miješanje tekućina u sustavu autopraonice može modificirati za rad s raketnim gorivom". Musk je inzistirao na postavljanju nerealnih rokova, što je po Muelleru bilo jako loš potez: "Ali ako im date raspored koji je fizički nemoguć, inženjeri nisu glupi. Demoralizirali ste ih. To je Elonova najveća slabost".
Muska je 2003. godine oduševio "tzero", grubi prototip električnog automobila bez vrata i krova, zbog čega je odlučio ući u razvoj i proizvodnju električnih automobila. S Martinom Eberhardom, poduzetnikom iz Silicijske doline, osnovao je tvrtku pod imenom Tesla Motors. Jedna od najvažnijih odluka koju je Elon Musk donio o Tesli bila je ta da bi tvrtka trebala proizvoditi vlastite ključne komponente, a ne sastavljati automobil sa stotinama komponenti neovisnih dobavljača. Tako bi Tesla kontrolirala vlastitu sudbinu i lanac opskrbe. Međutim, Eberhard je bio drugačijeg mišljenja, a to je dovelo do sukoba između njih. Prvi prototip električnog sportskog automobila Roadstar predstavljen je 2006. u Los Angelesu. Na predstavljanju se pojavilo nekoliko slavnih osoba, uključujući i guvernera Kalifornije Arnolda Schwarzeneggera, koji je položio depozit od 100.000 dolara za automobil, kao i glumac George Clooney.
Musk je 2008. bio na rubu bankrota
Financijska kriza iz 2008. dovela je Muska na rub bankrota. Tesla je muku mučio s gotovinom, a SpaceX je srušio tri rakete zaredom. Međutim, Musk nije želio odustati: "Bilo je to najusranije razdoblje u mojem životu, s obzirom na ono što se događalo s mojim brakom, SpaceX-om i Teslom. Nisam čak ni kuću imao. Pripala je nakon razvoda Justine". Musk je održavao Teslu na životu trošeći depozite koje su kupci uložili u Roadstere. Neki rukovoditelji i članovi uprave Tesle smatrali su da se depoziti ne smiju koristiti kao operativni troškovi, ali Musk je inzistirao na tome: "Ili ćemo to učiniti ili ćemo umrijeti". Situacija se pogoršala u jesen 2008., kad Musk nije imao dovoljno sredstava niti za plaće uposlenika: "Muskova tolerancija na stres je visoka, ali 2008. ga je gotovo gurnula preko ruba. 'Radio sam svaki dan, cijeli dan i noć, u situaciji koja je zahtijevala da izvučem zeca iz šešira'... (...) Jako se udebljao, a onda je odjednom izgubio na težini. Držanje mu je postalo pogrbljeno, a nožni prsti ostali su mu ukočeni dok je hodao. Postao je pun energije i hiper usredotočen".
Kako se 2008. bližila kraju, svi oko Muska mislili su da će morati birati između SpaceX-a i Tesle. Međutim, Musk je to odbio: "Za mene je to bilo kao da imaš dvoje djece i ponestaje ti hrane. Možete dati pola svakom djetetu, i u tom slučaju oboje mogu umrijeti, ili dati svu hranu jednom djetetu i povećati šansu da barem jedno dijete preživi. Nisam se mogao natjerati da odlučim da će jedno umrijeti, pa sam odlučio dati sve od sebe da spasim oboje".
NASTAVLJA SE
