Autorica ovog romana spojila je nekoliko proturječnih ambicija: ona je očito više od svega željela udovoljiti tržištu, takozvanim “niskim strastima” čitatelja, pa je u “Ispovijesti” ugurala praktički sve sočnije glasine koje se zadnjih godina u bolje obaviještenim društvima vrte o uglednicima iz visokih krugova - političkih, sportskih, crkvenih, nevladinih...
Na tu se, intrigantnu koliko i intrigantsku zamisao, nadovezala ambicija da se cijeloj našoj političkoj sceni - toj galeriji hohštaplera, prevaranata i opsjenara kakvih se ne bi posramio ni opus Iljfa i Petrova - da neko teorijsko objašnjenje.
Ovo naše rasulo, ova svemirska havarija, nije, naime, samo ludilo: ima tu i sistema. Jer, nije moguće da nam se toliko dugo, u takvom zastrašujućem nizu, na čelnim pozicijama pojavljulju samo bezveznjaci, karijeristi, štreberi, sebičnjaci, koji puta i prave moralne gnjide, i da nigdje, ali baš nigdje, nema čovjeka ili stranke koji će reći: dosta je ove igre, idemo pošteno, po zakonu, za opću korist, za našu stvar.
Ne, svi oni rade samo za svoju stvar, a ako nas pitate što kao društvo mislimo, koja je to stvar, nameće nam se samo jedan odgovor: ona stvar...
Mora se priznati da je autorica u ovim zamislima u značajnoj mjeri uspjela. Iako u uvodu piše da “ovo nije roman s ključem već virenje kroz ključaonicu”, nije teško povezati konture s nekim dobro poznatim likovima.
"Katkad se učini da su u “Ispovijedima žene političara 2” nabrojeni praktički svi likovi koji su važni u našoj državi i ispisane sve njihove najskrivenije tajne", napisala su 24sata u dnevnom izdanju.
"Politika je u velikoj mjeri ritual", rekla je za 24sata Nataša Seh - i važno je da znate što u kojoj prigodi govorite i kako se ponašate. Ako naučite te stvari, sve drugo ide lako. Ako ste bili u partiji, sve vam je jasno, imate iskustvo i kad odete u neku demokršćansku stranku. Važno vam je da pokažete pripadnost grupi i da svakog dana, u svim javnim prigodama, demonstrirate poštivanje njenih normi.
Nataša Seh prvi put je prošle godine podarila čitateljstvu svoje spoznaje o dvostrukom životu naših političara. Knjiga je u rekordnom roku rasprodana, pa je autorica odlučila nastaviti s prikazom života naše elite.
HDZ, SDP, HSS, HNS, Miki Bandić 365 puta bolji, Kaptol, Opus Dei, Opuzen Dei, Markov trg, Špičkovina, Zagreb, sve je tu.
"Namjerno nisam prikazivala osobe iza ključa nego sam kompilirala dvije do tri ključne informacije o njima zato što pojedinačne osobe i nisu bitne, mi stalno imamo posla s tipovima", priznaje Seh.
Likovi su joj se nametnuli sami od sebe: ona je očito portretirala “stupove društva”, samo ih je kompilirala od nekoliko stvarnih ličnosti, valjda zbog utuživosti, a i zbog toga što takav postupak daje više dramskih mogućnosti.
U “Ispovijedima žene političara 2” mi vidimo agilne borce i borkinje katoličke većine koji su, zapravo, bivši suradnici zloglasne Udbe koje današnje službe drže na “kratkoj uzici” pa ih pomiču po političkom polju prema potrebama trenutka; u knjizi se opisuju malverzacije sa zemljištem u poznatom gradu, a u dvostrukoj igri oko naizgled bezvezne šikare sukobljavaju se interesi naizgled heterogenih političkih grupacija...
U hrvatskoj politici danas više nema idealizma. Idealizam je bio opasan, osobito ako je prelazio u fanatizam. Komunistički ili nacionalistički idealisti bili su često opasni, formula je poznata - Đido i Dido.
No nekoć je još bilo i poštenja. Danas više nema ničega, samo goli interes. Ovdje imamo posla s “krajem povijesti” o kojemu je govorio filozof Fukuyama, ali taj je kraj povijesti, kod nas, kao i sve ostalo, provincijalan.
Evo što piše filozof Fukuyama:
“Kraj historije bit će veoma tužno vrijeme. Borba za uvažavanje, spremnost da se riskira vlastiti život u ime apstraktnih ciljeva, planetarna ideološka borba koja traži odvažnost, hrabrost, maštovitost, idealizam – sve će to biti zamijenjeno ekonomskom kalkulacijom, beskrajnim rješavanjem tehničkih problema, ekoloških pitanja i zadovoljavanjem sofisticiranih potrošačkih zahtjeva”.
I tu je sve rečeno. Samo našu priču treba malo prizemljiti, u njoj je više potrošačkih zahtjeva nego sofisticiranosti. Kao u onoj poznatoj “U se, na se i poda se”.
Evo par pasusa iz romana:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
jel to pusic - cacic ili netko drugi
sigurno i dobre plaće imaju a narod nek rinta za 1 000kn