Serija "Sablja" jedna je od najboljih serija prikazanih prošle godine, i to uključujući svijet. Dobro, ljudima izvan ove regije to se možda neće činiti tako (iako sumnjam da će je ijedan dobronamjeran gledatelj, uključujući i one koji o ovim prostorima ništa ne znaju, ocijeniti s manje od vrlo dobar), ali definitivno je scenaristički napravljena pametno, pošteno i slijedeći stvarne događaje i dramatizirajući ih, izmaštavajući ih, tamo gdje je to bilo potrebno. Ne pretjerujući, ali ni ne štedeći nikoga. Poštujući ono što je dokumentirano i još više dramaturški poštujući ono što je u seriji fikcijski dio, pazeći pri tome da se povijesne i dokumentirane činjenice podudaraju s dramaturškim dijelovima.
Serija govori o atentatu na srpskog premijera Zorana Đinđića i istrazi nakon tog ubojstva. Scenaristi su mudro odlučili da već u prvoj epizodi "ubiju premijera" i da se u nastavku serije bave istragom koja im je pružala mnogo više dramaturške slobode. Ali ta sloboda ih je i obvezivala da slijede logičke postavke stvarnosti i logičke postavke postavljene u prvoj epizodi. I to su učinili, gotovo pa besprijekorno, uspjevši pri tome izgraditi napetost koja gledatelja tjera da gleda seriju, gotovo pa u dahu. Iako sam osobno u raznim redakcijama popratio gotovo svaki breaking news u proteklih 30 godina, moram priznati da se Đinđićeva ubojstva najmanje sjećam. Nekako je tih godina bilo previše breaking newsova ili mi je jednostavno sve to isparilo iz glave zato što je bio ne znam ni sam više koji breaking news zaredom. Govorim ovo zato što sam se pažljivo raspitao kod kolega kojima je atentat na Đinđića ostao u sjećanju više nego meni prati li serija vjerno događaje.
Odgovor na to pitanje ustvari mi je bio poznat i prije nego što su mi kolege rekle da je serija vjerna onoliko koliko je to realno moguće (što je stvarno teško i mnogo jačim produkcijama nego što je srpska). Iako sam, kažem, provjeravao, serija je postavljena tako da pitanja o njezinoj vjerodostojnosti ne bi trebalo ni biti. Ono što su činjenice, u seriji su jasno prikazane, ne romantizirajući ih niti ih tumačeći naknadnom pameću, a ono što su scenaristi izgradili jako je dobro logički povezano s činjenicama. Ali što je još važnije, i teže, s likovima i karakterima koje su u seriji izgradili. Tim više što je čitava glumačka ekipa odradila posao preko one granice koja bi se trebala smatrati pukim profesionalizmom. U seriji jednostavno nema slabe uloge (doduše, mora se priznati da nema ni slabije napisanog lika u seriji). Ustvari, najslabiji su likovi oni stvarni - ali to nije krivnja scenarista, nego, je li, stvarnosti.
Iako u srpskim serijama često "svemoć" tajnih službi bude više nego pretjerana, pa čak i nakaradna (ne samo da su sveznajuće i svemoćne, nego i oslobađaju bilo koga drugoga bilo kakve odgovornosti jer eto vuku konce iz mračnih kutova svemoći), u seriji "Sablja" one su prikazane, rekao bih, realno.
Bez imalo pretjerivanja može se reći da je serija jedna od najboljih prikazanih u prošloj godini.
