Ubojstvo američkog predsjednika Johna F. Kennedyja 1963. nanijelo je duboku i trajnu ranu nacionalnoj psihi i činilo se da je to bio uvod u doba društvenih previranja, političke polarizacije i poremećenog nasilja, koji i danas obilježavaju američko društvo. Nakon ubojstva nacija se nosila s traumom nazvavši ili preimenovavši javne zgrade u čast ubijenog predsjednika – osobito uključujući Centar za izvedbene umjetnosti “John F. Kennedy” u Washingtonu, koji je vodeća kulturna institucija u zemlji. Prema zakonima Kongresa, Centar je trebao zauvijek služiti kao “živi spomenik” Johnu F. Kennedyju.
No prošlog tjedna upravni je odbor preimenovao Centar u “Centar Trump-Kennedy”. To je učinjeno bez odobrenja Kongresa, pa nije zakonito. Ipak, “Donald J. Trump” odmah se pojavio iznad Kennedyjeva imena iznad ulaza u zgradu. Trump je smiješno tvrdio da je “počašćen” tom titulom iako je tu čast zapravo dodijelio sam sebi kroz djelovanje odbora koji je osobno odabrao. Još je jednom pokazao da je potpuno bez srama i da ga nijedan običaj, tradicija ili zakon neće spriječiti da radi ili dobije ono što želi. Pouka za Amerikance i strance glasi da je s Donaldom Trumpom nezamislivo uvijek moguće. Bilo da se radi o grčevitom držanju vlasti neustavnim sredstvima ili krađi Grenlanda od Danske, njega se može zaustaviti samo ako se suoči s protusilom ili mogućim negativnim posljedicama za sebe.
No preimenovanje Kennedyjeva centra bilo je više od pukog transgresivnog čina osobne taštine, imalo je i političku svrhu. Iako je sam predsjednik Kennedy vladao kao umjereni, nakon njegove smrti Kennedyjev brend počeo se povezivati sa sve pretjeranijim oblicima liberalizma, od kojeg se s vremenom otuđila jezgra birača Demokratske stranke ukorijenjena u radničkoj i srednjoj klasi. To su danas birači Donalda Trumpa. Njegova krađa imena Centra Kennedy imala je za cilj poniziti liberalni establišment u Washingtonu i zato će to milijuni njegovih pristaša koji mrze liberale vjerojatnije pohvaliti nego osuditi.
Trumpova administracija, štoviše, obraćala se toj istoj skupini birača na način na koji je odlučila slaviti Božić – pompoznim iskazima odanosti kršćanskom vjerovanju. Primjerice, Ministarstvo domovinske sigurnosti, koje je inače bilo zauzeto praćenjem i deportacijom desetaka tisuća ilegalnih imigranata, tvitalo je: “blagoslovljeni smo što dijelimo naciju i Spasitelja”. Ministar obrane Pete Hegseth, uzevši pauzu od uhićenja osumnjičenih krijumčara droge iz karipskih voda, tvitao je: “Danas slavimo rođenje našega Gospodina i Spasitelja, Isusa Krista”. Ova iskazivanja kršćanske vjere iz službenih državnih tijela osuđena su u glavnim medijima kao kršenje nepovredivog načela odvajanja crkve i države, koje je ukorijenjeno u američkom ustavu, i nesumnjivo su bila uznemirujuća, ako ne i uvredljiva, za milijune Amerikanaca drugih vjera i uvjerenja u ovom jedinstveno pluralističkom društvu. Ali činjenica jest da je SAD do nedavnih desetljeća doista bio pretežno i svjesno kršćanska nacija. Vraćanje te Amerike, ma koliko nevjerojatno, ključna je težnja Trumpova pokreta MAGA, nadahnutog nostalgijom.
Jedan važan razlog zbog kojeg je Demokratska stranka izgubila svoju povijesnu bazu u nižim slojevima jest taj što je njezino vodstvo počelo djelovati ravnodušno ili čak neprijateljski prema kršćanskoj vjeri. Doista, ankete pokazuju da su vjera u Boga i posjećenost crkvi dramatično pali među demokratima, dok republikanci ostaju znatno religiozniji. Kršćanstvo je zbog toga pogodno za političku eksploataciju, zbog potencijala da prikaže demokrate kao odvojene od duboko ukorijenjenih uvjerenja i vrijednosti prosječnih Amerikanaca. Činjenica da se Trump u privatnom životu vidljivo ponaša nekršćanski ne umanjuje to da je on za svoje pristaše branitelj kršćanstva. To je još jednom dokazao na Božić izvođenjem zračnih napada neodređene učinkovitosti na radikalne islamske ciljeve u sjeverozapadnoj Nigeriji. Trump je s oduševljenjem opovrgnuo tvrdnje nigerijskih vlasti da su napadi bili usmjereni na teroriste bez obzira na vjersku pripadnost. Išao je tako daleko da se čak hvalio kako je odabrao Božić kao dan napada.
Ukratko, očito je koliko intenzivno Trumpova administracija nastavlja njegovati svoju političku bazu – više nego što bi se očekivalo u slučaju predsjednika kojem ustav zabranjuje ponovnu kandidaturu. Vjerujem kako to upućuje na to da Trump, iako je nedavno rekao suprotno, ostavlja otvorene opcije za 2028. godinu. Također shvaća da njegova politička učinkovitost u potpunosti ovisi o očuvanju neupitne odanosti njegove baze pristaša, od kojih bi neki mogli biti razočarani Trumpovim upravljanjem gospodarstvom kao i pitanjem Epsteina. Na kraju, održavanje republikanske kontrole nad Kongresom na međuizborima u studenom 2026. bit će težak zadatak i zahtijevat će Trumpovu punu predanost borbi. Stoga se može očekivati da će ostati u političkoj ofenzivi tijekom nadolazeće godine.
Na diplomatskom planu Trumpova administracija uzdrmala je State Department time što je bez razloga opozvala s dužnosti gotovo 30 veleposlanika - profesionalnih službenika diplomatske službe - karijernih diplomata (FSO). Ništa slično ovome nikad se nije dogodilo od stvaranja moderne američke diplomatske službe prije sto godina. Karijerni su diplomati visoko obučeni u umjetnosti diplomacije i predstavljaju kontinuitet vanjske politike od jedne do druge administracije. Kao bivši karijerni diplomat, mogu potvrditi da su američki diplomati nepristrani i vjerno će provoditi politike predsjednika bez obzira na političku pripadnost. No ovaj tradicionalni standard profesionalnosti očito nije bio dovoljan za Trumpovu Bijelu kuću; čini se da im je cilj politizirati diplomatsku službu i popuniti njezine redove MAGA-inim lojalistima. Također je moguće da administracija nastoji promijeniti način razmišljanja američkih diplomata, koji su desetljećima obučavani da poštuju ključne principe američkoga globalnog vodstva. Možda im se ne vjeruje da će u potpunosti prihvatiti vanjsku politiku MAGA-e, koja traži partnerstvo s ekstremističkim desničarskim političkim strankama umjesto dugogodišnjih demokratskih saveznika i koja najavljuje povlačenje američke moći na zapadnu hemisferu.
Administracija je također najavila značajno diplomatsko imenovanje: predsjednik Trump imenovao je aktualnoga guvernera Louisiane, Jeffa Landryja, svojim posebnim izaslanikom za Grenland. Landry, koji nema diplomatskog iskustva i neće napustiti funkciju na koju je izabran, izjavio je da mu je “čast služiti... u toj volonterskoj ulozi kako bi Grenland postao dio SAD-a”. Vlade Danske i Grenlanda, kao i predsjednica Europske komisije Von der Leyen, osudili su to imenovanje. Ovaj potez bio je šokantan, iako ne i iznenađujući, za Dance, koji već dugo shvaćaju da Trump namjerava preuzeti teritorij. Izbor guvernera Landryja, međutim, djeluje bizarno osim činjenice da se ime Louisiana povezuje s najvećim teritorijalnim osvajanjem u američkoj povijesti - do sada.
