To su dvije nezamislive tragedije što se odvijaju paralelno, Valencia i Novi Sad. Jedna u blatu do grla, u kraju gdje rastu naranče pune soka. Tamo su ljudi u trenu ostali bez svega što su godinama gradili. Njih najmanje 214 je poginulo, ali broj žrtava mogao bi biti još i veći. Druga sa zgradom željezničkog kolodvora što se srušila kao kula od karata u gradu Đorđa Balaševića. Vučićevci grade Potemkinova sela, pišu nezavisni srbijanski mediji.
Najmanje 214 ljudi poginulo je, to je tragična bilanca nezapamćenih poplava u Valenciji. U samo nekoliko minuta voda je odnijela sve. Milijarde eura štete. Kralja Filipa i kraljicu Letiziju danas su ljudi dočekali bijesni.
- Zašto ste došli? Prošla su četiri dana?! - vikali su prosvjednici na kralja.
Rastrojeni ljudi gađaju ih blatom, osiguranje uzalud pokušava obraniti ih kišobranima. Španjolski premijer dobio je, kažu, lopatom po leđima. Kraljica Letizija je sva od blata, u potpunom šoku. Da nije bilo osiguranja, masa bi ih rastrgala. Udaraju nogama i šakama po skupocjenim limuzinama što se jedva probijaju kroz razjarenu gomilu i blato. Bježe na sigurno.
- Ubojice! Ubojice - viču ljudi, ljutiti jer upozorenje na katastrofu koja dolazi, po njima, nije došlo na vrijeme. Ljudi jednostavno nisu bili obaviješteni da moraju bježati glavom bez obzira, da dolazi kataklizma. Pomoć kasni. Neki nemaju struje.
A najavljuju nove kiše...
Za to vrijeme, u Beograd su preselili prosvjedi zbog katastrofe u Novom Sadu, gdje je pala nadstrešnica autobusnoga kolodvora i ubila 14 ljudi, a troje teško ranila. Prosvjednici ruku obojanih u crveno uzvikuju: "Ubojice! Ruke su vam krvave!" Crvenu boju sa zidova i pločnika teško će sprati radnici beogradske čistoće.
Radovi što su ih kineske tvrtke obavljale na rekonstrukciji željezničkoga kolodvora navodno su koštali 60 milijuna eura. Za što? Da bi se sve samo u trenu srušilo, kao da je kolodvor od kartona. Potemkinovo selo, taj Vučićev kolodvor. Jer bio je njegov kad je ponosno pokazivao Viktoru Orbanu kako "naši prijatelji Kinezi" izvode radove u Novom Sadu...
"Ne bi bilo ove krvi da je bilo sve po zakonu", citiraju Đorđa Balaševića prosvjednici iz Beograda.
- Otišla je na taj kobni kolodvor kako bi se našla sa svojim dečkom. Trebali su otići kod njega kako bi proslavili njegov rođendan za vikend. Bili su sretni. Prvo se javila sestri, a onda i tati da je tamo i da je sve u redu. Kasnije je pozvala mene da se i meni javi da je stigla na kolodvor. Kratko smo razgovarale, a onda se poziv samo prekinuo. Mislila sam da je nestao signal ili da je stigao Miloš. Nisam ni slutila da je u tom trenutku betonska masa pala na moju kćer i ubila je - rekla je kroz suze Zorica Ruman za 24sata.
- Kako da sad svoju kćer stavim u hladnu zemlju? Kako to jedan roditelj može napraviti?
Više o tragediji u Novom Sadu možete pročitati OVDJE.
