Pomalo sazrijeva trenutak kad bi Andreju Plenkoviću najbolje bilo da sazove izvanrednu konferenciju za novinare i tamo ponovi onu antologijsku objavu: "Hvala na suradnji i doviđenja". Bio bi to najelegantniji izlaz iz meteža u koji je upao, dobrim dijelom i vlastitom krivnjom.
Premijer koji je svojedobno bio opsjednut hibridnim ratovima sada je uvučen u mnoge od tih ratova, ali u ratove koji nisu nimalo hibridni, već imaju ime i prezime, jasan cilj i konkretnu metu.
Ivo Sanader odustao je nakon šest godina mandata, kad mu je već dogorjelo do nokata i nakon što je ispucao svu političku municiju. Andrej Plenković na vlasti je jedva tri godine, a već je izrešetan i izbombardiran sa svih strana u mandatu koji sve više podsjeća na opsadu. Nema s kim Plenković nije započeo rat. I sve je tanji popis ratova koje je uspio dobiti.
Prošloga tjedna, primjerice, kapitulirao je u ratu sa sindikatima oko referenduma "67 je previše". Napravio je nečastan uzmak - prihvaćajući sve zahtjeve sindikata - kako bi pod pritiskom referenduma i 770.000 potpisa protiv mirovinske reforme izbjegao nečastan poraz na idućim predsjedničkim, parlamentarnim, a naravno i unutarstranačkim izborima.
Istog tjedna u Hrvatskom saboru Plenković se retoričkim trikovima branio od optužbi SDP-ovaca za korupciju, ali svejedno ostalo je zabilježeno da nije odgovorio ni na jedan njihov napad niti optužbu. Štoviše, podebljao je kritike da štiti korupciju kandidiranjem Lovre Kuščevića, bivšeg ministra pod istragom, u saborski Odbor za zakonodavstvo.
Kad smo već kod toga, Plenković je također kapitulirao i u ratu s medijima oko kompromitiranih ministara koje je mjesecima grčevito branio, a onda ipak posmjenjivao. Plenković je, sjećamo se, otvorio i rat sa "crnim labudovima" koji su skrivili njegov poraz na Europskim izborima, pa ne samo da ih nije pohvatao, već mu Ivan Penava najavljuje njihov zlokobni povratak na skorim predsjedničkim izborima.
Miro Kovač javno otvara rat za fotelju šefa HDZ-a, a stranačka desnica sve bezobraznije prkosi Plenkovićevim "pravilima igre" u kampanji Kolinde Grabar Kitarović. Čak mu i sama Kolinda prkosi, otežući s objavom svoje predsjedničke kandidature. A vječiti Josip Đakić ne odbacuje mogućnost braniteljskog prosvjeda na Markovu trgu.
Premijer je vodio dogovoreni rat Miloradom Pupovcem oko ustaškog karaktera Hrvatske, pa sada skriveno ratuje s desničarima i braniteljima zbog Pupovca.
Mnogi od tih ratova takozvani su "proxy ratovi", oni koji se vode preko posrednika: zbog napada na Plenkovića sabotira se Kolindina kampanja i podržava Miroslava Škoru, progoni se Pupovca, čak se i oporbena borba protiv ministara fokusirala na premijera, kao što se afera Borg, referendum za Istanbulsku konvenciju, sindikalni referendum i mnoge druge akcije koriste za rušenje Vlade.
Previše je to ratova čak i za nekoga tko je sposoban ratovati na više fronti. Plenković, međutim, ratove sve češće gubi, kapitulira ili uzmiče. Izgurao je Istanbulsku konvenciju, ali je na njoj raskolio HDZ. Odbacio je referendum o Istanbulskoj, ali time je samo bacio novu kladu na klerikalnu lomaču. Dočekao je oslobađajuću presudu Božidaru Kalmeti koja je samo podgrijala nove optužbe za korupciju.
Čak se i eventualna pobjeda Kolinde Grabar Kitarović predstavlja kao premijerov poraz, s obzirom na to da bi novoizabrana i osnažena predsjednica mogla podržati stranačku desnicu u rušenju šefa HDZ-a. I na koga se Plenković uopće može osloniti?
Na prevrtljive liberale i ljevičarske "žetončiće" u Saboru, na višestruko optuženog Milana Bandića, na Milorada Pupovca kojeg ne želi braniti od desničarske hajke, na sudove koji oslobađaju njegove HDZ-ovce ili Uskok koji ne progoni ministre dok im premijer ne uruči otkaz.
Plenković se, poput Sanadera, nadao da se može osloniti na medije, no i to se izlizalo u jeku korupcijskih afera, popuštanja desnici, famoznih ustaških "dvostrukih konotacija", kao i verbalnog delikta i progona novinara.
Sve to nije pretjerano solidna podloga za zadnju godinu mandata, za naredni izborni ciklus, kao ni za puno napetije izbore u HDZ-u, gdje se protiv Plenkovića pripremaju optužbe i zbog korupcije i klijentelizma, i zbog suradnje sa SDSS-om, i zbog koaliranja s liberalima...
Mnogo stvari Plenković je mogao napraviti pametnije i odlučnije, računati na dugoročnu korist, a ne kratkoročno preživljavanje. Pokušao je usrećiti svakoga, pa onda nije zadovoljio nikoga. Nastojao je biti prihvatljiv svima, a to znači da se izložio riziku da ne bude prihvatljiv nikome.
S Kolindom, pak, nije imao previše izbora. Naprosto je morao podržati njezinu kandidaturu i tako se izložiti riziku da stane iza osobe koja nije samo prevrtljiva, već ponekad i nepredvidiva. Kao u svojoj objavi kandidature. Vrlo brzo izlizala se Plenkovićeva "vjerodostojnost", napukla je njegova premijerska pozlata, nekada uglađenom i začešljanom diplomatu ostvaruje se kletva s početka mandata: ne može ostati čist ako se valja u hrvatskom političkom blatu.
Protivnici nadiru, saveznici uzmiču, a pobjedničke opcije nestaju. I to za političara koji se reklamirao kao posljednja brana populizmu i radikalizmu, kao i jedina uzdanica moderne i demokratske Hrvatske. Sanaderov odlazak trebao je spasiti Hrvatsku. Pitanje je bi li je spasio Plenkovićev odlazak.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Dobro, kad će ova usrana redakcija poduzeti nešto u vezi gornjih "komentara"???? Sad, ako primaju novce za promociju www.Netweb3.com, to je valjda OK, ali reklamiranje prostitucije preko www.Bredhot.Com, em je neprimjereno za jedno javno glasilo, em je kazneno djelo...
hdz moze izgubiti izbore ako onih 40 posto izade na izbore i glasa za sdp.