Europska komisija smatra da pitanje srbijanskog zakona o univerzalnoj jurisdikciji za ratne zločine ne treba biti uvjet za otvaranje pregovora u poglavlju 23 Pravosuđe i temeljna prava i takvo stajalište zastupa od početka.
Prema "non-paperu", internom dokumentu Europske komisije koji je procurio u javnost, srbijanski Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine, kojim se Srbija proglašava nadležnom za vođenje postupaka za ratne zločine počinjene na teritoriju bivše SFRJ bez obzira na državljanstvo počinitelja ili žrtava, "ne krši suverenost" zemalja bivše Jugoslavije i ne miješa se u unutarnje stvari tih zemalja.
Hrvatska nije dala zeleno svjetlo za otvaranje poglavlja 23 Pravosuđe i temeljna prava u pregovorima EU-a sa Srbijom. Službeni Zagreb traži da Beograd ukine regionalnu nadležnost za ratne zločine, osigura prava hrvatske manjine u Srbiji i ostvari punu suradnju s Haškim sudom.
Komisija u svom internom dokumentu navodi kako bi Srbija čak i slučaju da ukine članak toga zakona o nadležnosti za teritorij bivše Jugoslavije, mogla i dalje procesuirati ratne zločine u okviru univerzalne nadležnosti "što ni hrvatske vlasti ne dovode u pitanje".
Bruxelles dalje navodi da se to pitanje treba riješiti kroz suradnju dviju država, kao i u svim slučajevima gdje se pojavljuje sukob nadležnosti.
Komisija također ističe da Srbija nije jedina europska zemlja koja je "ograničila primjenu univerzalne nadležnost za zločine počinjene u nekom konkretnom sukobu", navodeći kao primjer francuski zakon iz 1995. koji se odnosio na zločine u razdoblju i prostoru za koje su nadležni Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni kazneni sud za Ruandu te britanski zakon koji se odnosio za zločine počinjene u razdoblju od 1. rujna 1939. do 5. lipnja 1945. na teritoriju Njemačke ili na teritoriju pod njemačkom okupacijom.
U Europskoj komisiji kažu da o univerzalnoj nadležnosti nema europskih zakona, ali da EU prizanje postojanje univerzalne nadležnosti u više zemalja članica koje imaju zakone kojima su svojim domaćim sudovima dali univerzalnu nadležnost.
Stajalište Komisije u "non-paperu", na kojem nema datuma, javno je iznio još u veljači prošle godine predstavnik Opće uprave za proširenje u Europskoj komisiji Simon Mordue. On je tijekom rasprave u Europskom parlamentu o rezoluciji o napretku Srbije kazao da za otvaranje poglavlja "ne treba dodavati zahtjeve koji nisu predviđeni u europskoj pravnoj stečevini i pregovaračkom okviru".
"Da budem kristalno jasan, stajalište Europske komisije jest da bi uvjetovanje u ovom trenutku otvaranja poglavlja 23 bio štetan presedan, jer u tom području nema europske pravne stečevine", rekao je Mordue, dodajući da ne bilo u redu tražiti od Srbije da promijeni zakon koji je vrlo sličan zakonima koji se primjenjuju u nekoliko država članica, poput Belgije, Češke, Danske, Finske, Njemačke, Luksemburgu, Nizozemske, Španjolske, Švedske i Velike Britanije. "Mislim da Komisija to ne bi podržala", rekao je.
Međutim, Europska komisija ne odlučuje ni o jednom koraku u procesu pristupnih pregovora i može djelovati samo na temelju mandata koji joj daju zemlje članice i to jednoglasno.
Europska komisija već nekoliko godina preporučuje otvaranje pristupnih pregovora s Makedonijom i preporuka ima podršku gotovo svih zemalja članica, ali Grčka to svejedno ne dopušta, navodeći da je sporno ustavno ime te zemlje, iako pitanje imena zemlje nikako ne može biti dio pravne stečevine.
Prema Okviru za pregovore sa Srbijom, koje je Vijeće EU-a usvojilo 17. prosinca 2013. godine, pregovori o poglavljima 23 (Pravosuđe i temeljna prava) i 24 (Pravda, sloboda, sigurnost) trebaju biti otvorena na početku pregovora, a zatvorena na kraju cijeloga procesa kako bi zemlja imala dovoljno vremena ne samo za zakodavno usklađivanje s europskom pravnom stečevinom nego i za početak provedbe i pokazivanje rezultata u toj provedbi.
U pregovoračkom okviru se također kaže da regionalna suradnja i dobrosusjedski odnosi predstavljaju "bitan dio procesa proširenja" te da će se napredak Srbije mjeriti također i prema tome kako se rješavaju "otvorena pitanja iz prošlosti u skladu s međurodnim pravom, relevatnim zaključcima Vijeća i u skladu s načelom o mirnom rješavanju sporova sukladno Povelji UN-a, uključujući, bude li potrebno, obveznu nadležnost Međunaradnog suda pravde i arbitražnog mehanizma".
