Nakon što je koordinacija Židovskih općina odlučila bojkotirati ovogodišnje obilježavanje obljetnice ustaškog logora smrti u Jasenovcu, među ostalim i zbog flerta visoke politike u Hrvatskoj s ustaštvom, iz Vlade su priopćili da je nazočnost Židova na komemoraciji iznimno važna. I da izneseni razlozi nisu dovoljno ozbiljni za bojkot. Jer da aktualna vlada osuđuje svako korištenje totalitarističkih simbola.
Nakon poučka ministra Zlatka Hasanbegovića s tko-vam-je-kriv-što-ne-pazite-što-pišete poučkom o fizičkom napadanju novinara, ovo je u kratko vrijeme već drugi ispad aktualne vlasti s kompromitiranjem temelja onoga što se u pristojnom svijetu naziva zapadnom demokracijom. Prvo je bila riječ o slobodi govora. Sada je pak riječ o odnosu prema Holokaustu, dakle i prema nacizmu i fašizmu.
Prije samo koji tjedan premijer i jedan od ministara iz te iste Vlade koja osuđuje svako korištenje totalitarističkih simbola s iznimnim su uživanjem popratili cijelu utakmicu nacionale vrste u Osijeku tijekom koje se stadionom prolamalo "za dom spremni". Pa ako netko još uvijek i prodaje priču o ljubiteljima opere, skandiralo se i "ajmo ustaše", iako je bila riječ o nogometnoj reprezentaciji Hrvatske. Demokratske. Neovisne. Utoliko gore što je i predsjednica nakon utakmice izjavila kako "ništa nije čula". A za nevjerovati, igralo se, baš eto nevolje, protiv Izraela.
I sad bi građani ove zemlje trebali vjerovati u iskrenu sućut svih tih ljudi iz hrvatskog državnog vrha koji imaju problema sa sluhom kad 22. travnja budu prisustvovatli obilježavanju 41. godišnjice proboja logoraša iz ustaškog koncentracijskog logora Jasenovac, u kojem je u 1337 dana postojanja ubijeno više od 83.000 ljudi, mahom Srba, Židova, Roma i hrvatskih antifašista.
Pritom je postavljanje ministra kalibra Hasanbegovića na bilo koje mjesto u Vladi, a posebno na čelo resora kulture, samo posljednji čin kojim je kulminiralo sve ono zbog čega su hrvatski Židovi odlučili odbiti ići na noge vlasti koja je još u predizbornoj kampanji najavljivala kompromitiranje dobrog dijela najvažnijih odredbi Ustava kao svetog slova moderne hrvatske državnosti. O kompromitiranju Hrvatske u EU da se i ne govori.
Ovakav bojkot gadno bi zabolio svakoga tko se danas smatra civilizacijski određen kao građanin jedne zapadne demokracije, drugim riječima, tko gaji minimum čisto ljudskog poštenja i sućuti prema stradanju drugog ljudskog bića, kamoli prema takvim pojavama kao što su holokaust i etničko čišćenje.
Nema tome davno, bivši član HDZ-ova Odbora za kulturu redatelj Krešimir Dolenčić izjavio je kako je mislio da je HČSP zafrkancija sve dok otamo nije došao aktualni ministar kulture. Da bismo potom o ministru doznali svu onu silu čudesa iz osobne biografije, primjerice, da je kao nakladnik izdavao neke knjige koje su se poslije oglašavale na rasističkom portalu Stormfront, da je bio predsjednik mladeži stranke koja se ne odriče samoglasnika s krilcima, pa su na vidjelo izlazile fotografije određene ikonografije iz mladosti itd.
Ministar sa svoje strane nije se pretrgao razbiti takvu sliku o sebi. Pokazao je, primjerice, da mu je vrhunac duhovitosti kad "desant na medije" demantira tvrdnjom da je u stvari riječ o "desantu na Drvar" i slično tome. Na takvu duhovitost manjinski narod čijih je pripadnika u 1930-ima u našoj zemlji bilo 20.000, a danas ih prema Statističkom zavodu Hrvatske nema niti 600, s pravom je izrazito osjetljiv i očito odbija sudjelovati u cirkusu u kojem se pretvaramo da smo pristojno demokratsko društvo.
