Papa Franjo proveo je mirnu noć u bolnici i doručkovao u srijedu, objavio je Vatikan u najnovijem izvješću o Papinu krhkom zdravstvenom stanju. Franjo ima obostranu upalu pluća, priopćio je Vatikan u utorak, što komplicira liječenje 88-godišnjeg Pape koji je 14. veljače primljen u rimsku bolnicu Gemelli.
Obostrana upala pluća ozbiljna je infekcija koja može izazvati upalu i ožiljke na oba plućna krila te otežati disanje. Vatikan je u ponedjeljak rekao da su liječnici drugi put tijekom Papina boravka u bolnici promijenili njegovu terapiju kako bi reagirali na složenu kliničku sliku. Franjo, koji je papa od 2013., imao je gripu i druge zdravstvene poteškoće nekoliko puta tijekom protekle dvije godine. Kao mladić razvio je pleuritis te su mu morali ukloniti dio jednog plućnog krila, a u zadnje vrijeme sklon je plućnim infekcijama.
Prije nego što je hospitaliziran, 6. veljače, Franjo je produljio mandat talijanskom kardinalu Giovanniju Battisti Re kao dekanu Kardinalskog zbora.
Tko je Giovanni Battista Re?
Njegova bi uloga bila nadgledanje priprema za potencijalnu konklavu, tajno okupljanje koje određuje izbor novog pape, piše Politico. Tim potezom, kojim je kontroverzno izbjegnuto zakazano glasovanje o sljedećem dekanu od strane najviših kardinala, izvori tvrde da se Franjo htio osigurati da se proces odvija u skladu s njegovim željama.

Re, dugogodišnji operater u Vatikanu, prestar je da bi i sam sudjelovao u konklavi. Ipak, on će biti ključna figura u raspravama iza zatvorenih vrata koje se često vode prije konklave. To što ga je Franjo izabrao za dekana umjesto mlađeg kandidata sugerira da je želio zadržati prijateljsko lice u ulozi koja će braniti njegovu ostavštinu, tvrde neki izvori.
- Priprema konklave je važnija jer se tamo odvija lobiranje - dodaje izvor.
Uoči konklave 2013. koja ga je izabrala za papu, Franjo je navodno imao koristi od utjecaja skupine kardinala koji su bili prestari da sudjeluju u postupku, ali su unatoč tome imali utjecaj na ishod. Reov nastavak uloge također bi bio održavanje pogrebnog obreda ako Franjo umre. Papa se privatno našalio da će Re biti "ljubazniji" prema njemu od drugih kandidata, dodao je drugi izvor.

Tiskovni ured Svete Stolice odbio je komentirati ovakve navode.
Benedikt XVI bio je prvi papa koji je abdicirao nakon 600 godina
Njegov prethodnik, papa Benedikt XVI, koji je preminuo 2022. godine u dobi od 95 godina, bio je prvi papa u 600 godina koji je podnio ostavku, ostavljajući iza sebe Katoličku crkvu pogođenu skandalima seksualnog zlostavljanja, zaglibljenu u lošem upravljanju i polariziranu između konzervativaca i progresivaca. Benedikt, prvi njemački papa u 1000 godina, imao je dobre odnose sa svojim nasljednikom, papom Franjom, ali njegova kontinuirana prisutnost unutar Vatikana nakon što je odstupio 2013. dodatno je ideološki polarizirala Crkvu.
Papinska abdikacija, događa se ako trenutni papa Katoličke crkve dobrovoljno podnese ostavku na svoj položaj, za što sad u Franjinu slučaju ipak nema nikakvih konkretnih nagovještaja. Kako papin mandat tradicionalno traje od njegovog izbora do njegove smrti, papinska abdikacija je neuobičajen događaj. Ipak, kako su i Benedikt XVI i Franjo na poziciju došli u starosti ona je očekivana kada se zdravstveni problemi ovako naglo pogoršaju.
Ključna osoba je kardinal kamerlengo
Po prestanku papine vladavine, kardinal kamerlengo, osobni predstavnik Svetog zbora kardinala u upravi Crkve, preuzima rezidenciju u Vatikanskoj palači. Papa Franjo imenovao je kardinala Kevina Josepha Farrella kardinalom kamerlengom Svete rimske crkve. Kardinal Farrell rođen je u Dublinu u Irskoj, a za svećenika je zaređen 1978. godine.
Ako je papa umro, kardinal kamerlengo potvrđuje smrt drevnim i složenim ritualom. Tradicionalno, srebrnim čekićem nježno lupka po papinoj glavi dok tri puta izgovara njegovo krsno ime; ne dobivši nikakav odgovor, proglašava papinu smrt. Ovakav ritual više se ne koristi, a u slučaju Ivana Pavla II., za potvrdu smrti korišten je elektrokardiogram.
Nakon što je potvrđeno da je pape više nema, kardinal kamerlengo organizira lomljenje papina ribarskog prstena i papinskog pečata, što simbolizira kraj njegove vlasti. Od prestanka papine vladavine do početka papinske konklave u Vatikanskoj palači, obično 15 do 20 dana kasnije (konklava nakon abdikacije Benedikta XVI. 2013. sazvana je 12 dana kasnije), kardinali se sastaju svako jutro kako bi razgovarali o aktualnim poslovima.
Konklava bira tajnim glasovanjem
Unutrašnjost prostora konklave prije je bila podijeljena na male stanove (cellae), po jedan za svakog kardinala, koji su se dodjeljivali ždrijebom. Kardinali sada borave u Domus Sanctae Marthae ("Kuća svete Marte"), zgradi nalik hotelu izgrađenoj za posjete svećenstva tijekom vladavine Ivana Pavla II. Poduzimaju se stroge mjere sigurnosti kako bi se osigurala tajnost postupka. Područje papinske konklave potpuno je zatvoreno za vrijeme trajanja skupa; mogu ući samo kardinali i njihovi tajnici, voditelji ceremonije, neke druge crkvene osobe s posebnim dužnostima vezanim uz izbor, liječnici i poslužno osoblje. Osim toga, kardinalima je zabranjen pristup svim medijima i strogo im je zabranjeno korištenje telefona bilo koje vrste ili osobnih računala.

Kardinali glasuju tajnim glasovanjem u Sikstinskoj kapeli (također dio Vatikanske palače) dok se ne odabere kandidat. Prvog dana papinske konklave održava se jedno glasovanje, a svaki sljedeći dan četiri, dva ujutro i dva poslijepodne. Neposredno nakon prebrojavanja, glasački listići i sve povezane bilješke spaljuju se u peći u kapelici, a boja dima koji izlazi iz cijevi kroz krov omogućuje okupljenoj masi na Trgu svetog Petra da zna kako je glasovanje prošlo: kad nijedan kandidat ne dobije potrebnu većinu, dim je crn; ako je izabran novi papa, dim je bijeli.
Mokra i suha slama izvorno su se miješale s glasačkim listićima kako bi se proizveo crni ili bijeli dim, ali danas se koriste kemikalije kako bi se osigurala prava boja. Ipak, čak i uz aditive i ovisno o vremenskim uvjetima, boju dima može biti teško razaznati. Jedan od najozloglašenijih primjera ove poteškoće, koji se dogodio nakon izbora Ivana Pavla II. 1978., nadahnuo je daljnju reformu u tom procesu: 2005. godine zvona bazilike svetog Petra zazvonila su po prvi put da je dim bijel i da je novi papa izabran.
Kad jedna osoba dobije potrebnu većinu, kardinalski dekan je službeno pita prihvaća li njezin izbor i koje ime želi preuzeti. Nakon njegova prihvaćanja, vijest se objavljuje okupljenom puku; stariji kardinal đakon pojavljuje se na središnjem balkonu na pročelju Svetog Petra i izjavljuje: "Habemus papam" ("Imamo papu").
Ubrzo nakon toga novi papa, u pontifikalnoj odjeći, pojavljuje se na istom balkonu i daje svoj prvi blagoslov kao papa mnoštvu. Papinska konklava završava kada je novi papa raspusti, obično nakon obraćanja kardinalskom tijelu. Tradicionalno, postavljanje novog pape odvija se nekoliko dana kasnije, a dan određuje sam papa.
Mogući nasljednici pape Franje
Iako nije identificiran jasan nasljednik, svaki kršteni rimokatolik muškarac tehnički je kvalificiran za izbor za papu. Međutim, od 1378. godine, papa se tradicionalno bira iz kardinalskog kolegija, navodi Religion News Service.
Nagađanja oko potencijalnih kandidata za Franjina nasljednika jednog dana uključuju nekoliko istaknutih kardinala, poput Pietra Parolina, državnog tajnika Vatikana; Petera Turksona iz Gane, bivšeg predsjednika Papinskog vijeća za pravdu i mir; i Luisa Taglea, koji je od prosinca 2019. služio kao prefekt Kongregacije za evangelizaciju naroda, a prethodno je bio nadbiskup Manile.
Kao ostali mogući kandidati spominjali su se Raymond Burke, kardinali Matteo Zuppi, Gerhard Müller, Angelo Bagnasco, Angelo Scola, Robert Sarah i Malcolm Ranjith.
Edward Pentin, dugogodišnji viši dopisnik iz Rima za National Catholic Register, objavio je knjigu u kolovozu 2020. pod naslovom "Sljedeći papa: vodeći kardinalski kandidati". U njemu je identificirao 19 kardinala kao predvodnike, uključujući američke kandidate kao što su kardinal Seán Patrick O'Malley, bivši nadbiskup Bostona, i kardinal Raymond Leo Burke, bivši nadbiskup St. Louisa, Missouri.