Dan kada su Putin i Bush postali prijatelji: 'Uz tebe sam, uništit ćemo štakore!'

Nedavno deklasificirani transkripti razgovora između američkog predsjednika Georgea W. Busha i ruskog predsjednika Vladimira Putina pružaju zapanjujući uvid u odnos dvojice svjetskih vođa na početku 21. stoljeća. Dokumenti, do kojih se došlo nakon sudske tužbe neprofitne organizacije National Security Archive, otkrivaju kako je nakon terorističkih napada 11. rujna stvoreno neočekivano i snažno partnerstvo, koje se s vremenom pretvorilo u duboko nepovjerenje i postavilo temelje za današnje geopolitičke napetosti.

Zapisi svjedoče o kratkom, ali ključnom povijesnom trenutku kada se činilo da je trajni savez Washingtona i Moskve ne samo moguć, već i neizbježan.

"Potpuno sam uz tebe": Kako je terorizam spojio Washington i Moskvu

U satima nakon što su se zrakoplovi zabili u tornjeve Svjetskog trgovačkog centra i Pentagon, prvi strani čelnik koji je nazvao Georgea W. Busha bio je Vladimir Putin. Taj poziv nije bio samo diplomatska formalnost; bio je to početak intenzivne suradnje utemeljene na zajedničkom neprijatelju - međunarodnom terorizmu. Već sljedećeg dana, 12. rujna 2001., Bush je u telefonskom razgovoru izrazio zahvalnost Putinu, naglasivši novu priliku za suradnju.

Profimedia

‍- Želim pokazati svijetu da se ljudi koji vole slobodu, poput tebe i mene, mogu ujediniti protiv ovih kukavica - rekao je Bush.

Putinov odgovor bio je nedvosmislen.

‍- Potpuno sam uz tebe.

Ova emocionalna i strateška sinkronizacija obilježila je njihove prve susrete. Retorika je postajala sve oštrija. Na sastanku u Bijeloj kući u studenom 2001., raspravljajući o talibanima koji su bježali iz Kabula, Putin je ponudio svoje viđenje kako se nositi s neprijateljem.

‍- Moramo ih uništiti kao štakore ili ih potkupiti - rekao je Putin.

Bush je prihvatio tu tvrdu liniju, obećavši da će progoniti teroriste bez obzira gdje se skrivali.

‍- Sjever, jug, istok ili zapad, uhvatit ćemo ih. Žive ili mrtve! - odgovorio je Bush.

Upravo je u tom razgovoru, impresioniran Putinovom odlučnošću, Bush izgovorio rečenicu koja je najbolje sažela duh njihova tadašnjeg odnosa.

‍- Ti si tip čovjeka kojeg bih volio imati sa sobom u rovu - rekao je Bush Putinu.

Zajednički neprijatelj, različiti interesi

Putin je vješto iskoristio novonastalu situaciju kako bi rat u Čečeniji prikazao kao dio globalne borbe protiv terorizma, a ne kao separatistički sukob. U razgovorima s Bushem, čečenske borce opetovano je nazivao "učenicima Bin Ladena", tvrdeći da ih je vođa Al-Kaide osobno obučavao.

‍- Znali biste da možete vidjeti slike. Čak i izgledaju poput njega - uvjeravao je Putin Busha, tvrdeći da je sljedeća meta terorista nakon Rusa "debeli Amerikanci".

Ova strategija se pokazala uspješnom. Bush ne samo da je prihvatio taj narativ, već je dao i prešutno odobrenje za ruske operacije protiv militanata koji su se skrivali u klancu Pankisi u Gruziji, rekavši Putinu: "Želimo ih mrtve."

Suradnja je bila i praktična. Putin je naredio svojim obavještajnim službama da Amerikancima daju "sve što imaju" za borbu protiv talibana u Afganistanu, a Bush je tu pomoć kasnije nazvao "neprocjenjivom". Ruski predsjednik je pokazao i spremnost na raskid sa sovjetskom prošlošću, povukavši rusku obavještajnu bazu s Kube, gestu koju je iskoristio kako bi od Busha tražio ukidanje trgovinskih ograničenja iz doba Hladnog rata.

Pukotine u partnerstvu: Irak i širenje NATO saveza

Ipak, čak i na vrhuncu partnerstva, ispod površine su tinjale nesuglasice. Bush je bio odlučan povući se iz Ugovora o antibalističkim projektilima (ABM) iz 1972., smatrajući ga reliktom prošlosti. Želio je novi sporazum koji bi nosio njihova imena.

‍- ABM sporazum bio je dogovor Nixona i Brežnjeva, ja želim sporazum Bush-Putin - rekao je američki predsjednik.

Putin se protivio, ali je obećao da Moskva neće dizati "antiameričku histeriju" ako se SAD jednostrano povuče. Prava prekretnica u njihovom odnosu, međutim, bila je američka priprema za invaziju na Irak početkom 2003. godine. Putin je u nizu telefonskih razgovora pokušavao uvjeriti Busha da odustane od vojne akcije, smatrajući je opasnim presedanom koji krši međunarodno pravo.

Na dan prije početka operacije "Iračka sloboda", 18. ožujka 2003., Putin je u posljednjem pokušaju izravno osporio legalnost američkih namjera.

‍- Rekao si da je cilj promjena režima; međutim, to nije nešto što je predviđeno Poveljom UN-a ili međunarodnim pravom. Najvažnije, a to sam već spomenuo, jest da ne bismo trebali zamijeniti međunarodno pravo zakonom sile - uvjeravao ga je Putin.

Unatoč oštrom neslaganju, oba su se čelnika trudila sačuvati osobni odnos. Bush je zahvalio Putinu što nije "raspirivao antiameričke osjećaje", dok je Putin ponovio poziv Bushu da posjeti Sankt Peterburg, bez obzira na ishod situacije u Iraku. No, šteta je bila učinjena. Američki unilateralizam narušio je temelje partnerstva.

Nagovještaj budućnosti: "Ukrajina je umjetna država"

Odnosi se nikada nisu u potpunosti oporavili. Transkripti s njihovog posljednjeg sastanka u Sočiju u travnju 2008., objavljeni na stranicama National Security Archivea, danas zvuče gotovo proročanski. Dva dana nakon summita NATO-a u Bukureštu, na kojem je Bush snažno zagovarao članstvo Ukrajine i Gruzije, Putin je iznio svoje viđenje koje je šokiralo američku stranu.

Profimedia

‍- Ukrajina je vrlo složena država. To nije nacija stvorena na prirodan način. To je umjetna država stvorena u sovjetsko doba - rekao je Putin Bushu.

Nastavio je objašnjavati kako su zapadni dijelovi Ukrajine oduzeti Poljskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj, dok je istok, zajedno s Krimom, bio povijesni ruski teritorij. Tvrdio je da je 17 od 45 milijuna stanovnika Ukrajine zapravo Rusa te da bi ulazak takve države u NATO stvorio izravnu prijetnju Rusiji. Time je, četrnaest godina prije invazije, jasno iznio argumente koje će kasnije iskoristiti za opravdanje svojih vojnih akcija.