Kiesingera je 1969. na mjestu kancelara zamijenio popularni SPD-ovac Willy Brandt, koji je zbog svoje pomirljive politike s Njemačkom Demokratskom Republikom, Poljskom i Sovjetskim Savezom 1971. godine primio Nobelovu nagradu za mir. Povijesno je upamćeno njegovo padanje na koljena u Varšavskom getu zbog molbe za oprost zbog holokausta. Rođen izvan braka 1913. godine kao Herbert Ernst Karl Frahm, nikada nije upoznao svog oca. Kad je imao šest godina, Brandt dolazi kod svog djeda Ludwiga Frahma, koji ga uvodi u socijalistički radnički pokret. Godine 1933., uz pomoć svojih veza u luci iz vremena kad je bio šegrt, napustio je Njemačku i otputovao za Norvešku kako bi izbjegao progon od nacističkih agenata. Tada je osmislio pseudonim Willy Brandt, koji je koristio i kao premijer. Povratkom u Njemačku počinje njegov uspon, te je od 1957. do 1966. bio gradonačelnik Zapadnog Berlina, u stresnom vremenu za grad, kada je izgrađen Berlinski zid. Za predsjednika SPD-a izabran je 1964. godine, a na tom je mjestu bio sve do 1987. godine. Godinu dana prije odlaska s vlasti, 1973. Brandt se susreo s Josipom Brozom Titom te izjavio:
4645
prikaza
Danju vodili Njemačku, noću divljali s ljubavnicama: 'Kohl i ja plivali smo goli u bazenu...'
1/5
Willyju Brandtu, kancelaru koji je kleknuo u varšavskom Getu, sređivali su "dostavu djevojaka", jedna je bila urednica novina Stern, druga nepoznata Jugoslavenka, a treća Šveđanka
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
