Kiesingera je 1969. na mjestu kancelara zamijenio popularni SPD-ovac Willy Brandt, koji je zbog svoje pomirljive politike s Njemačkom Demokratskom Republikom, Poljskom i Sovjetskim Savezom 1971. godine primio Nobelovu nagradu za mir. Povijesno je upamćeno njegovo padanje na koljena u Varšavskom getu zbog molbe za oprost zbog holokausta. Rođen izvan braka 1913. godine kao Herbert Ernst Karl Frahm, nikada nije upoznao svog oca. Kad je imao šest godina, Brandt dolazi kod svog djeda Ludwiga Frahma, koji ga uvodi u socijalistički radnički pokret. Godine 1933., uz pomoć svojih veza u luci iz vremena kad je bio šegrt, napustio je Njemačku i otputovao za Norvešku kako bi izbjegao progon od nacističkih agenata. Tada je osmislio pseudonim Willy Brandt, koji je koristio i kao premijer. Povratkom u Njemačku počinje njegov uspon, te je od 1957. do 1966. bio gradonačelnik Zapadnog Berlina, u stresnom vremenu za grad, kada je izgrađen Berlinski zid. Za predsjednika SPD-a izabran je 1964. godine, a na tom je mjestu bio sve do 1987. godine. Godinu dana prije odlaska s vlasti, 1973. Brandt se susreo s Josipom Brozom Titom te izjavio:
- Ja predsjednika Tita vidim kao jednu od najmarkantnijih ličnosti našeg vremena. Ja cijenim Titovu smjelost i njegovu državničku mudrost te smatram da bi stvari bile prilično drugačije po cijelu Europu, da Jugoslavija nije krenula s njim – kazao je prilikom susreta.
Godine 1973. njemačka sigurnosna organizacija dobila je informaciju da je jedan od Brandtovih pomoćnika, Günter Guillaume, špijun DDR-a. Brandt je 1974. bio prisiljen podnijeti ostavku na mjesto kancelara zbog afere. Tijekom skandala, u javnosti se također spekuliralo o njegovom privatnom životu, posebice o njegovim ljubavnicama. Navodno mu je Guillaume diskretno dovodio žene. U to je vrijeme šef Saveznog kriminalističkog ureda, Horst Herold, ilustrirao tu "dostavu djevojaka" kroz tri žene – jedna je bila urednica novina Stern, druga nepoznata Jugoslavenka, a treća Šveđanka. Ljubavnice su navodno bile sponzorirane iz njemačke državne blagajne.
Willy Brandt
Stručnjak za Brandta, Gregor Schöllgen, u svojoj je biografiji opisao teške trenutke nakon otkrivanja afere 1974. godine.
- Brandt je cijeli život bio usamljen čovjek. Ako se dugogodišnji suradnici slažu u jednoj opservaciji, onda je to da nije imao nikog kome bi mogao povjeriti svoje misli, niti reći da razmišlja o tome da sve završi. Neki u njegovoj okolini osjećali su da se bavi "mračnim mislima", kako je sam zabilježio. Brandt je tada, 1. ili 2. svibnja, napisao oproštajno pismo obitelji, ali ga je kasnije odlučio poderati. Brandt se oporavlja, ali pet dana kasnije podnosi ostavku na funkciju saveznog kancelara – zapisao je Schöllgen.
Sa drugom suprugom Rut, rođenom Norvežankom, Brandt je godinama živio u braku koji je očito bio samo formalnost. I prije nje bio je u sedmogodišnjem braku. Tek nakon više od 30 godina zajedničkog života i troje djece, od Rut se razveo 1980. godine. Da je Brandt tijekom dugogodišnjeg braka s Rut podlegao i drugim iskušenjima, šaputalo se u političkim i medijskim krugovima u Bonnu. Kasnije su to indirektno potvrdili i Rut i on sam riječima: Nisam svetac! Osim žena, priča se da se Willy Brandt rado opijao crnim vinom, pjevao s kolegama "Oh du schöner Westerwald" i radio ono što je često radio kad je želio držati ljude na distanci: pričao je viceve.
U prosincu 1983. Brandt se oženio svojom bivšom suradnicom i autoricom govora, Brigitte Seebacher. S trećom suprugom, 33 godine mlađom od njega ostao je do smrti 1992. godine.
'Da, varao sam suprugu'
Brandta je 1984. na funkciji zamijenio kolega iz SPD-a, Helmut Schmidt, koji je odradio dva mandata. U Brandtovoj vladi bio je ministar obrane te gospodarstva i financija. Kada se Brandt 1974. povukao s dužnosti, Schmidt je postao savezni kancelar. Ponovno je izabran na izborima 1976. i 1980., a nakon raspada koalicije SPD-a i liberala 1982. godine, bio je prisiljen dati ostavku nakon što je njegovoj manjinskoj vladi izglasano nepovjerenje. Od 1983. godine bio je suizdavač tjednika Die Zeit. Tijekom svog kancelarstva Schmidt je u vanjskoj politici tražio pomirenje sa zemljama sovjetskog bloka u istočnoj Europi, dok je istovremeno održavao partnerstvo Zapadne Njemačke sa Sjedinjenim Državama.
U svojoj knjizi „Was ich noch sagen wollte“ (Što sam još htio reći) bivši njemački kancelar priznaje da je varao svoju suprugu Loki, miljenicu njemačke nacije. Njegova ljubavnica čak je zbog njega ostavila svog supruga, ali Schmidt je ipak ostao uz svoju ženu. Prema informacijama koje donosi Bild, zvala se Helga i preminula je 2012. u dobi od 75 godina. Schmidt je bio više od 17 godina stariji od nje. Navodno je bila atraktivna i sportski građena. Helga je postala članica SPD-a, dok je Schmidt u to vrijeme bio senator za unutarnje poslove Hamburga i bio tek na početku političke karijere koja će ga dovesti do kancelarske pozicije. Novinar Klaus Harpprecht u svojim memoarima pisao je o Schmidtovoj aferi.
- Ostavio ju je kada je postao kancelar jer je smatrao da si više ne može priuštiti tu vezu. Ta je žena zbog toga gotovo bila slomljena, kazao je Harpprecht. Unatoč tome, Schmidt je svom prethodniku Brandtu prigovarao zbog njegovih ljubavnica.
- Taj magarac se uvijek užasno moralizatorski ponašao prema Brandtu, rekao je Harpprecht.
Na ljubavničin sprovod u travnju 2012. godine Schmidt je došao s tamnim limuzinama i tjelohraniteljima. U to je vrijeme njegova supruga Loki već bila preminula dvije godine. Tada je Schmidt potvrdio da je pronašao novu životnu partnericu u Ruth Loah. Poznavao ju je još od 1955. godine, kad je bila njegova tajnica. Schmidt je naglasio koliko mu je ona bila velika pomoć.
Helmut Schmidt
- Bez Ruth, mislim da ne bih više bio ovdje - rekao je Schmidt koji je preminuo 2015. godine.
Ujedinio je Njemačku, a onda se zagledao u Beatrice
Schmidta je zamijenio Helmut Kohl, koji je na toj poziciji ostao 16 godina. Kohlovo najveće postignuće svakako je ujedinjenje dvije Njemačke. "Otac njemačkog ujedinjenja" odslužio je najduži mandat kancelara, tijekom kojeg je predvodio kraj Hladnog rata, a u njegovo je vrijeme srušen Berlinski zid.
Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić 2006. godine odlikovao ga je hrvatskim odlikovanjem Velered kraljice Jelene s lentom i Danicom "za izniman doprinos u postupku međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, kao i nesebičnu podršku na putu Hrvatske prema europskim integracijama". Kako je povodom njegove smrti 2017. godine za Večernji list ispričao Mate Granić, upravo je Kohl bio taj koji je 1991. godine unutar Europske zajednice preuzeo teret nagovaranja ostalih zemalja članica na priznanja neovisne Hrvatske.
Kohlova bivša ljubavnica Beatrice Herbold dala je 2019. godine veliki intervju za njemački Spiegel. Beatrice Herbold, tada 61-godišnjakinja, tvrdi da je upoznala kancelara Helmuta Kohla 1990. godine te da mu je bila ljubavnica od sredine devedesetih do 2000.
Godine 2016. prvi put je u intervjuu za časopis Bunte otkrila njihovu vezu, a kasnije je o svom odnosu s Kohlom napisala knjigu. Kazala je da su oboje pokušavali sakriti ljubavnu vezu, koju su znali samo rijetki bliski prijatelji, a oni se o tome nisu javno izjašnjavali. Knjigu o njihovom odnosu objavila je tek 2019. godine, nakon Kohlove smrti.
Zamisliti bivšeg kancelara Helmuta Kohla u strastvenoj aferi može biti teško za mnoge koji su ga poznavali u njegovim kancelarskim danima. Kohl je bio politička figura teškog kalibra, dio vremena kada je patrijarhat još uvijek čvrsto kontrolirao njemačku politiku. Smatran je izuzetno inteligentnim, vještim govornikom i tvrdoglavim pregovaračem.
Helmut Kohl
Na Uskrs 1995. godine Herbold je bila na odmoru u austrijskom Bad Hofgasteinu. Te godine, 8. svibnja, Njemačka i Europa slavile su 50 godina mira. Bio je to i kraj krvoprolića u Bosni. Nakon gotovo četiri godine ratovanja, strane su pod pritiskom Zapada potpisale mirovni sporazum u Daytonu. Uslijedio je prvi vojni angažman njemačkih vojnika u inozemstvu nakon Drugog svjetskog rata – u mirovnoj misiji u Bosni.
U to se vrijeme, dok je Kohl pravdao raspoređivanje njemačkih vojnika i pregovarao s međunarodnim liderima, prema tvrdnjama Herbold, u nju zaljubio. Helmut Kohl tada je imao 65 godina, a Herbold je bila 28 godina mlađa.
- To je jednostavno bila ljubav. Od prvog trenutka kada smo se upoznali u sauni. Bilo je to u hotelu u Bad Hofgasteinu, gdje je Kohl uvijek dolazio. Pomaknuo je ljude u sauni kako bih mogla sjesti. No u oči smo se pogledali tek sljedeći dan, kad smo se sreli u hotelskom predvorju. Bilo je to zaista čarobno, imao je tako tople oči, oči poput medvjedića. Odmah je nastala ta kemija, duhovna povezanost. Kasnije mi je rekao da je i on osjetio isto – ispričala je ljubavnica.
Prema njezinim riječima, posjećivala je Kohla u kancelarskoj rezidenciji u Bonnu. Oboje su tada plivali goli u bazenu.
- Uvjeravao me da je dao ukloniti sve kamere u kući, objašnjava Herbold.
Herbold ga opisuje dijelom kao šovinista koji se rugao loše odjevenim ženama i feministicama s dvostrukim prezimenima, ali ističe da je podržavao talentirane i ženstvene žene.
- Kad bi odlazio, a to je sudbina ljubavnice, ostajala bih sama. Tada bih sjela i ponovno proživljavala sve: što je nosio, što mi je donio, što sam skuhala, o čemu smo razgovarali. Kad sam počela pisati knjigu, prvo su mi navirali dijalozi. Sve sam ih imala u glavi. Datume sam provjeravala u tadašnjim uredskim kalendarima, gdje sam uvijek bilježila njegove posjete – s njegovim inicijalima, prepričala je njihova druženja.
Kohlova supruga Hannelore, s kojom je u braku bio 41 godinu i dobio dvojicu sinova, navodno je znala za aferu te je i sama imala ljubavnika, a spavali su u odvojenim sobama. Kohlova supruga posljednjih je godine života rijetko napuštala kuću u Bonnu. Hannelore je imala stravično djetinjstvo. Nakon njemačkog poraza u Drugom svjetskom ratu, kad je imala samo 12 godina, silovali su je sovjetski vojnici, a zatim bacili kroz prozor. Osim psihološke traume, napadi su joj ostavili prijelom kralješka i bolove u leđima do kraja života. Kohl je pronađena mrtva u svojem domu u Ludwigshafenu 2001. godine. Navodno je počinila samoubojstvo predoziranjem tabletama za spavanje, nakon što je godinama patila od vrlo rijetke i bolne fotoalergije, izazvane ranijim liječenjem penicilinom.
Biograf Hannelore Kohl, Heribert Schwan, citirao je medicinske stručnjake koji su smatrali da je bizarna svjetlosna alergija nmožda bila psihosomatska reakcija na potisnute ratne traume.
Kohl je pak, izgubio nove izbore 1998. godine i predao poziciju Gerhardu Schröderu. Nakon pada 2008. godine Kohl je završio u invalidskim kolicima, a iste se godine oženio drugom suprugom, Maike Richter, koja je od njega bila mlađa 35 godina. Premino je 2017. godine.
