Senzacija je pukla i bez da je ona to opovrgnula. Nakon što su srbijanski mediji prenijeli glasine da bi nova premijerka Srbije mogla biti Ana Brnabić, dosadašnja ministrica uprave, ona nije niti potvrdila niti opovrgnula novinarski pitanje je li za to zainteresirana. "Sada ne želim o tome govoriti. Ne bi bilo korektno niti prema premijeru niti prema kolegama u vladi", kazala je. To je bilo i više nego dovoljno srbijanskoj javnosti da shvati da šanse postoje.
Ako bi ova nestranačka 41-godišnja ministrica doista od Aleksandra Vučića dobila mandat za premijerku, bila bi to svjetska vijest. I to ne zato što je žena ili što bi ispalo da srbijanski nacionalist imenuje za predsjednicu vlade prozapadnu liberalku, nego zato što je riječ o deklariranoj lezbijki. To je do sada imao samo Island, koji je 2009. izabrao za predsjednicu vlade tada 68-godišnju socijaldemokratkinju Jóhannu Sigurðardóttir. Samo, gdje je Island, a gdje je Srbija, Balkan uopće...
Vučićev potez bio je hrabar već kad ju je u kolovozu kao srbijanski premijer postavio za ministricu državne uprave i lokalne samouprave. Biračko tijelo njegove Srpske napredne stranke malo je reći da je konzervativno. I to u zemlji u kojoj se povorke ponosa, i to u Beogradu koji je milijun svjetlosnih godina od svega južnije, svake godine mora braniti sukobima između interventne policije i aktivista kao da je riječ o scenama na fronti. Čak se događa da policija i zabrani gay-pride.
Unatoč tome, Vučić je u kolovozu imenovao Brnabić i javno rekao da on zna da je ona gay, da ona to ne skriva, da u tome ne vidi nikakav problem. "Ana Brnabić i ja smo razgovarali i o tom aspektu. Ona to ne krije, s ponosom to govori. Ona je toliko fina i ljupka, i pitala me je, rekla je 'ako vam to smeta, sigurna sam da će o tome sada da govore'. Odgovorio sam joj 'mene zanima što možeš napraviti, a znam koliko si stručna i vrijedna'", rekao je tada Vučić.
Kazao je još i to da Brnabić ima izvanrednu energiju, da se jako raduje radu s njom, da je dobrodošla u Vladu Srbije, te da ga zanima što tko o njoj ima loše za reći samo ako se tiče njene profesionalne biografije. Nakon tog Vučićevog istupa, doista nije bilo nikakvih problema po tom pitanju. Njeno ministriranje jako je zasmetalo dijelu LGBT aktivističke zajednice, koji je smatrao da je besmisleno da na takav način homoseksualna osoba daje legitimitet konzervativnoj vladi.
S druge strane se čuo argument da je upravo takav njen postupak doveo do skidanja stigme s otvorenog deklariranja homoseksualnih osoba u javnom životu i promoviranja prava i vidljivosti seksualnih manjina. O njenom osobnom životu zna se vrlo malo, u javni život je naprosto ušla kao deklarirana lezbijka. Inače je riječ o rođenoj Beograđanki koja je nakon srednje škole upisala Sveučilište Northwood u Michiganu i diplomirala poslovnu administraciju.
Slijedi magisterij marketinga na engleskom Hullu, a nakon toga se vraća u Srbiju, gdje je radila prvo na agrarnim projektima EU-a, te potom u USAID-u na nizu projekata u toj zemlji. Od 2011. u kompaniji je Continental wind Serbia, dvije godine poslije postaje i direktorica, te se tada posebno ističe po zagovaranju obnovljivih izvora energije.
U Vučićevoj vladi uvijek je bila odana premijeru, ne ulazeći u nacionalističke zavrzlame. A da bi u glasinama o njoj kao premijerku doista moglo nešto biti, pokazuje i to što se ta priča zavrtjela usprkos tome što se dulje vrijeme smatralo da je Ivica Dačić više, manje siguran kao premijer ako Vučić postane predsjednik.
