Smatramo da ne treba prihvatiti prijedlog mirenja i nagodbe. Nema niti potrebe za sastankom jer smo svi suglasni da u ovom postupku ne pristajemo na mirenje.
Napisala je to zamjenica glavnog državnog odvjetnika Željka Šaškor u mailu koji je poslan krajem prošle godine na sve odgovorne osobe u Ministarstvu poljoprivrede, Agencije za plaćanje u poljoprivredi, odvjetničke urede koji su pomagali državi u sporu.
DORH je dakle bio izričito protiv nagodbe teške skoro 77 milijuna kuna s dvije tvrtke u vlasništvu velikog slavonskog poljoprivrednog proizvođača Marka Pipunića. Europska komisija je prije toga dala jasnu preporuku da isplata tog novca iz fondova EU grubo krši pravila Europske Unije.
Unatoč svemu tome, Vlada je tajno, bez javne objave o kakvoj nagodbi se radi, pristala isplatiti Pipuniću 76,8 miijuna kuna poreznih obveznika.
Da Vlada sprema ovu čudnu nagodbu, prvi je objavio još prije tjedan dana tjednik Express, ali ni tada nije bilo odgovora na naše upite iz Ministarstva pravosuđa, ali niti iz grupacije “Žito” kojima je Pipunić vlasnik.
Sada nam je sporna nagodba samo neslužbeno potvrđana, a ni nakon sedam dana nismo dobili službeni odgovor Vlade koja ju je blagoslovila na zatvorenom dijelu sjednice. Nagodba je zadnji potez u velikoj aferi s poticajima iz vremena SDP-ova ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine.
Danas se malo tko i sjeća sporne podjele poticaja za gradnju novih poljoprivrednih objekata, natječaja teškog 860 milijuna kuna, kad je Europska komisija prvi put upitala Hrvatsku: Hej, što radite, ne možete nekoliko tvrtki istoga vlasnika dati milijune kao da su potpuno nepovezane.
A na natječaj su se javile tek osnovane tvrtke hrvatske gospodarske i poljoprivredne elite s velikim utjecajem i na politiku. Marko Pipunić, vlasnik slavonskoga giganta Žita, i Mirko Ervačić, vlasnik velikog poljoprivrednog proizvođača Osatina grupa. Isto je učinio i Zvonimir Širijan, vlasnik poduzeća za tov junadi Širjan. Novac je za jedan projekt dobio i Ivica Todorić, da spomenomo samo najveće.
Kako izigrati pravila EU?
Ukratko, europski milijuni su trebali biti podijeljeni proporcionalno na što veći broj tvrtki kako bi se modernizirala proizvodnja. Naravno, svaka tvrtka je mogla dobiti po jedan projekt i maksimalno pet milijuna eura upravo kako bi se spriječilo da novac pokupe moćni, a svim ostalima ostanu mrvice.
Ali oni moćni su se dosjetili kako to zaobići. Osnovali su nove tvrtke tri mjeseca prije natječaja, pa je svaka posebno tražila sufinanciranje za svaki od projekata. Da pojednostavimo, ako primjerice trebate graditi farmu od 100 milijuna kuna, razlomite to na troje. Pa jedna tvrtka gradi silos za 33 milijuna, jedna tovilište, a treća klaonicu za iste iznose. Tako se osigurava povlačenje EU novca za tri, a ne za jedan projekt.
To se u stručnoj i birokratskoj terminologiji zove “umjetno stvoreni uvjeti” jer je vlasnik uvijek isti. I zato je zabranjeno davati novac EU takvim tvrtkama. Europska Komisija je zato blokirala isplatu novca.
- Imali smo ozbiljne sumnje u stvaranje umjetnih uvjeta s obzirom na to da su potpore dobila i poduzeća osnovana tri mjeseca prije objave natječaja. Imala su iste vlasnike, adrese i kontakt osobu - navela je tad Christina Borchmann, tadašnja direktorica Glavne uprave za poljoprivredu i ruralni razvoj.
Na kraju, nakon svih revizija, blokirana je isplata za šest tvrtki u iznosu 300 milijuna kuna. Osim dvije Pipunićeve tvrtke, blokiran je novac za dvije Miroslava Ervačića i za po jednu Zvonimira Širjana i Josipa Vincekovića.
Nitko se nije žalio osim dvije tvrtke Žita Marka Pipunića: Salami Aurea i Copadio. Traže ukupno 76,8 milijuna kuna koliko im je bilo odobreno prije blokade.
Te dvije tvrtke, zajedno s trećom kojoj su isplaćeni poticijai su vođene kao investitori velike tvornice u Čepinu u kojoj se proizvode pršuti i mesni proizvodi koji se prodaju pod brandom “Dobro”. Pipunić je počeo graditi na osnovu prve odluke o isplati, pa smatra da je oštećen kada je blokirana isplata. Ni jučer nam se nije javljao za komentar.
Pravi problemi tek slijede
Unatoč pravilima EU, Na Trgovačkom sudu obje tvrtke dobijaju spor tvrdeći da im je Agencija za plaćanje u poljoprivredi nezakonito uskratile poticaje.
I tu dolazimo do zapleta koji bi mogao stajati hrvatske porezne obveznike još stotine milijuna kuna, a u najcrnjem scenariju i poništenje svih isplaćenih poticaja od kraja 2016. godine, a radi se o sedam milijardi kuna. Ministarstvo pravosuđa formira povjerenstvo za nagodbe unatoč što se tome protivi i DORH i Ministarstvo poljoprivrede.
Naime, protiv prvostupanjske presude, DORH je podnio opsežnu žalbu na 60-ak stranica u kojem je pobrojao sve propuste na Trgovačkom sudu u Osijeku, te naveo i slične primjere kada je Sud Europske unije odbio u potpuno istim situacijama isplatu poticaja na bugarskim i poljskim slučajevima. Ali unatoč svemu tome, povjerenstvo Ministarstva pravosuđa odlučuje da treba ići u nagodbe, a Vlada zatim daje preporuke da se one sklope i isplati novac.
- To se jednostavno nije smjelo dogoditi. Podnosim osobno prvo kaznenu prijavu DORH-u, a zatim i Europskoj antikorupcijskoj agenciji OLAF - kaže nam jedan bivši visokopozicionirani službenik koji je do u detalj upoznat s cijelim procesom.
On upozorava da sada i drugi kojima je blokirana isplata mlijuna kuna mogu tražiti novac od Vlade. Ali to je dio problema, ako je državna agencija radila nezakonito, onda su upitne sve isplate i njena akreditacija od 2016. godine nakon koje je isplaćeno sedam milijardi kuna.
U nastavku donosimo tekst iz Expressa od prošlog tjedna u kojem smo objavili sve detalje ove afere i u kojem je objašnjeno kako se hrvatska država dovela u ovu nezgodnu poziciju.
Velika afera muljanja s poticajima iz vremena Tihomira Jakovine mogla bi Hrvatsku stajati i milijarde kuna, a cijeli sustav bi se mogao urušiti. Danas se malo tko i sjeća sporne podjele poticaja za gradnju novih poljoprivrednih objekata, natječaja teškog 860 milijuna kuna, kad je Europska komisija prvi put upitala Hrvatsku: Hej, što radite, ne možete nekoliko tvrtki istoga vlasnika dati milijune kao da su potpuno nepovezane.
A na natječaj su se javile tek osnovane tvrtke hrvatske gospodarske i poljoprivredne elite s velikim utjecajem i na politiku. Ivica Todorić, Marko Pipunić, vlasnik slavonskoga giganta Žita, i Mirko Ervačić, vlasnik velikog poljoprivrednog proizvođača Osatina grupa. Da spomenemo samo najveći trojac.
Ukratko, europski milijuni su trebali biti podijeljeni proporcionalno na što veći broj tvrtki kako bi se modernizirala proizvodnja. Naravno, svaka tvrtka je mogla dobiti po jedan projekt upravo kako bi se spriječilo da novac pokupe moćni, a svim ostalima ostanu mrvice. Ali oni moćni su se dosjetili kako to zaobići.
Osnovali su nove tvrtke tri mjeseca prije natječaja, pa je svaka posebno tražila sufinanciranje za svaki od projekata. Da pojednostavimo, ako primjerice trebate graditi farmu od 100 milijuna kuna, razlomite to na troje. Pa jedna tvrtka gradi silos za 33 milijuna, jedna tovilište, a treća klaonicu za iste iznose. Tako se osigurava povlačenje EU novca za tri, a ne za jedan projekt.
To se u stručnoj i birokratskoj terminologiji zove “umjetno stvoreni uvjeti” jer je vlasnik uvijek isti. I zato je zabranjeno davati novac EU takvim tvrtkama. EK je sve blokirao.
- Imali smo ozbiljne sumnje u stvaranje umjetnih uvjeta s obzirom na to da su potpore dobila i poduzeća osnovana tri mjeseca prije objave natječaja. Imala su iste vlasnike, adrese i kontakt osobu - navela je tad Christina Borchmann, tadašnja direktorica Glavne uprave za poljoprivredu i ruralni razvoj.
Iako je tad cijela javnost pozivala DORH da ispita je li bilo dogovora i pogodovanja Jakovine, danas se događa upravo suprotno. Nakon svih revizija, većina novca je podijeljena, a novac nije dobilo šest tvrtki s “umjetno stvorenim uvjetima”, odnosno oni su izvisili za oko 300 milijuna kuna.
Naime, prvo je donesena odluka da će dobiti novac, a onda je nakon packi EU isplata povučena. Prošli su mjeseci između te dvije odluke, a pogon je u međuvremenu građen.
Riječ je o tvornici pršuta i suhomesnatih proizvoda koji se sad prodaju pod brendom “Dobro”. Trgovački sud u Osijeku u kolovozu prošle i u ožujku ove godine nepravomoćno presuđuje u korist tih Pipunićevih tvrtki.
Ukratko, u obrazloženju se navodi da su im nezakonito uskraćeni poticaji od 77 milijuna kuna.
I tu sad dolazimo do dramatičnog zapleta za koji sugovornici iznimno upućeni u sustav funkcioniranja dodjele poljoprivrednih poticaja iz EU upozoravaju da će nanijeti nemjerljivu štetu Hrvatskoj, a u najcrnjem scenariju bi mogli značiti povratak sedam milijardi isplaćenog novca u proračun EU te potencijalni gubitak akreditacije Agencije za plaćanje u poljoprivredi, bez kojega nema isplate poticaja novca poljoprivrednim proizvođačima.
U lipnju ove godine Ministarstvo pravosuđa formira, po prijedlogu Žita, povjerenstvo koje bi trebalo odlučiti isplati li se sa Žitom i njegovim vlasnikom Markom Pipunićem sklopiti nagodbu ili ustrajati na žalbi koju je DORH podnio protiv nepravomoćne presude Trgovačkog suda u Osijeku.
DORH je podnio opsežnu žalbu na gotovo 60 stranica u kojoj tvrde je Trgovački sud u Osijeku pogrešno istumačio pravo, zakone i europska pravila te traži da Visoki trgovački sud presudu ili poništi ili vrati na ponovno odlučivanje. Prije nego što je Visoki trgovački sud odlučio tko je zaista u pravu, stiže ponuda nagodbe u kojoj bi se vjerojatno Žitu isplatilo 77 milijuna kuna koje su im uskraćene.
Državno odvjetništvo smatra da za nagodbu nema baš nikakvog razloga i inzistira da o svemu odluči Visoki trgovački sud po žalbi koju su podnijeli. Ali Ministarstvo pravosuđa, koje vodi HDZ-ovac Dražen Bošnjaković, i dalje ustraje po svome i formira povjerenstvo koje bi, prema našim informacijama, trebalo prihvatiti nagodbu.
- Država bi time prihvatila da je njezina Agencija koja isplaćuje poticaje djelovala nezakonito jer nagodba znači direktno prihvaćanje krivnje. To otvara mogućnost da i svi drugi kojima je isplata blokirana zbog nepravilnosti sad dobiju milijune - objašnjava naš sugovornik.
Dakle i ostali koji su podnijeli tužbe, a još nemaju ni pravomoćne odluke, mogu se pozvati na nagodbu, kao i oni koji uopće nisu tužili, ali nisu dobili novac jer je EK blokirala isplatu preko Agencije za plaćanje. To je, uz postojećih 77 milijuna kuna, još 223 milijuna kuna. Ali to je tek početak.
- Pravilnici EU-a su vrlo strogi i jasno propisuju da mora postojati kontrolno okruženje u Agenciji koje će sprečavati bilo kakve malverzacije i imati sustave kontrole za sprečavanje nepravilnosti. Ako se nagodbom potvrdi da je Agencija radila nezakonito, kao što tvrdi tužitelj Žito, onda je jasno da ti godinama građeni mehanizmi kontrole nisu bili uspješni. A ako je nezakonito postupano tad, onda dolaze pod sumnju i sve odluke donesene nakon tog kraja 2016. godine. Od tada je isplaćeno oko sedam milijardi kuna godišnje te bi u najcrnjem scenariju svi oni mogli biti proglašeni nezakonitima i bilo bi potrebno vratiti novac - objašnjava naš sugovornik koji je godinama radio na tim projektima i kojemu zato nikako nije jasno zašto Bošnjaković tako žestoko gura nagodbu unatoč stavu DORH-a da ona nije potrebna.
- Ne, to nije isto. Jer iako smo duboko uvjereni da Visoki trgovački sud neće potvrditi presudu koja ima niz propusta, opet ostaje mogućnost žalbe na Sudu Europske unije i pobijanje presude domaćih sudova. Sud EU je već imao apsolutno iste primjere iz Bugarske i Poljske te je presudio protiv tvrtki koje su umjetno stvorile uvjete i kao i naši pokušali tako doći do novca EU. Dakle, sudska praksa na razini EU već postoji, ali Trgovački sud u Osijeku to uopće nije uzeo u obzir - kaže naš sugovornik.
Tu je i treći detalj na koji upozorava u slučaju nagodbe. Potpore poljoprivredi su strogo regulirane i ne mogu se dodjeljivati izvan pravila EU. Isplata novca kroz nagodbu bi lako mogla biti proglašena nezakonitom potporom.
- Ako je projekt financiran, a da pritom nije ili u sklopu programa ili u sklopu jednog režima, radi se o nezakonitoj državnoj potpori. U toj situaciji Komisija pokreće istragu, a u velikom broju slučajeva tuži državu članicu i traži od države članice da korisnik koji je takvu potporu primio istu vrati s kamatama. Znači, ne može država vratiti, nego korisnik mora vratiti državi jer je stekao nezakonitu prednost, a kako takvi sporovi traju od 10 do 15 godina, kamate su obično veće od glavnice - objašnjava nam.
I na kraju zaključuje: “Ako se sklopi nagodba kojom se utvrđuje da je potpora isplaćena nezakonito, tko će odgovarati za kršenje zakona i štetu proračunu?”.
- Nagodba zato obvezno mora povući i pitanje kaznene odgovornosti, jer ako već tvrde da je netko kršio zakon, onda se mora dokazati i tko je za to kriv - zaključuje.
I tako je jedan natječaj, koji je pogrešno postavljen i za koji su ugledni poljoprivredni konzultanti već od početka tvrdili da je napravljen za pogodovanje, sad doveo do nevjerojatnih komplikacija koje bi mogle stajati državni proračun milijarde kuna.
Indikativan je i zid šutnje oko ovog slučaja na koji smo naišli šaljući upite o ovom slučaju. Ministarstvo pravosuđa uopće nam nije odgovorilo zašto je uopće formiralo povjerenstvo i zašto ide na nagodbu unatoč suprotnoj preporuci Državnog odvjetništva koje zastupa državu. Žito d.o.o., koje je predložilo nagodbu, nije nam odgovorilo ni koji im je pravni temelj i koliko novca očekuju.
Možemo se zato samo koristiti izjavom koju su dali kad su pokrenuli tužbu. Tad su objasnili da su oni ishodili i građevinsku dozvolu te intenzivirali radove na tvornici nakon što su dobili odluku o dodjeli sredstava, koja je kasnije obustavljena. Pa kako smatraju da su ispunili sve potrebne kriterije za dobivanje novca, smatraju da im je nanesena šteta.
Ministarstvo poljoprivrede i Agencija za plaćanje uopće nisu htjeli ulaziti ni u sadržaj žalbe ni u samu bit spora. Kažu da državu zastupa DORH, a Ministarstvo pravosuđa formira povjerenstvo u kojem oni ne sudjeluju. Ali i jedni i drugi tvrde da akreditacija Agenciji nije upitna.
- Agencija za plaćanja postupala je u skladu s akreditiranim procedurama usklađenim s EU i nacionalnim propisima. Postupanjem nije povrijeđen nijedan od uvjeta za akreditaciju te stoga ni ne postoji razlog za oduzimanje akreditacije.
Ne postoji proceduralni način kojim bi Agencija za plaćanja poništavala odluke dodijeljene drugim korisnicima, a na temelju možebitne izvansudske nagodbe između RH i navedenih pravnih osoba - smatraju u Agenciji.
Ministarstvo poljoprivrede je također slično odgovorilo.
