U ožujku 2017. godine Donald Trump tek se useljavao u Bijelu kuću, a Amerikanci su pokušavali doznati ono što je njihov novi predsjednik uporno odbijao otkriti: koliko je zapravo bogat, koliko plaća poreza i kakve poslovne veze ima diljem svijeta. U isto vrijeme, nekoliko tisuća kilometara dalje, u jednoj od najmoćnijih europskih banaka dogodila se pogreška koja je mogla prerasti u političku eksploziju. Zaposlenik Deutsche Bank poslao je porezne dokumente svojih klijenata na pogrešnu adresu. Među njima su bili i dokumenti Donalda Trumpa. No, umjesto da odmah obavijeste sve pogođene klijente, bankari su počeli raspravljati o tome kako spriječiti da se čitava stvar pretvori u skandal.
Gotovo deset godina poslije, taj se slučaj našao među otkrićima velike međunarodne novinarske istrage o poslovanju najveće njemačke banke. Više od 15 milijuna internih dokumenata, među kojima su elektronička pošta, zapisnici sa sastanaka i povjerljivi bankarski podaci, otkriva kako se Deutsche Bank odnosila prema svojim najutjecajnijim klijentima, od američkog predsjednika do ruskih oligarha i kontroverznog financijera Jeffreyja Epsteina. Ispod slike ugledne financijske institucije, sugeriraju dokumenti, skrivala se organizacija u kojoj su se zaštita klijenata, regulatorne obveze i poslovni interesi često nalazili u sukobu.
Porezni dokumenti 1586 klijenata
Sve je počelo naizgled banalnom administrativnom pogreškom. Zaposlenik Deutsche Bank u ožujku 2017. poslao je računovođi jednog klijenta datoteku koja je sadržavala godišnje porezne izvještaje za čak 1586 računa privatnog bankarstva. Među njima je bio i račun Donalda Trumpa, čovjeka koji je samo nekoliko tjedana ranije postao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država.
Primatelj nije bio ovlašten dobiti te dokumente. Kad je shvatio da je došlo do pogreške, obavijestio je banku i izbrisao datoteku. Time je, barem prema informacijama dostupnima banci, spriječeno daljnje širenje povjerljivih podataka. Ali za Deutsche Bank problem nije bio riješen. Naprotiv, tek je počinjao.
Kako otkriva Financial Times, na temelju internih dokumenata do kojih je došao međunarodni novinarski konzorcij, o incidentu su bili obaviješteni visoki rukovoditelji banke, uključujući Christiana Sewinga, tadašnjeg šefa privatnog bankarstva, a danas glavnog izvršnog direktora Deutsche Bank. Unutar institucije pokrenuta je rasprava treba li incident formalno tretirati kao povredu sigurnosti podataka ili ga prikazati kao događaj koji je gotovo doveo do ozbiljnog propusta, ali bez utvrđene štete.
Razlika nije bila samo terminološka. Priznavanje povrede podataka moglo je otvoriti pitanje obavještavanja klijenata i potaknuti nove provjere nadzornih tijela. Za banku koja je već bila pod povećalom regulatora to je predstavljalo dodatni reputacijski rizik. Prema otkrivenoj korespondenciji, bankari su razmatrali argument da je mogućnost zlouporabe bila iznimno mala jer je pogrešni primatelj odmah upozorio na problem i uklonio dokumente. Tako je nastala mogućnost da se slučaj predstavi kao incident bez ozbiljnih posljedica.
Ipak, dokumenti su dospjeli do neovlaštene osobe. To je bila činjenica koju nikakva interna klasifikacija nije mogla promijeniti.
Znali su regulatori, ali ne i Trump
Deutsche Bank nije potpuno prešutjela incident pred nadzornim institucijama. O problemu je obavijestila Federal Reserve Bank of New York, jednu od ključnih institucija američkog sustava financijskog nadzora. Njujorški Fed zatražio je internu istragu, a banka je morala objasniti kako je moguće da dokumenti tolikog broja klijenata završe na pogrešnoj adresi. No postojala je važna razlika između onoga što su doznali regulatori i onoga što su znali klijenti. Prema novinarskim otkrićima, Deutsche Bank nije obavijestila vlasnike pogođenih računa. Među njima je bio i predsjednik Sjedinjenih Država.
Christian Sewing, koji je sljedeće godine preuzeo upravljanje cijelom bankom, u internoj je komunikaciji incident opisao kao strašnu pogrešku. Nakon jednog sastanka s regulatorima, koji je prošao uglavnom prema očekivanjima, čestitao je suradnicima. Za rukovodstvo banke opasnost od izbijanja afere postupno se smanjivala. Nema javno potvrđenih dokaza da su Trumpovi dokumenti nakon incidenta zloupotrijebljeni ili proslijeđeni drugima. Ali činjenica da su uopće mogli završiti u tuđim rukama, kao i način na koji je banka upravljala posljedicama, otvara pitanje koliko su zapravo bili sigurni podaci njezinih najvažnijih klijenata.
Zašto su Trumpovi porezni dokumenti bili toliko važni?
Da bi se razumjela politička osjetljivost ovog incidenta, potrebno je vratiti se u američku predsjedničku kampanju 2016. godine. Donald Trump tada je prekinuo tradiciju koju su desetljećima poštovali glavni predsjednički kandidati i odbio javnosti pokazati svoje porezne prijave. Objašnjavao je da su njegovi porezni poslovi predmet revizije i tvrdio da će dokumente objaviti kada za to dođe vrijeme. Međutim, obećanje nije ispunio. Oporba i dio američkih medija sumnjali su da porezni dokumenti mogu otkriti detalje koji bi doveli u pitanje sliku uspješnog poslovnog čovjeka na kojoj je Trump izgradio svoj politički uspon. Postavljala su se pitanja o njegovim stvarnim prihodima, dugovima, poslovnim gubicima i mogućim financijskim interesima u inozemstvu.
Trumpovi porezi tako su postali svojevrsni politički misterij. Deutsche Bank bila je posebno važna u toj priči jer je godinama predstavljala jedan od glavnih izvora financiranja Trumpovih poslova. U vrijeme kada su mnoge američke financijske institucije postale oprezne prema poslovanju s njim, njemačka banka nastavila mu je odobravati velike kredite.
Zbog toga je raspolagala informacijama koje su javnost, novinari i politički protivnici američkog predsjednika očajnički pokušavali rekonstruirati. Važno je, međutim, razlikovati porezne izvještaje koje banka izdaje svojim klijentima od cjelovitih poreznih prijava koje se podnose poreznim vlastima. Dokumenti koji su slučajno poslani računovođi nisu nužno sadržavali potpunu sliku Trumpovih poreza ili njegovih financija.
Banka koja je Trumpu posuđivala novac kad su drugi odustajali
Odnos Donalda Trumpa i Deutsche Bank počeo je još 1998. godine. Tijekom sljedeća dva desetljeća njemački financijski div postao je jedan od njegovih najvažnijih poslovnih partnera. Trump je bio ambiciozan investitor u nekretnine, ali iza njegove reputacije poslovnog pobjednika nalazili su se i brojni neuspjesi, dugovi i stečajevi njegovih kompanija. Za banke koje razmatraju velike kredite takva povijest predstavlja ozbiljan rizik. Deutsche Bank ipak je vidjela priliku.
Njemačka institucija financirala je neke od najpoznatijih projekata povezanih s Trumpovim poslovnim carstvom, uključujući nekretnine u New Yorku, Chicagu i na Floridi. Odnos je pritom prolazio kroz različite faze, od intenzivne suradnje do pravnih sporova. Trump je 2008., nakon financijske krize, ušao u sukob s bankom oko kredita za svoj neboder u Chicagu. Umjesto jednostavnog nastavka poslovnog odnosa, uslijedile su međusobne tužbe. Ipak, suradnja je nastavljena preko drugog dijela banke, specijaliziranog za imućne klijente.
Takav odnos godinama je izazivao pitanja među stručnjacima za bankarstvo. Kako je moguće da jedna od najvažnijih europskih banaka nastavlja financirati klijenta s tako burnom poslovnom prošlošću? Odgovor se dijelom nalazio u profitabilnosti poslovanja s vrlo bogatim pojedincima. Privatno bankarstvo ne podrazumijeva samo odobravanje kredita nego i upravljanje imovinom, savjetovanje, ulaganja i niz drugih financijskih usluga.
Za Deutsche Bank Trump nije bio samo poznati milijarder. Bio je i klijent čiji su poslovi otvarali mogućnost znatne zarade. Kada je 2017. postao predsjednik, njegov je status stvorio dodatni problem: poslovni odnos koji je ranije bio primarno komercijalan sada je imao i ozbiljnu političku dimenziju.
Više od 300 milijuna dolara duga
Deutsche Bank na kraju je odlučila prekinuti odobravanje novih poslova Trumpu nakon napada na američki Kapitol 6. siječnja 2021. godine. U tom trenutku Trump je banci još dugovao više od 300 milijuna dolara. Njegove financijske obveze i povijest poslovanja s njemačkom institucijom već su bile predmet političkih rasprava i novinarskih istraživanja.
Novo otkriće o poreznim dokumentima pokazuje da je Deutsche Bank istodobno morala upravljati još jednom vrstom rizika: zaštitom povjerljivih podataka o predsjedniku koji je svoje financije nastojao zadržati daleko od očiju javnosti. Prema pisanju Financial Timesa, incident iz 2017. samo je jedan od slučajeva koji su postali poznati zahvaljujući velikom curenju internih dokumenata banke. Istraživanje otvara šira pitanja o poslovanju Deutsche Bank, njezinim internim kontrolama i postupcima rukovodstva u situacijama u kojima su poslovni interesi dolazili u sukob s regulatornim i reputacijskim rizicima.
Petnaest milijuna dokumenata
Slučaj Trumpovih poreznih dokumenata samo je dio mnogo veće priče koja je objavljena 17. studenoga 2026. godine. Istraga nazvana Inside Deutsche Bank temelji se na više od 15 milijuna povjerljivih datoteka, uključujući milijune elektroničkih poruka, interne analize, dokumentaciju o klijentima i izvještaje o sumnjivim financijskim transakcijama.
Dokumente su dobili indijski istraživački novinar Josy Joseph i južnoafrička novinarka Khadija Sharife. Materijali su potom podijeljeni međunarodnom konzorciju u kojem je sudjelovalo više od 200 novinara iz pedesetak medijskih organizacija. Među medijima uključenima u istraživanje bili su Financial Times, The New York Times, Der Spiegel i Le Monde. Novinari su istraživali odnose banke s brojnim politički utjecajnim i kontroverznim klijentima. Dokumenti otvaraju pitanja o poslovanju s ruskim oligarsima, sumnjivim financijskim transakcijama te odnosima s Jeffreyjem Epsteinom, osuđenim seksualnim prijestupnikom koji je godinama održavao veze s bogatim i utjecajnim ljudima.
Pritom sama činjenica da se nečije ime pojavljuje u dokumentima ne znači da je ta osoba počinila kazneno djelo. Istraživanje se u velikoj mjeri bavi odlukama i postupcima same banke.
Deutsche Bank: Danas smo druga banka
Njemačka banka odbacuje sugestiju da njezino današnje poslovanje treba promatrati kroz probleme iz prošlosti. U reakciji na međunarodno novinarsko istraživanje Deutsche Bank poručila je da se sporni događaji odnose na razdoblje od prije mnogo godina, u nekim slučajevima čak dva desetljeća. Naglasila je da su relevantni slučajevi tada provjeravani te da je, kada je bilo potrebno, surađivala s regulatornim tijelima.
Pod vodstvom Christiana Sewinga, koji je glavni izvršni direktor od 2018., banka je provela opsežne organizacijske promjene. Prema njezinim tvrdnjama, od 2019. do 2025. u sustave kontrole uloženo je oko sedam milijardi eura. Banka ističe i da je ostvarila rekordnu dobit u 2025. godini te da ne očekuje značajne financijske posljedice zbog sadašnjih novinarskih otkrića.
Unatoč tome, objava dokumenata izazvala je nervozu među ulagačima. Dionice Deutsche Bank pale su na početku trgovanja 17. studenoga, dok su investitori procjenjivali mogu li otkrića izazvati nove pravne ili regulatorne probleme.
Devet godina nakon administrativne pogreške iz ožujka 2017., priča o Trumpovim poreznim dokumentima dobila je sasvim novo značenje. U središtu više nije samo pitanje što je banka znala o financijama američkog predsjednika nego i kako je postupila kada su te informacije završile u rukama osobe koja ih nije smjela dobiti.
Incident ne dokazuje da su Trumpovi podaci zloupotrijebljeni niti otkriva da je američki predsjednik sudjelovao u bilo kakvoj nezakonitoj radnji. Ali pokazuje koliko se osjetljivih informacija o politički najmoćnijim ljudima svijeta nalazi u rukama privatnih financijskih institucija i koliko odluke malog broja bankarskih rukovoditelja mogu biti važne.
Trump je godinama odbijao javno govoriti o svojim porezima. Deutsche Bank, s druge strane, imala je pristup dijelu njegovih financijskih podataka, ali je slučaj njihova neovlaštenog otkrivanja zadržala izvan znanja pogođenih klijenata. Na kraju se pokazalo da ni jedan ni drugi nisu mogli potpuno kontrolirati informacije koje su željeli zadržati daleko od javnosti.
Za to nije bila potrebna velika hakerska operacija, sofisticirana špijunaža ili politička zavjera. Bila je dovoljna jedna pogrešno poslana datoteka.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Smece