Već dva tjedna nacija raspravlja o Dubai fritulama, čija cijena bilježi veće skokove i padove nego bitcoin. U Zagrebu 11, 12 eura, u Šibeniku pet. U Rijeci sedam. Zašto, kako? Mnogi su se bacili u izračun ulaznih troškova i krajnje cijene, a onda je primat fritulama uzeo kruh. Ministar gospodarstva Šušnjar je, naime, preporučio građanima da sami peku kruh ako nemaju novca da ga kupe. Zato smo kruhu našem svagdašnjem, i nesvakidašnjim fritulama, postavili tri pitanja.
Dobro, zašto ste tako poskupjeli?
Dubai fritule: Zato što možemo što hoćemo. Jesu li se ljudi odrekli kupovine? Nisu. Jesu li bojkotirali Advente? Naravno da nisu, pa stoje u redu za mene. Čemu onda pojeftinjavati?
Kruh: Slažem se s fritulama. Uostalom, uvijek me možete rezati na tanke kriške. Čini mi se, još da dodam, da su Hrvati pobrkali kune i eure pa su cijene u eurima skoro izjednačili s onima u kunama. Jedan euro, jedna kuna. Malo sutra, ali mogli smo to očekivati. Euro je bio duplo skuplji od marke, pa su kod prelaska s marke na euro sve cijene po istom principu izjednačene.
Ministar Šušnjar ima dobar savjet - ako nemate za kruh, imate za brašno, sol i kvasac, pa se primite posla?
Kruh: Čovjek se s jednom izjavom upisao u povijest. U dugom luku od Antoinette do Šušnjara nije bilo takvog prijedloga, samo se ona oslonila na propis koji je tad važio, prema kojemu francuski pekari moraju prodati kolače po istoj cijeni kao i kruh, ako nemaju kruha. A Šušnjar to nije mislio, zapravo, teško da je uopće mislio.
Dubai fritule: Pa ja mogu reći, kome smo mi skupe, neka se javi za recept. Nije teško.
Imate li barem neku utješnu, za kraj?
Kruh: Nemojte me žderati!
Dubai fritule: I bogati plaču. Oni koji me uzimaju, evo im utjeha, ugljikohidrati i šećeri nisu najzdraviji. Ni kruh. Šteta što nismo čuli premijerovo mišljenje. On bi naše cijene sigurno uzeo kao dokaz da sve u njegovoj Hrvatskoj raste i da smo mi dokaz da ovdje vlada slatki život. I da ljudi ne pitaju za cijenu. Glasali ste - plaćajte!
