Ivo Sanader je upotrijebio Antu Đapića kao maramicu – nakon jednokratne uporabe ga je jednostavno odbacio. Svi se sjećaju Sanaderove rečenice koja je obilježila početak HDZove kampanje 2007. godine: “Glas za Đapića je glas za Milanovića”. Anto Đapić je do tih izbora, naime, uredno skupljao sve glasove s desnice koji su otpadali HDZ-u u procesu njegove transformacije prema uljudnoj, konzervativnoj stranci desnog centra. Mnogi simpatizeri i glasači HDZ-a koji nisu mogli prihvatiti Sanaderovu “Hristos se rodi logiku”, kojom je na različite načine zapanjio naciju i ugodno iznenadio veći dio Europe, prišli su HSP-u. U tijesnom odnosu snaga, šef HDZ-a odmah je shvatio da bi mu moćni blok s desnice mogao odnijeti značajan dio glasova pa je stvar odlučio sasjeći u korijenu. On nije dopustio ono što je pokopalo Karamarka – da mu se na desnom centru pojavi jak, samoživ partner, Most, koji će kontrolirati HDZ umjesto da HDZ kontrolira njega.
Pravaške stranke uvijek su, naime, bile provizorne konstrukcije, skupine bukača i stekliša nevelike političke pameti, čije je usijane političke glave HDZ koristio kako bi “desniju desnicu” držao pod kontrolom. Mnoge pravaške stranke vodili su ucijenjeni ljudi, s mrljama u karijeri, nerijetko profesionalni Udbini provokatori, s kojima se moglo lako manipulirati. Pravaške stranke – kojih danas ima mnoštvo - HDZ-u su služile kao inženjerska pomagala zvana pontoni – s njima se moglo do druge obale, moglo se ploviti i manevrirati, ali jednokratno, oni tu nisu bili dovedeni da bi pustili dublje korijenje. Da je Đapić dobio puno mandata, Sanader je i s njim mogao sastaviti vladu, ali na to bi u Bruxellesu i Washhingtonu gledali s užasom, pa je odlučio preventivno skinuti taj horor s dnevnog reda.
Dr. Ivo Sanader imao je besprijekornu logiku
Ivo Sanader je upotrijebio Antu Đapića kao maramicu – nakon jednokratne uporabe ga je jednostavno odbacio. Svi se sjećaju Sanaderove rečenice koja je obilježila početak HDZove kampanje 2007. godine: “Glas za Đapića je glas za Milanovića”. Anto Đapić je do tih izbora, naime, uredno skupljao sve glasove s desnice koji su otpadali HDZ-u u procesu njegove transformacije prema uljudnoj, konzervativnoj stranci desnog centra. Mnogi simpatizeri i glasači HDZ-a koji nisu mogli prihvatiti Sanaderovu “Hristos se rodi logiku”, kojom je na različite načine zapanjio naciju i ugodno iznenadio veći dio Europe, prišli su HSP-u. U tijesnom odnosu snaga, šef HDZ-a odmah je shvatio da bi mu moćni blok s desnice mogao odnijeti značajan dio glasova pa je stvar odlučio sasjeći u korijenu.
On nije dopustio ono što je pokopalo Karamarka – da mu se na desnom centru pojavi jak, samoživ partner, Most, koji će kontrolirati HDZ umjesto da HDZ kontrolira njega. Pravaške stranke uvijek su, naime, bile provizorne konstrukcije, skupine bukača i stekliša nevelike političke pameti, čije je usijane političke glave HDZ koristio kako bi “desniju desnicu” držao pod kontrolom. Mnoge pravaške stranke vodili su ucijenjeni ljudi, s mrljama u karijeri, nerijetko profesionalni Udbini provokatori, s kojima se moglo lako manipulirati. Pravaške stranke – kojih danas ima mnoštvo - HDZ-u su služile kao inženjerska pomagala zvana pontoni – s njima se moglo do druge obale, moglo se ploviti i manevrirati, ali jednokratno, oni tu nisu bili dovedeni da bi pustili dublje korijenje. Da je Đapić dobio puno mandata, Sanader je i s njim mogao sastaviti vladu, ali na to bi u Bruxellesu i Washhingtonu gledali s užasom, pa je odlučio preventivno skinuti taj horor s dnevnog reda.
Povijesnim temama se bave kao da su aktualne
Oni se povijesnim temama bave kao da su aktualne, a aktualnima kao da su povijesne te time zabavljaju naciju, a u ostalome su kao sveta vodica – niti štete niti koriste. Mogu donijeti koju tisuću glasova, a uzeti puno mjesta u vlasti ako je HDZ osvoji. Ostale pravaške stranke, izuzev Srbove, ne postoje na političkoj mapi. Tu je, recimo, Hrvatsko pravaško bratstvo – HP Bratstvo, pa Autohtona – Hrvatska stranka prava - A-HSP, pa uskrsla Paragina Veteranska Hrvatska stranka prava 1861 - HSP 1861, Hrvatska stranka prava – HSP, pa Hrvatska stranka pravne države – HSPD. Tu je i Nezavisna lista Ante Đapića - te Nezavisna lista Stipe Petrina, koji ima pravaški predznak, ali je ljevije od Milanovića, kao uostalom i Krešo Beljak iz HSS-a. Donedavno su u pravaškoj galaksiji egzistirali i Hrvatski pravaški pokret, Nezavisna stranka prava, Stranka hrvatskog državnog prava i Stranka pravične demokracije – ako je to uopće pravaška stranka. Mnoge od njih bile su jednako karikaturalne kao i niz drugih stranaka hrvatskog političkog svemira: Paška stranka – Pag – PSP, Piratska stranka – PS, Pločanska stranka -Rapski pučki sabor – RPS, Savez hrvatskih umirovljenika i seniora – SHUS, Stranka običnih ljudi – SOLJ, Nova Hrvatska – NH, Nova srpska stranka – NSS i tako dalje i tomu slično...
Desne medije više ne može potkupiti jer nema novca
Plenković će na centru i desnom centru zateći veliku gužvu, tamo su se već usidrili Bandić, Čačić, pa i Milanović i Beljak, na desnom će se centru morati tući s ključnim saveznikom u perspektivi, Mostom, dok je za izlet na desnicu odveć neuvjerljiv. Osim toga, desne medije ne može, poput Sanadera, potkupiti ili preplatiti - HDZ novca nema, a Karamarko je u orbiti stranke stvorio cijelu galaksiju desničarskih medija koji Plenkovića doživljavaju kao uljeza i plaču za Hasanbegovićem. Andreju Plenkoviću neće biti lako. A povijesne paralele mu ne koriste. Anto Đapić je pokušao te 2007. Sanaderu vratiti udarac pa je – kao prethodnik Bože Petrova - rekao: “Glas za HDZ je potencijalni glas za SDP i obrnuto“ te najavio veliku koaliciju HDZ-a i SDP-a. Nije ipak bio u pravu. Sanader je s HDZ-om i bez pravaša osvojio 66 mandata – sedam više nego što ih je Karamarko dobio s osam koalicijskih partnera - dok je SDP bio drugoplasirana stranka s 56 mandata. Glas za Đapića tad je, uostalom kao i danas, bio – bačen glas, dok je na kraju balade, posve neočekivano – jer su i SDP i HDZ imali šanse sastaviti vladu - presudio glas Nazifa Memedija, zastupnika grupe malih manjina, koji se priklonio Sanaderu i HDZ-u osigurao parlamentarnu većinu.
Ipak, HDZ se sastao s njima - no nema odluke o koaliciji, ne pristaju na njihove ultimatume
Čelnici HDZ-a održali su u subotu niz sastanaka s predstavnicima dosadašnjih koalicijskih partnera, no odluku o tome s kim će i kako ta stranka surađivati na predstojećim parlamentarnim izborima donijet će stranačka tijela tijekom idući tjedan.
"Imali smo razgovore sa svim političkim strankama koje su u u prošlom sazivu bile u koaliciji s HDZ-om. Razgovori su bili otvoreni, procijenili smo dosadašnju suradnju i razmotrili nove moguće modalitete suradnje. Sada će stranačka tijela imati tu analizu i tijekom sljedećeg tjedna bit će donesena odluka koja će biti objavljena", rekao je novinarima vjerojatni budući politički tajnik HDZ-a Davor Ivo Stier.
Glavni tajnik HSP AS-a Pero Ćorić je nakon sastanka ponovio kako je stekao dojam da HDZ želi nastavak suradnje s njegovom strankom, ali i poručio kako HSP AS nije zainteresiran isključivo za suradnju na predstojećim parlamentarnim izborima, nego za trajnu političku suradnju, kakvu su dvije stranke ostvarile na pet izbora proteklih godina.
"Top tema je bila ta suradnja, ne samo na ovim izborima, nego na dugoročnoj bazi. HSP se ne bavi politikom a od danas do sutra. Cilj nam je pobjeda na parlamentarnim izborima, ali i lokalni i europski izbori. Razgovarali smo o modulu i načinu suradnje na svim tim izborima", kazao je Ćorić.
Dodao je kako je HSP AS posebno zainteresiran za suradnju na izborima u Vukovarsko-srijemskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji, a kad je riječ o predstojećim parlamentarnim izborima, naglasio je kako njegova stranka nikoga ne ucjenjuje brojem mandata ni pozicijama u izvršnoj vlasti, ali i kako računaju na najmanje tri zastupnička mandata, koliko su imali i u raspuštenom sazivu Sabora.
Naglasio je kako žele oblik suradnje koji će polučiti najveći broj mandata, kako bi spriječili povratak SDP-a i Zorana Milanovića na vlast.
Ćorić je kazao kako će konačnu odluku o suradnji dvije stranke donijeti kroz idućih nekoliko dana te ponovio kako su od HDZ-a tražili jasan odgovor žele li biti na čelu koalicije koja bi, uvjeren je, odnijela izbornu pobjedu.
