Zlatko Hasanbegović bio je već zreo čovjek kad je krenula Oluja, ali mu nije palo na kraj pameti uzeti pušku i ratovati za domovinu, kaže nam izvor iz vrha HDZ-a, koji u Hasanbegovićevoj nemuštoj podršci Bruni bvidi pokušaj Tomislava Karamarka da najprije zaljulja vrh HDZ-a, potom sruši Plenkovića a onda "vrati dite materi", ostajući na vlasti. Posebno mu zamjera licemjerje, koje uočava u nizu postupaka i izjava.
Ono je, kaže, očito u ideji da čovjek koji je rat vidio samo u medijima napada dragovoljca i ratnog heroja Dragu Prgometa. "Ti isti koji su srušili vladu HDZ-a sad ponovno ruše stranku", nastavlja naš sugovornik pa dodaje: "Licemjerno je i to što se Hasanbegović danas poziva na preferencijalne glasove, a postao je ministar s 800 glasova. On se poziva na autentičnog Tuđmana, a prezire ga i pljuvao je njegovu politiku prema BiH.
Tomislav Karamarko doista, kao kobac", nedavno je ta ornitološka metafora upotrijebljena za Milanovića", kruži oko stranke. Nedavno je na Facebooku objavio svoje fotografije iz Washingtona i Izraela, koje su poručivale: "Ne namjeravam se politički umiroviti". Potom je ovih dana prešao na domaći teren, pa u Hrvacama podržao Željka Domazeta, HDZ-ova protivnika. Čini se da u pozadini ove priče stoji poznati energetski lobi koji krajnju desnicu koristi kao oružje za preuzimanje energetskih resursa Hrvatske.
Hrvatskoj treba uzeti Inu i HEP, osiguravajući ruskom plinu faktični monopol. Ljutu desnicu ne odlikuje osobita pamet, pa ih se, u cijeloj Europi, kljuka rasizmom, šovinizmom i radikalizmom svih predznaka, što se smatra sjajnim oružjem za osvajanje mase glasova. Dok se polupismeni fanatici, koji su isti u Marseilleu ili Zagrebu, "overdoziraju" ideologijom, vjerom ili ksenofobijom, resursi se bez otpora preuzimaju jedan za drugim.
Opkoljena Rusija na taj način, preko svojih igrača u neprijateljskoj pozadini, ruši proeuropske snage. Tenkovi NATO-a su na Baltiku, ali što vrijedi: Sberbanka u Zagrebu preuzima kontrolu nad tržištem četiri države. Udar radikalne desnice na Plenkovića u tom je smislu ozbiljan geopolitički napad čijih dimenzija obični glasači najčešće nisu ni svjesni. Oni se zanose riječima o "povratku Tuđmanu", no Hasanbegović, nastavlja naš izvor, nikad nije bio tuđmanist.
"On se poziva na HDZ, a ušao je u stranku prije godinu i pol, na Karamarkov rođendan, kako bi potom srušio vlastitu vladu. Licemjerno je i to što se predstavljao žrtvom jer nije ponovno izabran za ministra kulture, a srušio je vlastitu vladu kao Karamarkov najbliži suradnik." Pokazuje nam citat Hasanbegovićeva intervjua iz 2007. godine. "Tuđman je, unatoč optužbama za neoustaštvo, prema Bosni i Hercegovini poslije 1990. nastupio upravo iz perspektive odnosa koji su se stvorili nakon 1945.
Naravno uglavnom nemušto odgovarajući i na konkretnu političku stvarnost koju je diktirao srpski vojno-politički pohod na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu te držanje međunarodne zajednice. Njegovo 'krivo' iščitavanje određenih povijesnih fenomena, poput Banovine Hrvatske, koja je nastala u potpuno drugom kontekstu i, kao što se zaboravlja, kao prilog pokušaju očuvanja Jugoslavije, a ne njezina razbijanja, povjesničare i analitičare Tuđmanove uloge može zavesti na krivi trag.
Njegova politika u Bosni i Hercegovini posebice ne može biti krštena 'neoustaštvom' s obzirom na to da su protumuslimanska kampanja, uključujući i rušenje džamija, zamisao o diobi Bosne i ostalo u suprotnosti sa svim temeljnim ustaškim postulatima o Bosni i muslimanima, kao i konkretnoj stvarnosti NDH", kaže u tom intervjuu Hasanbegović. To nije bio kraj napada na Tuđmana:
"Nikada, nitko i nigdje u hrvatskoj političkoj emigraciji od 1945. do 1990., uključujući onu 'ustašku', kao i 'neustašku', nije zagovarao podjelu Bosne i Hercegovine ili promicao protumuslimansko raspoloženje. Pojednostavljeno rečeno, Tuđman ne da nije bio vođen shvaćanjem da su muslimani zapravo Hrvati, nego je učinio povijesni zaokret u hrvatskoj politici i prvi put 'isključio' muslimane iz hrvatskih nacionalnih ciljeva i kao imperativ postavio potpuno katoličko-muslimansko razgraničenje u Bosni i Hercegovini, sa svim konzekvencijama koje su iz toga mogle nastati i koje su nastale. Da budem ironičan, mislim da mu suvremeni bošnjački ideolozi na tome mogu biti zahvalni."
Autentični Tuđmanov HDZ je stožerna stranka hrvatskog naroda, stranka okupljanja, zajedništva i širine, zahvaljujući čemu je HDZ i mogao predvoditi hrvatski narod u stvaranju države te obrani i oslobođenju Domovine. Današnji HDZ je upravo onakav kakvog ga je htio dr. Tuđman, kažu u stranci pa dodaju:
"Dvojica generala-osloboditelja, Damir Krstičević i Tomislav Medved, već su javno i snažno poduprli svojeg suborca-brigadira pobjedničkog HV-a Dragu Prgometa, ratnog dragovoljca pod vrhovnim zapovjedništvom dr. Franje Tuđmana. Doktor Drago je hrabro, riskirajući vlastitu glavu, tijekom velikosrpske agresije spašavao ljudske živote pod neprijateljskom vatrom. Krstičević, Medved, Prgomet, Milijan Brkić i predsjednik Zajednice branitelja HDZ-a 'Gojko Šušak', general Miljenko Filipović", oni se imaju pravo pozivati na dr. Tuđmana i na Domovinski rat.
S druge strane, premda u najboljim mladim godinama, Zlatko Hasanbegović, koji se predstavlja kao "Superhrvatko", nije bio ni dana hrvatski branitelj! "Uostalom, iz stožera Brune Esih, koja je moljakala da dođe na našu listu, a sad joj politika HDZ-a više 'ne odgovara', iako se ona nije ništa promijenila, više ni ne skrivaju da im je jedini cilj nanijeti štetu HDZ-u, Vladi i predsjedniku HDZ-a Andreju Plenkoviću. A to čine oni isti koji su već srušili jednu HDZ-ovu vladu", nastavlja naš izvor iz HDZ-a.
Drago je, nastavljaju, hrabro, vjeran svojim političkim idealima, ostavio sigurno mjesto zamjenika predsjednika HDZ-a, odrekao se svih pozicija jer se nije slagao s Karamarkovim postupcima koji su HDZ na kraju i doveli do rušenja vlastite vlade te povijesno niskog rejtinga. Mogao je i on uoči izbora 2015. (kao što je 2016. činila Esih) šutjeti, klimati glavom kako bi se našao na listi, moljakati da na nju uđe", a onda nakon mjesec-dva, dospjevši u Sabor na našoj listi, "sjetiti se" da ne podržava Karamarkovu politiku.
Ne, on je hrabro i, riskirajući puno toga, krenuo u novi politički izazov. Drago je borac, a ne licemjer. Vratio se u HDZ nakon što je otišao Karamarko. HDZ je u samo 50 dana postigao ono što je malo tko vjerovao", podignuo je HDZ s dna u koji ga je bacio Karamarko, vratio povjerenje hrvatskih građana i preuzeo odgovornost za Hrvatsku! Sad ta ista kompromitirana ekipa stoji u pozadini rušenja HDZ-a i Vlade.
