Srpski studenti na blokadama pozivaju građane Srbije da danas (24.1.) stupe u opći štrajk. Točnije bi ipak bilo reći da je riječ o nekoj vrsti građanske neposlušnosti i ispitivanju reakcija javnosti na tu vrstu poziva. Kao dio te akcije građane se također poziva da stupe u takozvani potrošački štrajk i da danas ne troše nikakav novac na kupovinu ili plaćanje bilo čega u trgovinama, ugostiteljskim objektima ili na bilo kojem drugom mjestu, piše danas Deutsche Welle.
Pozivu na opći štrajk odazvali su se brojni privatni poslodavci, mali poduzetnici, zaposleni u kulturi, kina, nevladin sektor, pojedini mediji... Što se tiče predsjednika Srbije Aleksandra Vučića za njega je, kako kaže, najvažniji podatak da u štrajku nisu ministarstva sile: vojska, policija i tajne službe.
Srpska napredna stranka (SNS) izgleda upravo na taj sektor i računa kao posljednji oslonac i za danas u 17 sati najavljuje miting u Jagodini. Tema mitinga je sve što padne na pamet Aleksandru Vučiću nakon povratka iz Davosa, što će vjerojatno značiti red priče o novom „političkom pokretu za narod i državu“, ali i komentari predsjednika Srbije o situaciji u zemlji i inozemstvu.
Takav skup je već ocijenjen kao kontramiting vlasti i toj vrsti skupova bio je sklon i Slobodan Milošević za vrijeme svoje vladavine. Mnogi očekuju da će nakon današnjeg dana možda puno stvari biti jasnije kada je riječ o daljnjoj sudbini prosvjeda koji su uzburkali Srbiju nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu, navodi DW.
Manifestacija nepokornosti
Poziv na opći štrajk imat će veliki utjecaj, mnogo veći nego što se to čini na prvi pogled, kaže za DW politički analitičar Dragomir Anđelković.
„Na djelu je proces oslobađanja građana od straha zbog represivnog režima. Čak ni tamo gdje su režimski direktori ne vrši se pritisak, jer i oni shvaćaju da sustav počinje pucati. To se onda prenosi na društvo u cjelini. Ta manifestacija nepokornosti uvod je u njegov pad. To se neće dogoditi preko noći, ali se na ovaj način trasira put za to“, smatra naš sugovornik.
Mnogi su već najavili svoje sudjelovanje u ovom štrajku i, koliko god ih bilo, to će biti poruka vlastima da gubi kontrolu nad ovim prosvjedima, ističe za DW novinar Đorđe Vlajić.
„Svima je sada jasno da vlasti nemaju ni recept niti snage da te proteste i zahtjeve u nekom demokratskom dijalogu razriješe. A ti zahtjevi se čine vrlo logičnima, jer se odnose na korupciju koja je dovela do 15 žrtava ispod nadstrešnice u Novom Sadu", napominje naš sugovornik.
Izlazak iz Vučićevog sustava
Studentske blokade, koje traju već dva mjeseca, razdrmale su učmalu društvenu i političku scenu Srbije, ali i dalje se primjećuje da još uvijek nema nekog širokog fronta otpora. Sve se češće čuje da, osim studenata i prosvjete, nema drugih društvenih grupa koje vrše pritisak na vlast. To se sada vidi kao potencijalni problem za konačni ishod studentske pobune.
„Mislim da se ipak sve veći dio društva priključuje ovim prosvjedima“, kaže Dragomir Anđelković. „Sve je više onih koji žele da ovaj režim ode. I oni su svjesni da će se to relativno brzo desiti. Najveći problem su političari, točnije opozicija, koja ovo ne koristi da sama krene u ono što je aktivan otpor: izađe iz parlamenta, proglasi Vučića za uzurpatora vlasti, obrati se europskim institucijama sa zahtjevom da se više s uzurpatorom vlasti ne komunicira. Oni moraju izaći iz Vučićevog sustava, a društvo čini što može“, primjećuje Anđelković.
Đorđe Vlajić ocjenjuje da je jednodnevni štrajk samo prvi korak i dodaje da je to „signal vlastima da više ne mogu ignorirati ove prosvjede i zahtjeve". „Pogotovo ćemo vidjeti što će biti Vučićeve poruke na današnjem skupu, na kojem će najaviti taj novi pokret, jer to je sada stvaranje nekog paralelnog političkog tijela koje bi trebalo osigurati ostanak njegove klike na vlasti“, naglašava Vlajić.
Poziv na masovnu represiju
Naprednjački režim djeluje kao da nema namjeru popustiti i sve više se okreće prijetnjama i radikalizaciji situacije. Režimski tabloidi su u histeričnom modusu opasnosti od inozemnih zavjera i obojene revolucije, a slično se može reći za aktiviste i dužnosnike vladajuće stranke. Na djelu je totalno poistovjećivanje države i režima, ali Dragomir Anđelković ističe „da to prije svega govori o slabosti režima".
„Ovakva razina radikalizacije će se vratiti Vučiću kao bumerang. Čak i oni unutar Europske unije, koji imaju interes da s njim rade, ne mogu prijeći preko pokazivanja srednjeg prsta na krvavoj ruci ili peticije koju potpisuju šefovi BIA, gdje se traži pravo na život Vučiću. To je jedna vrsta poziva na masovnu represiju“, dodaje Anđelković.
Kriminalni sustav sile
Javni nastupi Aleksandra Vučića proteklih dana pokušavaju predstaviti sliku jednog opuštenog režima, koji je siguran u lojalnost policijskih i vojnih krugova. U prilog tome govori i Vučićeva izjava da će vlast trpjeti ove prosvjede do određene granice, ali da će onda morati reagirati. To je za Đorđa Vlajića „jasna prijetnja upotrebom sile".
„Mislim ipak da on nastoji glumatati čovjeka koji je siguran u sebe i u silu kojom raspolaže. Pri tome se čini da on odmjerava koliko ti prosvjedi mogu trajati i čeka hoće li oni iščiliti, ali mislim da u tom slučaju radi račun bez krčmara“, napominje Vlajić.
Dragomir Anđelković skreće pažnju da Vučić ima dva instrumenta sile: „Jedan je legalni, vojska i policija. Pored njega je napravio i kriminalni: manje-više sve kriminalne grupacije u Srbiji su povezane s režimom. Ovo nije normalan režim. Ovo je kartel režim koji kontrolira mafiju i on podsjeća na režim koji je imao Noriega. I on sada misli da mu se ne može dogoditi ono što se dogodilo Miloševiću, kojeg je izdao legalni sustav sile, jer Vučić ima i nelegalan sustav sile. Ali, on zaboravlja da mafija uvijek bježi od onoga tko tone", ocjenjuje Anđelković.
Režim računa na izbore
Predsjednica parlamenta Srbije Ana Brnabić pokušava na neki način utješiti i smiriti svoje pristaše izjavom da „na kraju svake balade, protesta, štrajka, moraju doći izbori“. To je teren na koji vlast računa, jer se nada da će se i na te izbore ići pod nepromijenjenim uvjetima, koji ostavljaju ogroman prostor za izborne manipulacije.
„Ozbiljno je pitanje tko bi im izašao na te izbore“, upozorava Đorđe Vlajić. „Mislim da ovog puta ni međunarodna zajednica, koja je prošli put ozbiljno pritisnula opoziciju da na izbore izađe, više neće imati tu vrstu utjecaja da se nađe alibi za Vučićeve izborne manipulacije“, smatra naš sugovornik.
Sada se promovira ideja izbora, ali Srbija nema izbore već jedan namješten izborni proces, navodi Dragomir Anđelković.
„Ali, ovog puta to neće proći. Ako budemo imali izbore, to može biti samo uz formiranje tehničke vlade, koja bi promijenila izborne uvjete. Vjerujem da će se to i dogoditi kada Vučić shvati da nema drugog rješenja“, zaključuje Anđelković za DW.
