Što je veća gospodarska i socijalna kriza u Srbiji, zemlji kandidatkinji za članstvo u EU-u, to se više mladih ljudi hvata za stare nacionalističke ideje. Njih je prije tri desetljeća formulirala Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU) i u širim društvenim slojevima one su još uvijek aktualne. Ključna teza je da su Srbi u bivšoj multietničkoj državi Jugoslaviji bili nepravedno tretirani.
Navodno su gospodarski ostali praznih ruku, politički i društveno bili podčinjeni od strane drugih, mnogo manjih nacija. U godinama koje su uslijedile to je bila ideološka osnova za političko opravdanje ratova koje su Srbi vodili u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te na Kosovu, između 1991. i 1999. godine.
Svi Srbi u jednoj državi
Znanstvenici su se u svom „Memorandumu“ žalili na „fizički, politički, pravni i kulturni genocid“ kojem su, prema njihovim mišljenju, bili izloženi njihovi sunarodnjaci na Kosovu, naseljenom skoro isključivo Albancima. Njihovoj manjini u Hrvatskoj je, tvrdili su, “gore nego ikada ranije i ona nikada nije bila tako ugrožena”.
Korijene sveg zla sastavljači Memoranduma vidjeli su u tome što navodno 3,3 milijuna Srba, dakle “40,3 posto od ukupnog broja” živi kao manjina izvan Srbije. To je bio okidač za projekt Velike Srbije da “svi Srbi žive u jednoj državi”.
Miloševićevi sljedbenici ništa nisu naučili
Za ostvarenje tog cilja srpskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću su i ratovi bili opravdani. Nakon brojnih poraza njegove vojske i paravojnih formacija on je, bez da je osuđen pred Haškim tribunalom za ratne zločine, umro od infarkta 2006. godine.
Ali mnogi njegovi tadašnji sljedbenici danas su ponovo na najvišim dužnostima: premijer Aleksandar Vučić, bivši ministar informiranja, zadužen za ušutkavanje medija, danas odstupa od velikosrpskih ideja i predstavlja se kao besprijekorni europski demokrat. Miloševićev glasnogovornik Ivica Dačić je ministar vanjskih poslova, a bivši nacionalistički huškač Vojislav Šešelj - kojeg je Haški sud oslobodio krivnje – vođa oporbe.
Stari Miloševićevi sljedbenici ništa nisu naučili i ni zbog čega se ne kaju. Svojevremeni broj dva iza autokrata Miloševića, Borisav Jović, upravo je predstavio svoju novu knjigu “Kako su Srbi izgubili vijek”. U njoj se ponovo iznose iste stare teze i teorije zavjere. Mračne strane sile, Vatikan i svi drugi jugoslavenski narodi toliko su Srbiji naškodili da se od toga još nije oporavila.
Ili Miloševićev đak, vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić. Iako je osuđen na 40 godina zatvora, poslao je pismo Vijeću sigurnosti UN-a u kojem traži da poništi skandalozne “pogrešne presude”
Haškog suda za ratne zločine protiv “čitavog srpskog naroda”.
Nacionalistički duh još uvijek slobodan
Ugledni njemački povjesničar i poznavatelj Srbije Holm Sundhaussen u jednoj od svojih knjiga ovako ocjenjuje Memorandum SANU: „On se pokazao kao paranoidni pamflet o položaju srpskog naroda” i “sastavljen je od nedokazanih tvrdnji i optužbi”. “Autori su reaktivirali stare neprijatelje, stereotipe i predrasude”, ističe ovaj povjesničar.
Nacionalistički duh, koji je 24. rujna 1986. godine pušten iz boce s prvim izvodima Memoranduma koje je objavio tada najtiražniji beogradski list “Večernje novosti”, živi još i danas.
