Probudili bi ih usred noći i rekli da ih odvode iz zatvora. Stavili bi im poveze na oči i natjerali da uhvate odjeću osobe ispred sebe. Zatim bi ih vodili u dvorište gdje su ih čekali vješala. Vjerojatno nisu bili svjesni što im se sprema sve dok ne bi osjetili omču oko vrata, opisuje Amnesty International stanje u vojnom zatvoru sirijske vlade u blizini Damaska.
Amnesty ističe kako su u Sednayi egzekucije vršene između 2011. i 2015. godine, no kako se vjerojatno još provode te predstavljaju ratni zločin.
Sirijska vlada i predsjednik Bashar al-Assad u prošlosti su odbacili slična izvješća o mučenjima i ubojstvima, tijekom građanskog rata koji je odnio stotine tisuća života.
U izvještaju Amnestyja stoji kako je u vojnom zatvoru Sednaya, sjeverno od Damaska, svaki tjedan u prosjeku bilo pogubljeno 20-50 zatvorenika. "U zatvoru Sednaya je tijekom četiri godine pogubljeno između 5 i 13 tisuća ljudi, nakon što je ustanak protiv režima al-Assada prerastao u građanski rat", navodi se.
"Žrtve su većinom bili civili koji su predstavljali opoziciju za vlast", tvrdi Amnesty.
"Mnogi drugi zatvorenici u zatvoru u Sednayi su ubijeni nakon što su u više navrata mučeni i sustavno uskraćivani za hranu, vodu, lijekove i zdravstvenu skrb", ističe ta nevladina organizacija.
U samom izvještaju opisani su krvavi detalji smaknuća brojnih zatvorenika. Suđenja obično traju 1-3 minute na jednom od vojnih sudova u Damasku. Osuđeni na smrt obaviješteni su da ih prebacuju u jedan od civilnih zatvora diljem Sirije. Međutim, odvedu ih u podrum jedne zgrade vojnog zatvora Sednaya gdje ih počnu okrutno mlatiti. Toliko ljudi je smaknuto i toliko često su ubijani da su čuvari počeli govoriti o ubojstvima kao o zabavi.
Nakon što su satima mlatili zatvorenike, odveli bi ih u ranije spomenuti podrum gdje su ih vješali. Međutim, neki zatvorenici bili su toliko izgladnjeli ili tako mladi da ih samo njihova težina nije mogla ubiti tijekom pada s vješala. "Visili bi 10 ili 15 minuta. Mladićima težina nije bila dovoljna da slome vrat tijekom vješanja pa su ih vojnici povlačili za noge i tako im lomili vratove", rekao je za Amnesty jedan sudac koji je svjedočio smaknućima.
Zatvorenici, među kojima i bivši vojnici osumnjičeni za nelojalnost te osobe koje su sudjelovale u nemirima, podvrgnuti su lažnim suđenjima pred vojnim sudovima, gdje su ponekad njihova priznanja iznuđena mučenjem, stoji u izvješću.
Pogubljenja su provođena u tajnosti, a ubijeni su pokapani u masovne grobnice izvan glavnog grada, pri čemu obitelji nisu bile obaviještene o njihovoj sudbini.
Jedan od zatvorenika, bivši časnik Hamid, opisao je kako je mogao čuti smaknuća zato što je bio u ćeliji odmah iznad podruma za ubijanje. "Mogli ste čuti zvuke gušenja. Ako ste pažljivo poslušali, mogli ste čuti nekakvo krkljanje. To bi potrajalo desetak minuta. Mi smo spavali na zvucima umirućih ljudi. Tada je to bilo normalno", ispričao je on za Amnesty International.
Izvješće se temelji na iskazima 84 svjedoka, uključujući bivše stražare i službenike, zatvorenike, suce i odvjetnike, kao i druge stručnjake u Siriji.
Svakodnevna premlaćivanja bila su uobičajena, kao i smrti zatvorenika. "Sjećam se da bi čuvar stalno pitao koliko mrtvih imamo. Išao bi i vikao: 'Soba 1, koliko? Soba 2, koliko?'. Jednog dana je čak 13 ljudi umrlo samo u mom krilu zatvora", ispričao je Nader, inače poslovni čovjek iz Damaska.
"Podupiratelji sirijskog režima, posebice Rusija, sa svojim stalnim mjestom u Vijeću sigurnosti, i Iran, moraju osuditi izvansudska pogubljenja i politiku istrebljenja koju provodi sirijska država te učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi se takvi postupci okončali", zaključuje Amnesty.
