EPPO je mogao osporiti Turudićevu odluku o istrazi Vilija Beroša, ali nije. Zašto?

U sukobu glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića i Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO) oko nadležnosti nad istragom protiv bivšeg ministra zdravstva Vilija Beroša i nekolicine poduzetnika koji su osumnjičeni za podmićivanje i pogodovanje u javnoj nabavi zapanjuje lakoća kojom je EPPO, praktično bez pravne bitke, prepustio predmet Turudiću, odnosno Uskoku.

Našim upućenim sugovornicima čini se kao da se EPPO prebrzo predao, zadovoljivši se tek simboličnom prijavom Hrvatske Europskoj komisiji. Ističući “sustavne izazove u održavanju vladavine prava” u Hrvatskoj, piše Denis Romac. 

Sugovornici upozoravaju da je ovaj slučaj mogao imati drukčiji kraj samo da je EPPO kojim slučajem jednostavno ustrajao na svojoj nadležnosti i odbio predati spis. O tome bi u tom slučaju naposljetku morao odlučiti sud, baš kao što se to dogodilo i u nedavnom slučaju Geodezija, a znamo kako je taj slučaj završio. Drugi poziv je bio da podnese zahtjev za zaštitom zakonitosti.
Ako EPPO nije isprovocirao odluku suda, nije baš vjerojatno da će sad podnijeti zahtjev za zaštitu zakonitosti. A to nam puno govori o samom EPPO-u koji, barem se tako čini, zasad izbjegava borbu pravnim sredstvima i radije koristi politička sredstva, o čemu svjedoči i pismo Europskoj komisiji.

Komisija, premda je itekako svjesna da Hrvatska postupa protivno Uredbi o EPPO-u, a kao čuvarica europskih ugovora ima na raspolaganju i sredstva da takvo stanje okonča, ništa nije poduzela u tom smjeru, pa tako sigurno neće reagirati ni u ovom slučaju. Komisija ni iz pisma što ga je dobila od EPPO-a nije doznala ništa što već nije znala, i to već odavno, ali u vezi s tim ništa nije poduzela.

Tako će najvjerojatnije i ostati. Razlozi su, kao i uvijek, primarno politički. Koliko je izvjesno da će u ovom trenutku Europska komisija pokrenuti postupak protiv onoga tko pripada istoj političkoj grupaciji kao i predsjednica Europske komisije, koja ovisi o njegovim glasovima i potpori? Izgledi za to nisu veliki, a čini se da to znaju i u EPPO-u, koji kao da ni sam ne vjeruje da će njegova prijava Hrvatske Europskoj komisiji imati bilo kakav konkretan učinak, barem u sadašnjem odnosu snaga u Bruxellesu. Zbog toga u slučaju “političkog” pisma EPPO-a, ali i u brojnim sličnim slučajevima na razini EU, Europska komisija ne poduzima ništa, iako bi ne samo mogla, nego i morala reagirati i iskoristiti svoje ovlasti. Baš kao što je i EPPO cijeli slučaj mogao - i trebao - dovesti do suda, koji bi morao zaključiti da je Turudićeva odluka u suprotnosti s Uredbom, on to nije učinio, tako ni Komisija, koja može prisiliti Hrvatsku i ostale članice da ne krše pravo EU, u ovom slučaju ništa poduzela.

To ponovno potvrđuje da ovo nije primarno pravno, nego prvenstveno političko pitanje, čega je itekako svjestan i premijer Plenković, koji to vješto koristi.

Sve o sukobu EPPO-a i Turudića te što je sve mogao poduzeti EPPO, a što Europska komisija u tom slučaju pročitajte OVDJE.