Nizozemska je zabilježila prvi slučaj eutanazije djeteta mlađeg od 12 godina otkako su proširena pravila koja liječnicima u iznimnim okolnostima omogućuju prekid života teško bolesne djece. Riječ je o djetetu starom tek godinu dana, odnosno gotovo dvije godine u trenutku smrti, koje je patilo od niza teških i neizlječivih zdravstvenih problema. Slučaj se dogodio krajem 2025., ali su njegovi detalji javnosti postupno postali poznati tijekom ove godine. Nizozemski odbor koji nadzire kasne prekide trudnoće i medicinski potpomognuto okončanje života djece zaključio je da je liječnik postupio u skladu s pravilima i uz potrebnu pažnju. Kako piše Newsweek, slučaj je ponovno otvorio mnogo širu međunarodnu raspravu o tome tko smije donositi odluku o prekidu života djeteta koje zbog svoje dobi i zdravstvenog stanja nije sposobno izraziti vlastitu volju.
Dijete je rođeno prerano, u 26. tjednu trudnoće, a tijekom života suočavalo se s iznimno ozbiljnim komplikacijama. Imalo je opsežna oštećenja mozga, tešku cerebralnu paralizu, epileptičke napadaje, probleme s vidom, disanjem i gutanjem te izrazito velik razvojni zaostatak. Prema podacima iz službene procjene slučaja, razvoj djeteta u dobi od gotovo dvije godine odgovarao je razini razvoja bebe stare tek nekoliko tjedana. Liječnici su zaključili da ne postoji realna mogućnost poboljšanja njegova stanja te da dostupni medicinski postupci ne mogu ukloniti patnju. Roditelji su zajedno s liječnikom razmatrali mogućnosti daljnjeg liječenja i palijativne skrbi, ali je nakon dodatnih procjena zaključeno da dostupne terapije ne mogu bitno promijeniti stanje.
Prije samog postupka konzultirani su i drugi liječnici. Dio njih imao je dvojbe o tome može li se sa sigurnošću zaključiti da dijete neprekidno i nepodnošljivo pati te postoje li još razumne alternative. Liječnik koji je vodio slučaj ipak je, nakon dodatnih procjena i razgovora s roditeljima, zaključio da su ispunjeni uvjeti predviđeni nizozemskim pravilima. Dijete je prije zahvata sedirano, nakon čega su primijenjeni lijekovi kojima je okončan njegov život. Upravo ta činjenica, da dijete zbog dobi nije moglo samo izraziti svoju volju, nalazi se u središtu etičke rasprave koja prati ovaj slučaj.
Nizozemska odobrila eutanaziju od 1-12 godina
Nizozemska je još 2002. postala jedna od prvih država na svijetu koja je zakonski uredila eutanaziju i liječnički potpomognuto samoubojstvo. Za odrasle i starije maloljetnike postoji sustav strogih uvjeta koje liječnik mora ispuniti kako ne bi kazneno odgovarao. Poseban problem dugo su predstavljala djeca mlađa od 12 godina jer je postojala pravna praznina između pravila koja su se odnosila na teško bolesnu novorođenčad i onih koja su vrijedila za stariju djecu. Nizozemska vlada zato je proširila mogućnost prekida života i na djecu između prve i 12. godine. Takav postupak trebao bi biti rezerviran samo za iznimno rijetke slučajeve u kojima dijete pati od ozbiljne bolesti bez mogućnosti izlječenja ili poboljšanja, a liječnici zaključe da ne postoji razumna alternativa kojom bi se stanje moglo ublažiti.
Roditelji moraju biti uključeni u odluku, dok se dijete konzultira kada mu njegovo zdravstveno stanje i razvojna dob to omogućuju. Nizozemske vlasti ranije su procjenjivale da bi se takva pravila mogla primjenjivati na vrlo malen broj djece, možda nekoliko slučajeva godišnje. Prvi poznati slučaj ipak se dogodio tek krajem 2025. i upravo je zbog toga izazvao toliku pozornost. Newsweek navodi da različiti oblici eutanazije ili medicinski potpomognutog umiranja postoje i u drugim državama, među ostalim u Belgiji, Španjolskoj, Kanadi, Kolumbiji i Ekvadoru, ali se pravila, dobna ograničenja i uloga liječnika znatno razlikuju.
Koje zemlje dopuštaju eutanaziju djece?
Belgija je posebno važna u raspravi o maloljetnicima jer ondje zakon u određenim iznimnim okolnostima dopušta eutanaziju djece bez klasično određene minimalne dobi. Dijete ipak mora biti sposobno razumjeti značenje svoje odluke, a potrebna je i suglasnost roditelja. U većini država koje dopuštaju medicinski potpomognuto umiranje pravila su znatno stroža kada je riječ o maloljetnicima. U Sjedinjenim Državama eutanazija, u kojoj liječnik izravno primjenjuje lijek kojim nastupa smrt, nije legalna, ali pojedine savezne države dopuštaju liječnički potpomognuto umiranje za punoljetne, mentalno sposobne pacijente s terminalnim bolestima. Važno je razlikovati ta dva pojma jer kod eutanazije lijek koji uzrokuje smrt daje liječnik, dok kod liječnički potpomognutog samoubojstva liječnik propisuje ili osigurava lijek, ali ga pacijent uzima sam.
Upravo je pitanje tko može odlučiti kada dijete to ne može središnja etička dilema cijelog slučaja. Kod odraslog pacijenta osnovni princip eutanazije jest dobrovoljan i promišljen zahtjev same osobe, dok dijete od godinu dana takvu odluku nije sposobno donijeti. Odluka se zato temelji na procjeni liječnika, mišljenju drugih stručnjaka i pristanku roditelja, uz naknadni nadzor posebnog povjerenstva. Zagovornici takvih pravila smatraju da se djetetu kod kojeg medicina više nema mogućnost liječenja ne bi smjela nepotrebno produljivati ekstremna patnja samo zato što ono ne može verbalno zatražiti prekid života. Protivnici, s druge strane, upozoravaju da se tako prelazi iznimno osjetljiva granica jer odluku o vrijednosti i kvaliteti nečijeg života u tom slučaju donose drugi.
Zbog toga je slučaj djeteta iz Nizozemske postao mnogo više od pojedinačne medicinske odluke. Otvorio je jedno od najtežih pitanja suvremene medicine, prava i bioetike – gdje završava obveza liječnika da održava život, a gdje počinje obveza da spriječi patnju kada više nema izgleda za oporavak. Istodobno, rasprava pokazuje koliko se zakonska rješenja razlikuju čak i među državama koje dopuštaju neki oblik medicinski potpomognutog umiranja. Upravo će slučajevi poput ovoga vjerojatno i dalje biti ključna točka sukoba između prava pacijenta, roditeljske odluke, liječničke odgovornosti i zaštite najranjivijih.
