Životni put Željka Keruma, jednog od najprepoznatljivijih i najkontroverznijih hrvatskih poduzetnika i političara, priča je o nevjerojatnim usponima i spektakularnim padovima. Nekadašnji vlasnik trgovačkog carstva, skupocjenih automobila i najskupljeg privatnog mlažnjaka u državi, rođen je u skromnoj obitelji u Dalmatinskoj zagori, a put do bogatstva vodio ga je preko iračke pustinje i bunkera Sadama Huseina do male trgovine u obiteljskoj kući koja je postala temelj njegovog imperija.
Skromni počeci 'seljaka iz Ogorja'
Rođen 25. rujna 1960. u selu Ogorje, Kerum je često s ponosom isticao svoje podrijetlo. Srednju tehničku školu završio je u Splitu, no umjesto fakulteta, odabrao je rad.
- Ja sam odrastao na selu, do 14. godine čuvao sam ovce i bavio se seoskim poslovima. Htio sam raditi jer sam želio zaraditi za auto, otišao u Irak, bio sam ambiciozan. Znate, kad takav čovjek sa skromnim mogućnostima napravi ono što sam ja napravio, to je deset puta veće od nekoga tko je naslijedio biznis od oca. Kerum je mali seljak iz Ogorja koji je nešto napravio - rekao je jednom prilikom.
Njegov prvi posao bio je u splitskoj građevinskoj tvrtki "Melioracija", gdje se zaposlio kao vozač bagera. Ta ga je tvrtka odvela na put koji će mu odrediti budućnost.
Bunkeri za Sadama i utrke valjcima
Godine 1983., u jeku žestokih sukoba između Iraka i Irana, mladi Kerum našao se u Basri. Radio je na izgradnji skloništa i bunkera za avione Sadama Huseina.
- Nije me bilo strah, bio sam mlad i lud. Moji su otišli na fakultete, a ja zaradit šta novca vani - prisjetio se Kerum, koji je u pustinji, kako kaže, živio u kontejnerskim kućicama.
Posebno su ga se dojmili lovci, koje je Sadam nabavio u Francuskoj.
- Svaka čast MIG-u, ali Mirage je prava stvar - i danas je fasciniran Kerum kvalitetama proizvoda tvrtke Dassault. A znamo da nos za tehniku i mašine ima. Sasvim slučajno radi se o modelu F1, kojeg su Iračani nabavili za napade na brodove u Perzijskom zaljevu.
Posao u ratnoj zoni donosio mu je solidnu plaću u dolarima, novac koji će kasnije postati početni kapital za njegove poduzetničke pothvate.
Osim u Iraku, radio je i u Libiji, gdje je bilo vremena i za zabavu. Jedna od anegdota iz tog vremena je i klađenje na utrku valjaka, pri čemu je jedan uspio i prevrnuti.
- Ma neš' ti problema, mala neravnina, valjak se nagne, skrene i eto. Ništa posebno - prisjetio se
Povratak u Split i prvi dućan
Nakon povratka u Hrvatsku i propadanja "Melioracije", Kerum se kratko bavio prodajom ribe na splitskoj rivi. Pravi preokret dogodio se 1. srpnja 1990. godine, kada je u prizemlju obiteljske kuće na splitskim Brdima otvorio svoju prvu trgovinu.
Legenda kaže da je s ceduljicom u džepu popisivao cijene u obližnjoj trgovini "Dalmina", a zatim bi u svojem dućanu iste proizvode nudio za neznatno niži iznos. Kruh, mlijeko i šećer navodno je prodavao po nabavnim cijenama, bez zarade, samo kako bi privukao kupce. Strategija je upalila - u kratkom vremenu uspio je zaraditi tadašnjih 60 tisuća njemačkih maraka i u sljedeće tri godine otvoriti još pet trgovina.
Kontroverze i širenje posla
Njegov brzi uspon nije prošao bez kontroverzi. Dok su jedni pričali o njegovoj poslovnoj genijalnosti, drugi su tvrdili da je na police stavljao robu iz državnih robnih rezervi i Caritasa. Godine 1993. policija ga je prijavila zbog šverca šećerom, koji je tada bio deficitarna roba. Kupovao ga je "bez papira" i prodavao s maržom. Iako je optužnica podignuta, nikada nije osuđen jer je zakon u međuvremenu promijenjen.
Unatoč svemu, posao je cvjetao. Godine 1996. otvorio je prvi veliki supermarket u Lori. Godine 2003. kupio je propalu tvornicu Jugoplastika, srušio je i na njenom mjestu 2007. izgradio trgovački centar Joker, tada najveći u Dalmaciji. Do te je godine, prema listi najbogatijih Hrvata koju je objavio Nacional, njegovo bogatstvo procijenjeno na 52 milijuna eura.
Hotel Marjan
Vrhunac, ali i početak kraja njegovog poslovnog carstva, simbolizira kupnja kultnog splitskog hotela Marjan 2005. godine za 170 milijuna kuna. Imao je grandiozne planove pretvoriti ga u luksuzni Hilton s pet zvjezdica, no projekt je zapeo. Hotel je postao golema investicijska rupa i simbol propasti, a njegova nedovršena betonska silueta godinama je stajala kao spomenik Kerumovim neostvarenim ambicijama i financijskom krahu koji je uslijedio.
