Ruski institut u kojem se istražuju neki od najopasnijih uzročnika zaraznih bolesti godinama je imao problema sa sigurnosnim propisima. Nakon misteriozne smrti 28-godišnje zaposlenice otvorila su se pitanja o mogućem laboratorijskom incidentu, ali i o tome što ruske vlasti skrivaju od međunarodne javnosti.
Smrt mlade ruske znanstvenice početkom listopada pretvorila je jedan gotovo nepoznati istraživački institut u Sibiru u središte međunarodne zdravstvene i sigurnosne zabrinutosti. U laboratorijima Instituta za istraživanje kuge u Irkutsku desetljećima se proučavaju mikroorganizmi koji izazivaju neke od najopasnijih zaraznih bolesti na svijetu, uključujući kugu i antraks. No iza zatvorenih vrata ustanove koja bi trebala biti jedan od stupova ruske zaštite od epidemija godinama su se gomilali problemi. Inspekcije su utvrđivale propuste, sigurnosne procedure bile su nedostatne, a pojedini odgovorni djelatnici nisu imali odgovarajuću obuku za izvanredne situacije.
Kako otkriva američki The Wall Street Journal, institut je tijekom više od deset godina u više navrata upozoravan zbog kršenja sigurnosnih propisa. Posebno zabrinjava što su ruske vlasti još ove godine utvrdile nedostatke u planovima dekontaminacije, odnosno postupcima koji bi se morali provesti ako opasne bakterije slučajno izađu iz laboratorijskog prostora. U takvim ustanovama čak i naizgled administrativni propusti mogu imati ozbiljne posljedice. Nije riječ o običnom istraživačkom laboratoriju, nego o mjestu na kojem se radi s uzročnicima bolesti koje, u određenim okolnostima, mogu biti smrtonosne.
Upravo je zato vijest o smrti 28-godišnje Darje Šipilove početkom listopada izazvala toliku uzbunu. Zaposlenica instituta preminula je 2. listopada nakon što je razvila težak oblik upale pluća. U prvim izvještajima pojavile su se tvrdnje da se zarazila plućnom kugom nakon laboratorijske nesreće u kojoj je navodno razbijena epruveta s opasnim patogenom. Ruske vlasti odbacile su te navode, tvrdeći da nije bilo laboratorijskog incidenta te da je uzrok njezine smrti zasad nepoznat.
Darja Šipilova imala je 28 godina
Unatoč službenim uvjeravanjima da je situacija pod kontrolom, reakcija lokalnih vlasti bila je iznimno opsežna. Oko 200 ljudi koji su bili u kontaktu s preminulom stavljeno je pod zdravstveni nadzor ili u karantenu. U gradu Šelehovu, nedaleko od Irkutska, uvedene su posebne epidemiološke mjere, a pojedine zdravstvene ustanove privremeno su ograničile prijem pacijenata. Takve mjere same po sebi ne dokazuju da je riječ o kugi, ali pokazuju koliko su ozbiljno vlasti shvatile mogućnost širenja zaraze.
Antraks pobjegao iz laboratorija 1979.
Istraživački institut u Irkutsku osnovan je 1934. godine, u vrijeme kada je Sovjetski Savez razvijao mrežu ustanova za praćenje i suzbijanje posebno opasnih zaraznih bolesti. Njegova prvotna zadaća bila je sprječavanje epidemija kuge u Sibiru, Mongoliji i susjednim dijelovima Azije. Na tom golemom području bakterija Yersinia pestis, uzročnik kuge, prirodno cirkulira među glodavcima, osobito svizcima i drugim divljim životinjama.
S vremenom se djelatnost instituta proširila na koleru, antraks i druge opasne zarazne bolesti. Takve ustanove imale su važnu ulogu u sovjetskom javnozdravstvenom sustavu, ali je njihova povijest bila povezana i s mnogo mračnijom stranom sovjetske znanosti. Sovjetski Savez desetljećima je razvijao golemi tajni program biološkog oružja, unatoč međunarodnim sporazumima koji su takvu aktivnost zabranjivali. Prema istraživanjima stručnjaka za biološko oružje, sovjetska mreža protukužnih instituta bila je jedan od mogućih izvora opasnih bakterijskih sojeva za taj vojni program. Povijesne poveznice, međutim, nisu dokaz da se u Irkutsku danas proizvodi biološko oružje.
Posebnu težinu današnjim sumnjama daje slučaj iz 1979. godine. U sovjetskom Sverdlovsku, današnjem Jekaterinburgu, iz vojnog je postrojenja slučajno oslobođen antraks. Umrlo je najmanje 68 ljudi, ali su sovjetske vlasti godinama tvrdile da je epidemiju izazvalo kontaminirano meso. Tek 1992. tadašnji ruski predsjednik Boris Jeljcin priznao je da je izvor zaraze bio povezan s vojnim laboratorijem. Taj je događaj postao simbol opasnosti koje nastaju kada se istraživanje smrtonosnih patogena odvija iza zidova državne tajnosti.
U slučaju Irkutska posebno je neugodno što su upozorenja o sigurnosnim nedostacima prethodila smrti zaposlenice. Prema pisanju The Wall Street Journala, ruske su inspekcije upozoravale i na nedovoljno razrađene postupke za izvanredne situacije te nedostatke u osposobljavanju odgovornih osoba. Ustanova u kojoj i najmanji propust može izazvati ozbiljan incident tako se suočila s pitanjima o spremnosti na upravo one događaje koje bi trebala spriječiti. Ipak, zasad nema javno potvrđenih dokaza da su utvrđene nepravilnosti povezane sa smrću Darje Šipilove.
Što je pokazala istraga?
Ruska državna služba za zaštitu zdravlja i prava potrošača, Rospotrebnadzor, objavila je da je provela opsežna testiranja te da među kontaktima preminule zaposlenice nisu pronađeni posebno opasni patogeni. Prema podacima koje je Moskva dostavila Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, tijekom istrage provedeno je više od 5500 testiranja, a ruske vlasti tvrde da nije bilo narušavanja laboratorijske biološke sigurnosti.
Ipak, ostaje ključna nepoznanica: što je zapravo ubilo mladu znanstvenicu? WHO je još 3. listopada zatražio objašnjenje, a u službenoj obavijesti objavljenoj 10. listopada naveo je da potvrđena dijagnoza nije dostavljena. Rusija je, dakle, poduzela epidemiološke mjere, ali nije pružila konačan odgovor na pitanje o uzročniku bolesti.
Zabrinutost se proširila izvan ruskih granica. Sjedinjene Američke Države diplomatskim su putem tražile dodatne informacije, dok su pojedine zemlje središnje Azije pojačale zdravstveni nadzor na granicama. Međutim, stručnjaci upozoravaju da nema potvrđenih dokaza o izbijanju epidemije kuge. Plućna kuga, najopasniji oblik bolesti, može se prenositi među ljudima bliskim kontaktom i bez pravodobnog liječenja može biti smrtonosna. Za razliku od srednjovjekovnih epidemija, danas se uspješno liječi antibioticima ako se bolest dovoljno rano prepozna.
Smrt zaposlenice sibirskog laboratorija zato je otvorila pitanje koje nadilazi jedan institut i jednu neobjašnjenu upalu pluća. Koliko međunarodna zajednica zapravo zna o sigurnosti ustanova u kojima se čuvaju i istražuju najopasniji mikroorganizmi? I koliko se može osloniti na službena objašnjenja države koja je u prošlosti prikrivala ozbiljne biološke incidente?
Za sada nema dokaza da je u Irkutsku došlo do istjecanja opasnog patogena, kao ni potvrde da je zaposlenica umrla od kuge. No dugogodišnji sigurnosni propusti, nedovoljno razjašnjena smrt i povijest sovjetskog zataškavanja zajedno stvaraju ozbiljan problem povjerenja. Upravo se u tome krije najvažnija pouka ovog slučaja: u laboratorijima koji rade s opasnim patogenima sigurnost ne ovisi samo o zaštitnoj opremi i čvrstim zidovima, nego i o spremnosti vlasti da pravodobno otkriju što se dogodilo.
