Fotogalerija: Eko-priča, vodeni celer raste usred jezera i čisti im vodu

Na mirnoj površini jezera Qiandao, u blizini kineskoga grada Hangzhoua, prizor je nesvakidašnji. Umjesto tradicionalnih polja, deseci zelenih parcela plutaju na vodi, tvoreći geometrijsku mrežu. Radnici se u čamcima vješto kreću između njih, berući svježi vodeni celer. Ovi "ekološki plutajući otoci" nisu samo inovativna farma; oni su istovremeno i postrojenje za pročišćavanje vode, rješenje koje spaja prehrambenu sigurnost s ekološkom obnovom u jednoj od najmnogoljudnijih zemalja svijeta.

Projekt u okrugu Chun'an, na više od 1,3 hektara jezerske površine, postao je lokalna senzacija. Poljoprivrednici su iskoristili vedre zimske dane za kultiviranje vodenog celera (Oenanthe javanica), biljke idealne za rast u hladnijem razdoblju. Odabir nije bio slučajan. Vodeni celer ima dobro razvijen korijenski sustav, jednostavan je za održavanje i, što je najvažnije, iznimno je učinkovit u uklanjanju dušika i fosfora iz vode. Ovi nutrijenti, koji su glavni krivci za cvjetanje algi i uništavanje vodenih ekosustava, postaju hrana za biljke koje će kasnije završiti na tanjurima. Na taj način, poljoprivredna proizvodnja direktno doprinosi poboljšanju kvalitete vode u jezeru Qiandao, savršeno se uklapajući u lokalne ekološke principe. Plutajući otoci dizajnirani su tako da se estetski stapaju s okolinom, stvarajući prizor koji je jednako produktivan koliko i lijep.

U osnovi ove metode leži hidroponska tehnika poznata kao kultura dubokih voda (Deep Water Culture - DWC). Biljke se ne sade u zemlju, već na posebne splavi ili platforme, dok im korijenje slobodno visi u vodi bogatoj kisikom i hranjivim tvarima. U konvencionalnoj DWC poljoprivredi, te se tvari dodaju, no u slučaju jezera Qiandao, one su već prisutne u obliku zagađivača. Time se stvara samoodrživi simbiotski sustav. Dugačko i složeno korijenje biljaka, poput vodenog celera, pruža golemu površinu za rast korisnih bakterija. Upravo te bakterije igraju ključnu ulogu u procesu bioremedijacije, olakšavajući razgradnju i uklanjanje dušika i fosfora. Znanstvenici su otkrili da biljke na ovakvim plutajućim otocima rastu izvanredno dobro. U usporednim testovima, vegetacija na plutajućim otocima pokazala je i do 50 posto brži i zdraviji rast od istih biljaka zasađenih uz obalu. Platforme stvaraju savršeno stanište, štiteći korijenje i osiguravajući mu stalan pristup vodi i nutrijentima, bez potrebe za pesticidima ili herbicidima.

Ovakvi ekološki sustavi mogli bi biti ključni za rješavanje jednog od najvećih problema Kine - zagađenja vode, cijene koju je zemlja platila za svoj vrtoglavi gospodarski rast. Primjer jezera Taihu, trećeg najvećeg slatkovodnog jezera u Kini, zorno prikazuje razmjere problema. Prije samo dva desetljeća, jezero je bilo poznato po svojoj ljepoti, nazivajući ga "biserom". No, nekontrolirano ispuštanje otpadnih voda iz gotovo 1300 tvornica i kućanstava pretvorilo ga je u ekološku katastrofu. Voda je postala toliko zasićena fosforom i dušikom da su se stvorili slojevi algi debeli i do pola metra, uništavajući sav život. Stanovnici su ostali bez izvora pitke vode. Rachel Brennan, izvanredna profesorica građevinskog i ekološkog inženjerstva sa Sveučilišta Penn State, koja je s timom studenata i profesora sudjelovala u istraživačkom naporu za proučavanje trećeg najvećeg slatkovodnog jezera u zemlji, opisala je prizor kao "potpuno uništen" u usporedbi s bioraznolikim okolišem na koji su navikli. Kineske vlasti ulažu goleme napore u čišćenje, no plutajući otoci predstavljaju decentralizirano i relativno jeftino rješenje koje oponaša prirodne procese močvara i ne zahtijeva masivnu infrastrukturu.

​- Korištenje ekoloških sustava za njih je relativno novo područje - izjavila je Brennan.

Vodeni celer, poznat i kao kineski celer ili japanski peršin, višegodišnja je biljka porijeklom iz jugoistočne Azije, gdje se tradicionalno uzgaja kao povrće i ljekovita biljka. Njegova sposobnost da se brzo širi i raste u plitkoj vodi ili vlažnom tlu čini ga idealnim kandidatom za plutajuće sustave. Mladi listovi i stabljike jestivi su sirovi ili kuhani, a okusom podsjećaju na mješavinu celera i peršina. Ipak, ključ uspjeha ove metode leži u pravovremenoj žetvi. Istraživanja su pokazala da, iako biljka tijekom rasta upija goleme količine nutrijenata, u fazi raspadanja ih ponovno otpušta u vodu. Stoga je redovita berba neophodna kako bi se zagađivači trajno uklonili iz ekosustava i kako bi se osigurala kontinuirana učinkovitost ovih zelenih pročišćivača.

* uz korištenje AI-ja