Ovako je reagirao Ured predsjednika Vlade: "Poštovana obitelji, u povodu smrti gospodina Slavka Goldsteina u ime Vlade Republike Hrvatske i moje osobno primite izraze sućuti."
Najviše prostora u priopćenju zauzelo je navođenje titule onoga tko izražava sućut, imena onoga o čijoj smrti je riječ i obitelji preminulog. Ured predsjednice, pak, Goldsteina je sasvim prešutio.
U trenutku pisanja ovog teksta najnoviji predsjedničini izrazi sućuti su od 13. rujna 2017., i to prvi povodom žrtava uragana Irma, upućen administracijama karipskih otočnih nacija, te državnicima Francuske, Velike Britanije, SAD-a i Kube. Drugi je istog datuma upućen novom kralju Malezije, Muhammadu V., povodom smrti njegovog oca. Na službenoj stranici Kolinde Grabar Kitarović o smrti Slavka Goldsteina nije bilo niti slova, pa njenu reakciju nismo mogli niti analizirati.
Koliko je hrvatski premijer Andrej Plenković svojom reakcijom na Goldsteinovu smrt reagirao kako je trebao ili kako nije trebao, nedovoljno, pokazuju primjeri reakcija stranih državnika na svojevremene smrti ikona kulture svojih nacija, stožernih društvenih intelektualaca, praktično nacionalnog blaga. Kad je prije dvije godine preminuo njemački književnik Günter Grass, kancelarka Angela Merkel iz svog je ureda u javnost odaslala ovakvo priopćenje:
"Günter Grass je svojim umjetničkim, društvenim i političkim angažmanom poslijeratnu povijest Njemačke slijedio i oblikovao kao malo tko drugi. Smrću Güntera Grassa Savezna Republika Njemačka izgubila je umjetnika od kojega se ja osobno opraštam s najdubljim poštovanjem."
Uz nju, posebno su se tada oglasili ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier, koji je Grassa nazvao "očinskom figurom misli i pisane riječi odrastajuće Savezne Republike", ministrica kulture Monika Grütter koja je, među ostalim, napisala da Grass "nesumnjivo pripada temeljima njemačkojezične pisane literature" i mnogi drugi iz njemačke vlade.
Pritom je za primijetiti da je Grass djelovao s izrazite ljevice, da je Angela Merkel vodeća konzervativna političarka, a da je Njemačka već tad imala gadan problem s rastućim desničarskim ekstremizmom i desnim populizmom. Prošle godine Italija je ostala bez svog Umberta Eca. Tadašnji premijer Matteo Renzi danima nije žalio ni truda ni vremena sudjelovati u obilježavanju lika i djela neponovljivog književnika.
Između svega što je rekao bilo je i opisivanje Eca kao "istaknutog primjera europskog intelektualca, jednog uma s nevjerojatnom sposobnošću predviđanja budućnosti". Rekao je još da je Ecova smrt "ogroman gubitak za kulturu kojoj će nedostajati njegov glas, njegova oštra i živa misao i njegova ljudskost". Talijanski predsjednik Sergio Mattarella nije zaostajao za Renzijem, Eca je nazvao "slobodnim čovjekom, punim građanske strasti". Nije riječ o ekscesima, riječ je o prilikama u kakvima živi zapadna Europa.
Tako to radi pristojan svijet, civiliziran, onaj koji baštini dosege građanskog društva, izniklog na kulturi, znanosti, idealima slobode. Način na koji je državno vodstvo Hrvatske popratilo smrt Slavka Goldsteina, može se usporediti samo s načinom na koji je Viktor Orban prošle godine popratio, zapravo potpuno prešutio, smrt mađarskog književnog velikana Pétera Esterházyja. Onako kako je Kolinda Grabar Kitarović neobilježila Goldsteinovu smrt.
Što se Expressa tiče, u svom najnovijem tiskanom broju o Goldsteinu naš tjednik je na 9. stranici napisao, među ostalim, ovako: "Deseci tisuća Rječnika hrvatskog jezika; Kišova Grobnica za Borisa Davidoviča, Moskovske godine Veljka Mićunovića, 1941- godina koja se vraća, Signali nad gradom Žike Mitrovića, Akcija stadion, Prometej s otoka Viševice, Liber, Novi liber, Erasmus... Zbogom, Slavko Goldstein, živjet ćeš vječno kao uzor ove zemlje koju si toliko volio da si joj se početkom1950-ih vratio iz Izraela, iz kibuca, znajući dobro sve rizike koje je taj potez vazda nosio svakome sinu Davidovom..."
