Bio je petak ujutro pred sam Božić, 20. prosinca prošle godine. Zagrepčanin (19) koji se liječio na psihijatriji, inače opsjednut noževima i sabljama, u 9.50 sati ušao je u osnovnu školu u zagrebačkom kvartu Prečko odjeven u tamnu odjeću, s fantomkom na glavi i nožem u ruci. Na smrt je izbo jednog učenika, teško ozlijedio troje djece i razrednu učiteljicu koja je čudom preživjela. Tko zna koliko je djece spasila suprotstavivši mu se. Napadač je nekoć bio učenik škole u Prečkom. Pobjegao je nakon napada, ali su ga uspjeli svladati i uhititi.
U Grazu je u lipnju ove godine 22-godišnjak naoružan pištoljem i sačmaricom ubio najmanje 10 ljudi pa sebe u gimnaziji u Dreischuetzengasse. Napad je započeo oko 10 sati u dvije prostorije gimnazije. Neki mediji javljaju da je počinitelj i sam bivši učenik te škole koji je bio žrtva bullyinga. Među žrtvama napadača u današnjoj pucnjavi u Grazu, dvije osobe su porijeklom iz BiH, javlja Klix, navodeći da nemaju državljanstvo BiH. Kako doznaju riječ je o 17-godišnjem učeniku te djevojci koja je podlegla ozljedama, a još jednoj osobi, porijeklom iz BiH, bore se za život. Ministar unutarnjih poslova Gerhard Karner potvrdio je na izvanrednoj konferenciji da je napadač 21-godišnjak, Austrijanac iz okolice Graza. Školu gdje se dogodilo krvoproliće je pohađao, ali nije maturirao. Ubojica je prema svemu sudeći počinio samoubojstvo.
U oba slučaja napadač je bivši đak škole i to je pravilo kad je pucnjava u školi u pitanju, pisao je "Journal of the American Academy of Psychiatry and the Law".
Znamo da se gotovo svi masovni školski napadači vraćaju u školu koju su pohađali. Za većinu su te škole bile mjesta neuspjeha, a za mnoge i mjesta izolacije, maltretiranja, odbacivanja ili ostracizma. Pucnjave mogu odražavati opravdanje osjećaja nepravde i viktimizacije napadača te tvrdnju, kroz golemu silu, o dominaciji nad njihovim počiniteljima. I svakako, za napadače koji su se osjećali "neviđeno" u školskom okruženju, one osiguravaju svoje mjesto u mislima zajednice koja im je kao učenicima posvećivala malo pažnje, piše u studiji.
"Moramo uzeti u obzir i suicidalnost masovnog napadača u školama. Većina strijelaca umire tijekom incidenta, bilo vlastitom rukom ili "samoubojstvom policajca". Ovaj način razmišljanja najbolje ilustrira napadač s Virginia Techa, Seung-Hui Cho, koji je na internetu objavio svoju fotografiju na kojoj uperi pištolj u kameru i drugu fotografiju na kojoj uperi pištolj u vlastitu glavu. Samoubojstvo ili smrt koju je prouzročila policija masovnog napadača jedinstveno je samoubojstvo u smislu da se smrt uzdiže na vrlo javnu razinu i događa se u kontekstu strašne štete nanesene zajednici. Kao da kaže: "Želim da vidiš strašnu štetu koju si mi nanio. Želim da osjetiš moju bol kroz bol koju ćeš patiti."
Prema studiji, proučavajući 41 sčučaj pucnjave u američkim školama, Tajna služba izvijestila je da je većina počinitelja iskusila neke psihološke, bihevioralne ili razvojne simptome, ali samo sedam ih je pokazivalo znakove psihoze. Visok je međutim postotak napadača koji nose dijagnozu ili sugestije razvojnih poteškoća u skladu s poremećajem iz autističnog spektra (PAS) - otprilike kod osam posto napadača, što je za red veličine više od prevalencije u populaciji SAD-a (0,8%). No objektivno razmatranje mentalnog stanja masovnog školskog napadača komplicira činjenica da ih toliko mnogo pogine ili počini samoubojstvo nakon pucnjave, kao što je bio slučaj u Grazu. Ubojica iz Prečkog bio je psihički bolesnik i liječio se na psihijatriji, na koju bi se vraćao nakon što bi prespavao kod kuće.
- Rečeno mi je da je napadač moj sin. Jutros ga je tata odveo na dnevnu bolnicu u devet sati, krenuo je ponovno na te dnevne bolnice. Bio je na psihijatriji par puta. Prije mjesec i pol dana je mene i majku zatočio u stanu, uzeo nam je mobitele, ključeve i ponovno završio na Jankomiru. Molila sam doktora da ga ne pušta van jer nije za van - rekla je tad očajna majka ubojice za 24sata.
Prema istraživanju koje je vodila Nicole Johnson, izvanredna profesorica savjetodavne psihologije na Fakultetu za obrazovanje i glavna autorica studije objavljene u časopisu Psychology of Men & Masculinities, otprilike 89 do 97 posto počinitelja masovnog nasilja su muškarci, a 70 posto ubojica u školama je počinilo nasilje nad ženama prije ili tijekom napada. Opisu odgovara i ubojica iz Prečkog, prema riječima njegove majke.
Studija, objavljena u časopisu Psychology of Men & Masculinities, analizirala je profile 59 dječaka i muškaraca koji su počinili pucnjave u školama između 1966. i 2018. Profili su izvučeni iz baze podataka o školskim strijelcima koju je sastavio Peter Langman doktor znanosti, istraživač, autor i nacionalno priznati stručnjak za psihologiju počinitelja školskih pucnjava, koji je ujedno i koautor rada.
Ostaje nam razmišljati o samim masovnim strijelcima, njihovoj razvojnoj povijesti, utjecajima okoline koji su ih oblikovali, njihovim mentalnim stanjima, kulturi koja ih okružuje, neposrednim okidačima za njihove postupke i, nažalost, prisutnosti mentalnih bolesti. Profili koje su izradili američki FBI i Tajna služba preklapaju se, slikajući bihevioralni portret strijelca kao izoliranog, ljutitog, usamljenog sakupljača pritužbi koji je podbacio u školi, na poslu i kod kuće te je opsjednut nasiljem i masovnim ubojstvima. Takvi profili su korisni za procjenu rizika, što znači da ih školski i radni timovi, zaduženi za reagiranje na prijetnje, mogu koristiti za kategorizaciju pojedinaca u riziku, ali, nažalost, čini se da u praksi imaju malu prediktivnu vrijednost. Svako razmatranje mentalnog stanja masovnog školskog strijelca komplicirano je, rekosmo, činjenicom da toliko mnogo počinitelja umire nakon pucnjave, kao što je sad slučaj u Grazu, gdje je počinitelj ostavio oproštajno pismo.
