Hamas ih je oteo, Hamas ih je ubio, Hamasov teror mora prestati

Nakon identifikacije tijela Odeda Lifshitza, koji je imao 83 godine kad je bio otet 7. listopada 2023., identifikacija tijela dvoje djece obitelji Bibas, četverogodišnjeg Ariela i njegovog devetomjesečnog brata Kfira također je završena. Prema procjenama, a na temelju obavještajnih podataka koje je potvrdio i pregled tijela, braća su ubijena u studenome 2023. godine. Tijekom procesa identifikacije, otkriveno je da četvrto tijelo koje je preuzeto nije tijelo njihove majke Shiri Bibas, niti tijelo bilo kojeg od preostalih taoca. To je nepoznato, neidentificirano tijelo.

Scene njihove otmice i dalje nas progone: mlada majka Shiri Bibas, istrgnuta iz srca običnog života, grčevito drži svoje dvoje male crvenokose djece, četverogodišnjeg dječaka i devetomjesečnu bebu - Ariela i Kfira – a lica su im puna straha dok ih odvlače u Gazu. Ta scena koju su snimili Hamasovi teroristi koji su 7. listopada upali u kibuc Nir Oz sažima čistu brutalnost i nehumanost Hamasovih postupaka. To je bilo jedno od brojnih sličnih djela tog tragičnog jutra, kada su teroristi iz Gaze ubijali, silovali i uništili nebrojene obitelji. To je snažan podsjetnik da Hamas nije legitimni politički akter, već teroristička organizacija čija je jedina svrha nanošenje patnje i razaranja.

Više od 16 mjeseci svijet je užasnuto gledao kako je Hamas koristio obitelj Bibas u propagandnim materijalima, iskorištavajući njihovu patnju za psihološki rat. Yarden Bibas, otac, bio je prisiljen pojaviti se u videu nakon što mu je rečeno da mu je obitelj ubijena – okrutan čin koji je bio pravi primjer Hamasovog sadističkog tretmana talaca. Sada, nakon što je Yarden nedavno oslobođen, puni opseg užasa postao je jasan. Njegova su djeca brutalno ubijena. Nakon što su ih držali u nezamislivim uvjetima, nakon što su ih izložili strahu, oskudici, a možda i gorem, Hamas ih je ubio. Ubili su bebu. Ubili su četverogodišnje dijete. Njegove žene nema. Ono što je trebala biti tragična potvrda pretvorilo se u novu noćnu moru i jedno jedino pitanje – gdje je Shiri Bibas?

Tragedija obitelji Bibas nije samo osobna katastrofa. To je okrutan čin psihološkog terora i ozbiljna povreda uvjeta dogovora o primirju od strane terorističke organizacije Hamas, koja je trebala vratiti tijela četvero otetih talaca. To je jasan podsjetnik na pravu prirodu Hamasa. To nisu borci za slobodu ili pripadnici otpora – oni su monstrumi koji namjerno gađaju civile, ubijaju djecu i nanose maksimalnu bol svojim žrtvama i psihološki ih muče. Oslobođeni taoci pričaju o užasima koje je teško pojmiti – premlaćivanja, izgladnjivanja, seksualno nasilje i stalni strah od pogubljenja. Hamas ne vodi rat kao vojna sila; oni čine ratne zločine jer je to njihova politika. To nisu postupci ljudskih bića; to su obilježja izopačene ideologije koja veliča nasilje i uživa u patnji.

Ubojstvo djece Bibasovih, mučenje koje je Yarden proživio, okrutan čin nevraćanja Shirinog tijela, kontinuirano zatočeništvo preostalih talaca – to nisu odstupanja u ponašanju Hamasa. To je njegova bit. To je organizacija koja gradi terorističke tunele

umjesto škola, koja koristi bolnice kao vojna sjedišta, koja krade humanitarnu pomoć kako bi razvijala svoj ratni stroj. Njihova je vladavina od Hamasovog vodstva stvorila bogataše, a civilima u Gazi donijela samu bijedu.

Oni koji nastavljaju podržavati ili opravdavati Hamas moraju imati te činjenice na umu. Svako opravdanje, svaki pokušaj kontekstualizacije njihovih postupaka, svako "ali" koje slijedi nakon osude njihovih zlodjela, služi samo tome da omogući još više patnje. Hamas je u više navrata pokazao da ih ne zanima mir, da nemaju obzira prema ljudskim životima – niti palestinskim, niti izraelskim – i da nemaju viziju za budućnost koja je išta sadržajnija od vječnog sukoba i uništenja.

Ipak, usprkos toj neporecivoj stvarnosti, Hamas na Zapadu još uvijek pronalazi one koji pronalaze isprike za njihovo djelovanje – aktiviste i političare koji, bilo iz neznanja ili pakosti, opravdavanjem Hamasova nasilja ohrabruju daljnje užase. Svaki skup koji veliča Hamas, svaki glas koji umanjuje počinjene zločine, samo povećava patnju i Izraelaca i Palestinaca. Braniti Hamas znači braniti barbarstvo. Podržavati Hamas znači sabotirati svaku nadu za mir u regiji.

Međunarodna zajednica mora biti složna u priznavanju činjenice da ne može biti mira, stabilnosti i budućnosti ni za Izraelce ni za Palestince dok Hamas kontrolira Gazu. Eliminacija Hamasa nije samo izraelski sigurnosni imperativ – to je moralna dužnost svakoga tko vjeruje u ljudsko dostojanstvo i mogućnost mira u regiji.

Priča obitelji Bibas trebala bi biti poziv na uzbunu. Obitelj Bibas i sve žrtve Hamasovog terora zaslužuju pravdu. Hamasova vladavina terora mora prestati. Ne samo zbog sigurnosti Izraela, ne samo zbog budućnosti Gaze, već i zbog same mogućnosti budućnosti u kojoj bi djeca poput Ariela i Kfira mogla odrastati bez straha da će u noći biti istrgnuta iz naručja svojih roditelja. Ne može biti mira dok Hamas nastavlja vladati. Ako međunarodna zajednica doista traži pravdu, ako joj je doista stalo do nevinih života, onda mora zauzeti čvrsti stav: Hamas se mora demontirati, njegov teror iskorijeniti, a njegov pritisak na Gazu prekinuti. Put do mira u regiji počinje s krajem Hamasa.