Jedan od najvećih i najpoznatijih intelektualaca današnjice, Yuval Noah Harari 23. listopada gostuje u Zagrebu, svi će ga zainteresirani imati priliku uživo čuti u dvorani Lisinski, a nakon predavanja mu postavljati i pitanja. Poznat po svojim bestselerima "Homo Sapiens: Kratka povijest čovječanstva", Homo Deus: Kratka povijest sutrašnjice, i drugima, ovaj izraelski povjesničar, filozof i futurist jednostavnim nam jezikom opisuje kako je čovječanstvo nastalo, koji su prijelomni trenuci mijenjali društvo, ali i to što nas u budućnosti čeka. Svoje je štivo za odrasle Harari, međutim, pretočio i u nekoliko knjiga za djecu - u tome ga je vodila činjenica da je u djetinjstvu toliko toga želio znati, a na svoja pitanja nije dobio dovoljno dobre odgovore.
Harari, čovjek kojeg vole poslušati i veliki državnici, puno toga zna, ali ovo sigurno ne zna - da na zagrebačkom Gornjem gradu, blizu kule Lotrščak, postoji jedna mala, privatna osnovna škola, škola "Hugo Kon", koja je na temelju Hararijevih knjiga napravila školski kurikulum. Tema ove školske godine nam je „Kako mogu popraviti svijet“. Hararijeve knjige se savršeno u to uklapaju. Kako je i zašto Homo sapiens uspio promijeniti svijet i njime zagospodariti. Mi smo jedina živa bića koja su naučila mijenjati prirodu i upravljati njome. Od poljoprivrede do dekodiranja ljudskog genoma, razbijanja atoma i putovanja u svemir. Sve su to teme koje dotičemo i učimo kroz kurikulum, kaže Sanja Petrušić Goldstein, v.d. ravnatelja škole .
Ono u čemu nam Harari pomaže jest da nas kroz to putovanje vodi perom vrsnog pripovjedača i tumača. Djeci su, pa i odraslima, znanstvene knjige i tekstovi vrlo često dosadni i neprohodni – duge nerazumljive rečenice, komplicirana terminologija. Harari je toga svjestan pa piše i priča jednostavno, zanimljivo ali uvijek s pozicije znanosti i znanstvenika. Zato mu čitatelj vjeruje, napominje ravnateljica.
On je jedan od vrlo rijetkih povjesničara koji se, osim toga, usuđuje pisati i o budućnosti, dodaje. Pročitala je sve Hararijeve knjige, i one koje je napisao za djecu, a koje u Hrvatskoj još nisu objavljene. Oduševila se, i odlučila Hararija staviti u školski kurikulum, u svaki razred, od prvog do osmog.
Harari i djeci i odraslima objašnjava koji su to bili prijelomni trenuci povijesti koji su mijenjali društvo i zašto. U svojim intervjuima i predavanjima naglašava koliko je mlada publika važna, to su generacije koje žive u vremenu s najviše promjena, od kojih su mnoge revolucionarne. Važno mu je da mladi budu svjesni promjena koje su se događale u prošlosti, jer će jedino tako moći razumjeti sadašnjost i mijenjati budućnost nabolje, napominje Petrušić Goldstein.
Harari u svojim knjigama postavlja pitanja čitatelju, tumači promjene i događaje, odgovara na pitanja „zašto“ ali i postavlja pitanje jesu li posljedice tih promjena bile dobre ili loše. Potiče djecu da, kao što čini znanost, preispituju i korigiraju svoja znanja i spoznaje, ali i priče i obrasce koje su naslijedili od svojih predaka ili društva u kojem žive. Neke od tih priča prenose generacijama mržnju, nesnošljivost, ideje zbog kojih nastaju ratovi, politički nepromišljeni potezi, nastavlja ravnateljica.
Svatko od nastavnika ove male škole uvrstio je Hararija u svoj predmet, nastavu, bilo da je riječ o povijesti ili zemljopisu, engleskom jeziku, prirodnim predmetima... Tako u nižim razredima, na satu Engleskog, djeca glume uloge: kako su ljudi živjeli nekad, u pećinama pa nadalje, dok u starijim razredima prate Hararija na popularnim društvenim mrežama, čitaju njegove knjige, diskutiraju. Djeca se ne moraju slagati s onim što on tvrdi, ali neslaganje mora biti argumentirano. Zahvaljujući načinu na koji im tumači povijest, sadašnjost i budućnost, djeci gradivo 'sjedne' na mjesto, povežu naučeno.
Učenici od 1. do 4. razreda započeli su školsku godinu posjetom špilji Veternici na zagrebačkoj Medvednici, vidjeli fosilne ostatke školjaka i doznali da je ovdje nekada davno bilo more, a kad se more povuklo tu je živio špiljski medvjed. Oni od 5. do 8. razreda nastavu biologije povijesti i geografije odradili su na projektnom danu u Muzeju krapinskog pračovjeka. Tu su se upoznali s precima Neandertalcima čije gene nosimo i mi kao Homo sapiensi. O prvim pismima učili su u Arheološkom muzeju, gdje su se upoznali s najstarijim pismima - klinastim pismom i hijeroglifima. U Prirodoslovnom muzeju su svi učenici od 1. do 8. razreda imali nastavu prirode, biologije i geografije i upoznali se s nastankom svemira, razvojem života i živih bića na Zemlji.
Na zidu središnjeg hodniku škole je i povijesna lenta, onako kako je opisuje Harari – od big banga do danas, i kako prolaze školsko gradivo, učenici će na lentu sami unositi prijelomne, revolucionarne trenutke, koji su mijenjali društvo.
Harari potiče radoznalost i kritičko razmišljanje kod djece – što je možda jedna od najvažnijih lekcija - dodaje ravnateljica. Kako i zašto su nastala pravila i zakoni, što se smije a što ne smije, zašto su nastali ratovi, tko odlučuje o svemu tome? Zašto i kako su nastale religije, a onda i ideologije koje čitavim društvima određuju način funkcioniranja. U kakvom svijetu živimo danas u odnosu na svijet naši prabaka i pradjedova? Zašto smo zdraviji i živimo duže? Možemo li popravljati i prepravljati ljudski organizam i živjeti sto godina više? Hoće li umjetna inteligencija postati nadmoćna ljudima i što će ljudi raditi u budućnosti?
To su prava pitanja na koja bismo mi u obrazovnom sustavu trebali djeci pomoći da traže odgovore. Krećemo od činjenica, ali završavamo promišljanjem i zaključivanjem, zaključuej ravnateljica škole koja obrazuje na drukčiji način, koja djecu uči razmišljanju, povezivanju činjenica. Mobiteli su ovdje oduvijek zabranjeni - djeca ih ostavljaju u kutijama u zbornici i ne smiju ih uzimati natrag dok ne krenu kući. Učiteljice nam kažu da djeca odavde kući često i ne žele, toliko im je lijepo. Ovdje se uči kroz razgovor, druženje i igru, opušteno. Tu su djeca sretna, uvjerili smo se i sami. A tek sarma tete Višnje, školske kuharice, koju su imali za ručak... Vratila nas je u bakinu kuhinju, u neku našu povijest...
