Haso bi rušio EU iznutra kao nekad Jugoslaviju

Zlatko Hasanbegović na zadnjem je mjestu izborne liste za EU, ali ima šanse ući u EU parlament.

Na koliko glasova računate i hoćete li, ako dobijete mandat, ići u Bruxelles?

Računamo na mandat i da će birači prepoznati autentične nacionalno-političke vrijednosti koje smo zastupali i promicali dosadašnjih političkim i saborskim djelovanjem. Svi članovi saborskog kluba NZH, gospođa Esih, general Glasnović i ja, nalaze se na listi kao jamstvo provedbe našeg političkog programa i načela koja zastupamo. U Europskom parlamentu će se naći osoba s naše liste dostojna te dužnosti, jasnih hrvatskih državno-političkih stajališta, kao glas hrvatskog narodnog i državnog interesa kao jedine mjere svih stvari.

Što mislite o današnjoj EU?

Današnja Europska unija je nedovršena tvorevina koja proživljava višestruku krizu ne samo institucionalne forme, nego i duhovno-civilizacijskog sadržaja. Načelni konflikt između dvaju tendencija, prve po kojoj EU treba biti 'Europa domovina i naroda', te prostor demokratskog odlučivanja na svim razinama, te druge po kojoj se treba preoblikovati u naddržavu federativnog tipa s državnim strukturama bez demokratskog i narodnog legitimiteta ulazi u završnu fazu. Pored toga, sve više jača zamisao o EU s više brzina, s tzv. europskom hegemonijalnom jezgrom (Pariz - Berlin), nacionalnim državama snažnog identiteta i tradicije na europskom istoku koje ne žele podleći briselskom Levijatanu te na kraju s jugoistočnom periferijom nedovršenih država, s nejasnom državno-nacionalnom perspektivom, kao lakim plijenom izvaneuropskih geopolitičkih nadmetanja. Slučaj sapunice oko provedbe Brexita pokazuje da EU poprima značajke Sovjetskog Saveza i Titove SFRJ, tvorevina u kojima se nađete spletom povijesnih okolnosti, ali iz kojih se više ne može izaći bez obzira na narodnu volju. Točnije, preduvjet izlaska je da takva tvorevina prestane postojati. U takvom nepovoljnom razvitku Hrvatskoj je namijenjen položaj slijepoga crijeva, višestrukog predziđa tuđih interesa. Tako opisana zbilja traži autentičan glas hrvatskog narodnog i državnog interesa u Europskom parlamentu, a ne bezbojne činovnike i propale političare zaokupljene dnevnicama, promocijom i degustacijom vina i maslinova ulja te kakvoćom čokoladnih namaza koje ionako, kao prehrambeno smeće, iz zdravstvenih razloga treba izbjegavati bez obzira na to jesu li sadržajem prilagođeni osjetljivom želucu Europljanina 'prve brzine' u Berlinu, Amsterdamu ili Parizu ili probavnom sustavu europske periferije.

Robert Anic/PIXSELL

Kako bi Neovisni za Hrvatsku zastupali hrvatske interese u Uniji?

Hrvatske narodne i državne interese u Uniji, koji su u savršenoj suprotnosti s briselskom oligarhijom, treba i može zastupati hrvatska država i njezina diplomacija, a uloga hrvatskih zastupnika je tek dopuna toga djelovanja. Stoga to pitanje prelazi okvire europskih izbora. Ono otvara ključni problem temelja na kojima počiva moderna hrvatska država, vrijednosno-identitetske konfuzije kojoj je izložen hrvatski narod putem stalnih pokušaja restauracije propale jugoslavenske komunističke baštine, utjecaja nelustriranih struktura društvene moći, nesposobne političke elite koja održava status quo i odupire se korjenitim društvenim promjenama te na kraju jalove diplomacije proizašle iz retorte Budimira Lončara i notornog Mate Granića. Simbolički i politički, bitka se prvo treba dobiti u Zagrebu, a kako bi se mogla prenijeti na briselsko bojno i političko polje. Zato ovi izbori prelaze okvire važnosti i uloge EP-a i imaju prvorazredno unutarpolitičko obilježje te predstavljaju predizbore za ključne parlamentarne, koji nas tek očekuju. Birači se ne će izjašnjavati o europskim fiskalnim semestrima i direktivama EK već o Plenkovićevoj trgovačkoj protunarodnoj hrvatsko-srpskoj koaliciji i saborskoj većini kojom je pogažena autentična narodna i biračka volja, bez obzira na to je li riječ o biračima tzv. desnice, tzv. ljevice ili nepostojećeg tzv. centra. Plenkovićeva izborna koncepcija je u narodu anestezirati tu ključnu činjenicu, u javnom prostoru nametnuti raspravu briselskim metajezikom o tehničkim efemerijama i demotivirati Hrvate od izlaska na birališta, na kojima bi se po toj strategiji našli samo stranački vojnici-poslušnici koji će slikati svoje listiće, pokazati slike mjesnim i županijskim partijskim komitetima HDZ-a, a koji će ih nakon toga distribuirati u središnjicu kako bi pred Velikim vođom, kojeg se i boje i preziru, dokazali odanost i time ojačali vlastiti položaj u budućim kadroviranjima.

Kako vidite dosadašnje predstavnike Hrvatske u EU parlamentu?

To su tipični, autentični predstavnici jalove i bezidejne hrvatske političke klase, zaokupljene vlašću, lišene ikakvih viših ciljeva. U tom smislu dosljedno nastavljaju djelovati onako kako su djelovali i u hrvatskoj politici, u kojoj su ostavili svoje klonove i nasljednike i koji se sad bore zauzeti njihove briselske položaje. Na listi HDZ-a imate ljude koji su još kao djeca sanjali da će, kad odrastu, postati Šuicom ili Jandrokovićem. Milošću Plenkovića taj san im se sad i ostvaruje. Stvar treba demistificirati. Zastupnik u EP-u je beznačajan ako nije dio šire parlamentarne skupine, točnije, kako bi rekao Plenković, 'velike političke obitelji', što je sinonim za kominterne našeg vremena i njihove hrvatske sekcije, bez obzira na to je li riječ o tzv. pučanima i demokršćanima, tzv. socijalistima ili tzv. liberalima i zelenima.

Robert Anic/PIXSELL

Kakav interes građani pokazuju za kampanju? Zanimaju li ih EU teme?

Hrvatsko društvo prožima osjećaj beznađa, apatije i nemoći da je izbornim postupkom moguće promijeniti političkostranački oligopol HDZ-SDP bez obzira na cikličku pojavu različitih prosvjednih 'trećih' opcija, koje u pravilu pokazuju nedoraslost u vođenju državnih poslova. Klimaks takvog stanja nastupio je pojavom Andreja Plenkovića, koji je proizveo tektonske poremećaje u stranačkom rasporedu i hrvatsku politiku pretvorio u travestiju, a sebe u autentičnog vođu tzv. ljevice na način da pored njegove vlade trgovačke tzv. hrvatsko-srpske koalicije više nema potrebe za SDP-om, što je i razlog urušavanja te općenito nepotrebne stranke. Europske teme su supstancijalno hrvatske i obrnuto nema niti jedne hrvatske teme koja nije i prvorazredna europska. Građani gube vjeru u promjene, izborna apstinencija raste iz izbora u izbore, što je i cilj Plenkovićeve vladavine, pretvoriti birališta u okupljališta stranačkih poslušnika, korisnika državnih beriva i dobitnika različitih sinekura.

Nastavak na sljedećoj stranici...