Razlika između HDZ-a i SDP-a u tom trenutku nije izgledala onako velika kako je ispala poslije, svakako ne onako kako je djelovala prije. Nije još otkucala niti ponoć izborne noći, a Zlatko Hasanbegović bio je već ispred HRT-ovih kamera i konstatirao da je HDZ pobjednik izbora i da će "Most biti kičma buduće vlade s HDZ-om". Svi ostali su još dugo bili zakopčani do grla. S obzirom da je osvojio najveći broj preferencijalnih glasova u HDZ-u, Hasanbegović će biti točka prvog pravog mjerenja prolaznog vremena Andreja Plenkovića. Za još uvijek vrlo novog predsjednika HDZ-a i nesumnjivo mandatara za stvaranje nove vlade, ostanak Hasanbegovića u vladi bio bi, ako već ne političko samoubojstvo s predumišljajem, onda svakako pucanj u vlastitu nogu.
Savršeno je jasno da se Plenković, nakon pometanja poda Karamarkom u središnjici HDZ-a, u Zagreb vratio inspiriran i višegodišnjim čeznutljivim pogledima iz Bruxellesa, prvenstveno iz Europske pučke stranke, na njega kao novog stranačkog predsjednika.A Hasanbegović se u takvu priču apsolutno ne uklapao čak i da ga Efraim Zuroff već nije dijagnosticirao kao "fašista". Koliko god kultura u ovoj zemlji sigurno jest 37-razredna tema po značaju, Plenkoviću nije za zanemariti niti sukob tehničkog ministra kulture smijenjene vlade na odlasku s najvećim dijelom kulturne scene. Nakon svega čime se u kulturi zamijerao čak i nekim HDZ-ovim ljudima na toj sceni, Hasanbegović je u trenutku kad to doista nikome nije bilo potrebno, usporedio Rijeku s rodnim mjestom Slobodana Miloševića.
A onda u pojašnjenju dan poslije još za Požarevac čak uspio pronaći "olakotnu okolnost". Za razliku od Rijeke, dakako. Treba li, znači, premijeru u vladi čovjek za kojega nikad nisi siguran hoće li npr. danas, sutra lupiti nešto o osobnim frustracijama time što BiH nije u sastavu RH? Što se Mosta tiče, Hasanbegović je za njih, očito, HDZ-ov problem i tome ne pristupaju s ikakvim posebnim sentimentima. Bez obzira na to što, kako je u izbornoj noći ubo Vice Vukojević, "biskup Košić govori Mostu kako da koaliraju", bez obzira što je u veljači Božo Petrov za Hasanbegovića rekao da "ne vidi problem u tome kako se ministar kulture izjašnjava". A nije bila riječ baš o bilo čemu, nego o stavovima o antifašizmu, NDH, "šehidima" i takvim temama iz Drugog svjetskog rata.
Konačno, čak i nakon što je Petrov od Hasanbegovića nedavno izgubio bitku oko Siniše Kovačića kao v. d. ravnatelja HRT-a, na prvoj sjednici smijenjene tehničke vlade na odlasku, Petrov se s Hasanbegovićem srdačno pozdravio, rukovao, proćakulao onako baš nekako drugarski. A to sve skupa znači da se Plenković u micanju Hasanbegovića neće moći vaditi na zahtjeve Mosta, jer Petrovu se oko toga živo fućka i oko tehničkog ministra kulture neće tražiti ništa. Nasuprot sebe Plenković će imati čovjeka kojega mora ukloniti iz vlade zbog niza vrlo ozbiljnih razloga, takvoga koji je donedavno isticao političko-ideološke sličnosti s jednim Tomislavom Karamarkom.
Imat će protiv sebe, praktično ga već i ima, čovjeka koji se zbog toga prometnuo u vrlo bolan trn koji probija površinu umivene, europejske, civilizirane površine koju je Plenković u rekordnom roku nakalemio na suštinski još uvijek vrlo pretežno desničarsku stranku kakva je HDZ još uvijek. Nije problem samo u tome hoće li Plenković pred Bruxellesom dokazati da je u stanju urazumiti "orbanizirani" HDZ ili da taj i takav HDZ nije u stanju pretvoriti njega, Plenkovića, u hrvatskog Orbana. Hasanbegović je direktna prijetnja stabilnosti HDZ-Mostove vlade u nastanku. Matematika kaže da HDZ i Most skupa imaju 74 mandata. Još dva mandata prikupit će ovako ili onako, bez nekih posebnih problema.
No, 76 mandata, pa i samo jedan ili dva više od toga, gadan su temelj za vladu, situacija u kojoj se ni jedan zastupnik ne smije prehladiti, ne smije kao čovjek apsolutno nikada patiti od užasnog mamurluka od pijanke iz večeri prije, ne smije slomiti nogu putem do posla, ne smije mu se stranka ili netko iz vlade toliko zamjeriti da bi možda mogao postati mušičav pri stiskanju dugmeta pri glasanju u Saboru, u ključnim glasanjima ne smije zaglaviti u saborskom zahodu zbog grčeva. A doista je problem zamisliti da bi HDZ uspio raskoliti HNS. Razbiti HSS također bi bio vrlo neizvjesna, možda i opasna avantura. Bandić je problem kako god da okreneš već i zbog svojih pravosudnih problema, koji su sve češći i ozbiljniji i nikad ne znaš kad može kontaminirati koalicijske partnere.
Živi zid doista jest u raspadu, ali temeljiti svoju većinu i sudbinu vlade na njima... Ostaju jedino manjinci, njih čak osam, kao elegantno i legitimno rješenje. Pa kad Milorad Pupovac kaže da Haso ne dolazi u obzir, kao i to da su njih dvojica naprosto na dijametralno suprotnim političkim pozicijama, s čime bi se apsolutno sigurno složio i Hasanbegović, onda je to to. I ne mora Hasanbegović brinuti da će Pupovac biti taj koji će kadrovirati u koaliciji.
Puno je vjerojatnije da će Plenki jako voditi računa o svojoj političkoj budućnosti, jer to je njegova profesija, njegovo životno djelo, pa makar Hasanbegović pritom demonstrativno desno-ideološki istupio iz stranke čijeg se predsjednikovanja Plenković zapravo i prihvatio kako bi je, među ostalim, učinio da više ne izgleda kao da je ono što je upravo Hasanbegović. A onaj Le Mond kojim je do prije nekoliko dana Plenki mahao u obranu Hase... Pa, to izdanje francuskog dnevnika predsjednik HDZ-a po svoj je prilici odavno iskoristio za potpalu roštilja. Ili reciklirao.
