U svakoj normalnoj zemlji, a pitanje je koliko je takvih ostalo na svijetu, izjave o tome kako se državne institucije koriste za političke obračune izazvale bi javnu sablazan i zgražanje, otvorile istragu, a sigurno bi pala i poneka ostavka.
U Hrvatskoj je to postalo dio političkog folklora.
"Očito se radi o tome da HDZ koristi određene institucije kako bi poslao poruke pojedincima", komentirao je SDP-ovac Arsen Bauk kaznenu prijavu protiv Milijana Brkića i prijatelja.
"To je dojam", kaže Bauk.
Taj dojam, nažalost, nije plod Baukove bujne mašte, nego je očito izgrađen na višegodišnjoj praksi. Takvih situacija smo se nagledali i optužbi naslušali otkako je prije tridesetak godina zavijorila hrvatska zastava iznad Hrvatskog sabora. I kad su institucije postale produžena ruka politike, poligon za političke obračune, instrumenti zaštite političara i njihovih interesa...
Sad o tome govori Bauk. Ali o tome se govori godinama.
Govorilo se nedavno kad se Mate Radeljić žalio da mu je visokorangirani djelatnik SOA-e u slastičarnici davao otkaz na Pantovčaku i pričao nešto o "guranju pod auto". Govorilo se kad je Andrej Plenković priveo glavnog državnog odvjetnika na presicu u Vladu. Govorilo se kad je Kolinda Grabar Kitarović bez obrazloženja smijenila bivšeg šefa tajne službe, uz kalkulacije kako je time htjela zaštititi svoj odnos sa Zdravkom Mamićem.
I možemo tako ići još dalje u prošlost. Čim je Jadranka Kosor isključila Ivu Sanadera iz stranke, pokrenut je kazneni progon protiv bivšeg premijera. Zorana Milanovića optuživalo se da je koristio PNUSKOK i DORH za progon Milana Bandića. Pa se tvrdilo da HDZ kroz te iste institucije sad štiti Bandića. Pa se pisalo da policija i odvjetništvo zataškavaju prometne nesreće utjecajnih, naročito lokalnih političara. Ili da političari šalju policiju da legitimira novinare koje ti isti političari žele tužiti. Ili da sudovi donose presude po ukusu i interesima politike.
Kritiziralo se i Ivu Josipovića da mu je Uskok pomogao u drugom krugu izbora kad je dan prije izborne šutnje 2010. godine pustio u javnost informaciju o dvadesetak istraga protiv Bandića. A ne zaboravimo ni Zdravka Mamića s prijateljima iz policije i politike.
Primjera, kako vidimo, ima na bacanje. Možemo se čak vratiti i u Tuđmanove devedesete, kad su policija i tajne službe najprije odigrale bitnu ulogu u formiranju HDZ-a, a zatim su Franjo Tuđman i njegov HDZ koristili institucije - od policije preko tajnih službi do sudova - za obračun s protivnicima, kritičarima, novinarima, oporbenjacima...
I zašto bi nas, nakon svega toga, trebala danas skandalizirati tvrdnja da se Andrej Plenković koristi institucijama u obračunu s Milijanom Brkićem? To je naprosto postao integralni i neizostavni dio političkog života. To se uzima već zdravo za gotovo. Ili se, s druge strane, koristi takva situacija da bi se cijela stvar relativizirala i proglasila folklorom.
Na javnosti je da sama odredi kome želi vjerovati. Ako je moguće ikad više vjerovati institucijama i političarima u Hrvatskoj.
U pravilu, javnost se u ovakvim situacijama dijeli na dvije skupine. Prva kritizira korištenje institucija u političkim obračunima jer je to naprosto stvar principa, zato što bi se te institucije mogle tako okrenuti protiv bilo kojeg građanina. Druga je spremna ignorirati tu zlouporabu kad se na meti nađe netko za koga se smatra da to zaslužuje, poput Sanadera, Bandića ili sad Brkića.
SDP se sad buni, ali i njegova ministra Ranka Ostojića HDZ je kritizirao da koristi Policijsku akademiju kako bi eliminirao Brkića puštanjem priče o plagiranom diplomskom radu. I da, tu je i treća skupina: ona koja koristi ili sama produbljuje nepovjerenje u institucije kako bi odbacila optužbe i obranila nekog političara iz svojega jata. Takav odnos poguban je za društvo jer izjeda supstancu demokracije koja se bazira na proceduri, podjeli vlasti, poštovanju zakona i neovisnosti institucija.
Ali takav odnos potpuno je logičan kad se uzme u obzir način na koji se popunjavaju institucije, imenuju glavne osobe, kojim se putevima i metodama dolazi do takvih razina te što je potrebno da bi se ljudi koji čine te institucije zadržali na svojim pozicijama, od običnog policajca do poreznika, pravobranitelja ili suca.
Svaka vlast dovodi svoje poslušnike ili instalira osobe od povjerenja. Svaka vlast institucije smatra produženom rukom svoje samovolje. Svaki političar pravosuđe, policiju, tužiteljstvo i tajne službe doživljava kao svoju uzdanicu, garanciju opstanka ili oruđe obračuna.
Pa tako gledamo kako se Kolinda Grabar Kitarović otima za šefa tajne službe ili kako Tomislav Karamarko ratuje s Mostom zbog nadležnosti nad represivnim aparatom ili kako se Milijana Brkića smatra izdankom tog aparata ili kako Plenković drži presicu s Dinkom Cvitanom. Nekad političari zbog takvih institucija dobiju pljesak i pohvale, pogotovo kad se obračunaju s kriminalcima ili radikalima, iako oni to u pravilu čine iz krivih pobuda, s pogrešnim motivima i s pogubnim metodama.
Možda je Brkić zaista kriv, možda mu Plenković smješta, možda je Brkić sve to zaslužio, možda se Plenković rješava konkurencije. I možda će HDZ sad biti zdraviji - a možda bude još pokvareniji.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
KOGA NEMA BEZ NJEGA SE MOŽE.
ti ljudi nikud ne odlaze, postaju stranačo podzemlje