Umjetničke akcije Josepha Beuysa slavljene su još za njegovog života, ali su istovremeno bile i kontroverzne. Često je koristio pust (filc) i mast kao materijale za svoja umjetnička djela, bavio se prirodnom medicinom i šamanskim ritualima. Njegove spektakularne akcije i ideje oblikovale su umjetničku scenu u Njemačkoj od 1960-ih do 1980-ih godina.
Pitanje Beuysovog odnosa prema nacionalsocijalizmu, temama kao što su Auschwitz ili njegovoj karijeri u vojnom zrakoplovstvu Luftwaffe tijekom Drugog svjetskog rata (kada je kratko bio stacioniran i na području današnje Hrvatske) izaziva kontroverze već duže vrijeme. S 20 godina, 1941., dobrovoljno se prijavio u vojsku. Kasnije, prema mišljenju kritičara, nikada se nije jasno distancirao od nacističkog režima. Muzej Dvorac Moyland u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji sada se na svojstven način bavi ovom temom u okviru istraživačkog projekta "Joseph Beuys i nacionalsocijalizam", piše Deutsche Welle.
Beuys i nacistički režim
Zaklada Dvorca Moyland posjeduje najveću kolekciju Beuysovih radova na svijetu – oko 6000 djela, uključujući crteže i skice za spomenik u nacističkom logoru smrti Auschwitz-Birkenau. "Beuys se uvijek iznova intenzivno bavio temama Drugog svjetskog rata i Auschwitza, a toga mnogi nisu ni svjesni", kaže kustos Alexander Grönert. Ipak, ne dijele svi njegovo mišljenje.
2021., povodom 100. godišnjice Beuysovog rođenja, na panel raspravama gotovo je dolazilo do fizičkih sukoba, prisjeća se Grönert. Povjesničar umjetnosti i bivši zamjenik direktora muzeja, Ron Manheim, u svojoj knjizi "Uzimajući ga za riječ“ optužuje Beuysa da se nikada kritički nije osvrnuo na nacistički režim i na svoje vrijeme u vojničkoj uniformi. Autor i biograf Josepha Beuysa, Peter Riegel, opisuje ga kao „"ječnog Hitlerovog omladinca“ koji je i nakon rata ostao u krugovima bivših nacista.
"Shvatili smo da je tema izuzetno kontroverzna", kaže Grönert, i dodaje da bi se ljudi trebali upoznati i s Beuysovom umjetnošću prije nego što formiraju mišljenje o njemu. Na izložbi "Auschwitz i Drugi svjetski rat u djelima Josepha Beuysa" Grönert želi prepustiti umjetnosti da govori. Na izložbi je prikazano 90 radova iz muzejske kolekcije u Moylandu, uključujući slike borbenih aviona, ratnih brodova u napadu i skice za memorijal u Auschwitzu. "Beuys se tek nakon rata počeo umjetnički distancirati od nacizma“, tumači Grönert.
Nakon studija kiparstva na Likovnoj akademiji u Düsseldorfu, Beuys je 1950-ih sudjelovao na brojnim natječajima. Između ostalog, konkurirao je za podizanje spomenika u logoru smrti Auschwitz-Birkenau. Tema Auschwitza i nacizma, nakon konkursa, Beuysa više ne napušta, kaže Grönert. U kolovozu 1981., Beuys je sa svojom kamp-kućicom krenuo u Poljsku, u grad Lođ, i tom prilikom poklonio jednom muzeju 700 svojih radova. I to je bio performans koji je Beuys nazvao „Transport za Poljsku 1981". Grönert ovo doživljava kao Beuysovu umjetničku obradu deportacija europskih Židova u nacističke logore smrti, poput Auschwitza.
Drugi svjetski rat: hommage Lidicama
Beuys je također svoju svijest o destruktivnoj prirodi nacizma iskazivao kroz umjetničke akcije. Godine 1942. Hitlerova vojska sravnila je sa zemljom češko selo Lidice, zapadno od Praga, i ubila skoro sve stanovnike, kao osvetu za atentat na zamjenika njemačkog protektora u Češkoj i Moravskoj Reinharda Heydricha.
Donirao djelo za muzej u Lidicama
1967., kada je Beuys već bio poznati profesor odazvao se pozivu jednog engleskog liječnika za obnovu Lidica i donirao umjetničko djelo za budući muzej. Svojim sudjelovanjem u projektu i dizajniranju muzeja, Beuys je, prema Grönertu, "priznao njemačku krivicu za zločine nacista, Wehrmachta i SS-a". Grönert u tome vidi dokaze da se Beuys umjetnički distancirao od nacizma.
Ipak, Beuysa nije tako lako interpretirati. Pored umjetničkih akcija poput ovih u Češkoj i Poljskoj, tu su i njegove izjave koje iritiraju i šokiraju. "U jednoj školi, Beuys je učenicima, ničim izazvan, rekao da je školovanje u njegovoj mladosti (za vrijeme nacionalsocijalizma) bilo lijepo i da su tadašnji udžbenici imali veliku vrijednost." Grönert to smatra nepromišljenom izjavom. "To ostavlja čovjeka bez riječi i tjera na razmišljanje o tome kako je Beuys zapravo razmišljao."
Stoga, u tzv. „laboratorijskoj sobi" muzeja, posjetioci mogu sami istraživati tu temu. Stol s tabletima, knjigama i dokumentima poziva na osobno istraživanje. U video-materijalima, istraživačica Angela Steffen intervjuirala je znanstvenike i Beuysove nekadašnje studente kako bi prikazala različite perspektive. "Njegovi studenti su rekli: znali smo to, ali nam to nije bilo važno. Za nas je Beuys bio izuzetan profesor 1960-ih i 1970-ih godina", kaže kustos Grönert.
„Laboratorijska soba" ostat će dio muzeja i nakon izložbe. „Nalazi se u samom središtu postavke – kao trn u oku, koji potiče na razmišljanje i raspravu."
